Primož Gliha punih godinu dana nije dao nijedan intervju. Nakon nedavnog šokantnog poraza Slovenije 2-0 u Ljubljani u kvalifikacijama za SP protiv Kosova (2-0), telefon su mu, čini se, okretali svi sportski novinari u zemlji, ali bivši reprezentativac i današnji trener uporno je šutio za slovenske medije. Za Net.hr je, međutim, odlučio napraviti iznimku i to na velika vrata. Progovorio je bez kočnica, onako kako samo on zna, kao da je jedva čekao sve istresti iz sebe.

USKORO ODLAZI S KLUPE? /

Matjaž Kek otvorio dušu: 'Mislim da me potpuno razumijete, ne bježim od odgovornosti'

Slovenija kiksala u kvalifikacijama za SP

U petom kolu skupine B Slovenija je na domaćem terenu dočekala Kosovo, reprezentaciju koju je Gliha nekad vodio kao izbornik. Slovencima je trebala pobjeda kako bi ostali u utrci za play-off, dok je Kosovcima i bod bio dovoljan za taj cilj. Na kraju je upravo Kosovo otišlo kući s punim plijenom, svladali su momčad Matjaža Keka 2-0. Zbog vlastitih pogrešaka, gotovo pa nogometnog harakirija, Slovenija je ostala bez izgleda za Svjetsko prvenstvo.

Foto: Jöran Steinsiek/imago Sportfotodienst/profimedia

Vratimo se, ipak, na Primoža Glihu. Veći dio godine živi u Zagrebu, a iza sebe ima vrlo konkretan trenerski životopis. To spominjemo jer ono što slijedi ima čvrsto uporište u njegovom iskustvu i rezultatima, a ne u pričama “rekla-kazala”.

S Glihom smo razgovarali više od pola sata, a on nam je praktički ogolio dušu. Primož Gliha priča u dugim monolozima, detaljno ulazeći u srž problema i odgovara na svako pitanje bez uvijanja. Na kraju razgovora, lagano se nasmijao i dobacio:

“Mislim da sam malo pretjerao, jel’ tako?”

Nije pretjerao – ni najmanje. Ono što čitate u nastavku pravi je nogometni spektakl...

Rezultati Glihe su jasni

Kao izbornik A reprezentacije Kosova u Ateni je protiv Grčke odigrao 1-1, protiv Švicarske 2-2, a potom s istim suparnikom još jednom remizirao 1-1. S Kosovom je pobijedio i Izrael. Njegova momčad svladala je i Srbiju, te završila treća u skupini, iza Italije i Srbije. U tim kvalifikacijama, Talijani su dvaput remizirali s mladom Srbijom.

S U21 reprezentacijom Slovenije Gliha je držao drugo mjesto na tablici, pet bodova iza prvoplasiranog. Jedini su uspjeli uzeti bod Francuskoj na njenom terenu. Uoči Europskog prvenstva, u Sloveniji odigrali su zapažene prijateljske utakmice: s Francuskom 2-2, s Engleskom 2-2, s Portugalom 0-0, a Švicarsku su pobijedili u gostima. Njegova bilanca na klupi mlade Slovenije kroz sedam godina rada je 36 utakmica – 17 pobjeda, 11 remija i osam poraza.

DRAMA U SUSJEDSTVU /

Slovenija ostala bez šansi za Svjetsko prvenstvo, Bosna i Hercegovina zadržala nadu

Vežite se, polijećemo...

Kako komentirate nastup Slovenije u kvalifikacijama za SP?

"Uf, odakle početi...", kaže nam Primož Gliha.

Od početka...

'Slovenija je igrala bez energije'

"Tako je. Dakle, najvažnija stvar za mene u nogometu je kako ulaziš u utakmicu. Nije bitno protiv koga igraš. U svom sam životu pobijedio i Srbe, mlade svjetske prvake odnosno reprezentaciju koja je u svojoj selekciji imala baš te igrače, dva puta igrao s Francuzima neodlučeno, igrao s Portugalom, kao igrač igrao za Sloveniju u onoj utakmici protiv Hrvatske na Poljudu kad sam zabio hat trick u travnju 1997. Nije bitno protiv koga igraš, uvijek je bitno s kojom energijom i karakterom ulaziš u utakmicu, a ulaziti u utakmicu stalno s istim psihološkim naporom, to mogu jedino Hrvati. Jedino hrvatska nogometna reprezentacija može to i zato imate u kontinuitetu takve rezultate. Znači, čim se malo opustiš, imaš problema. Recimo, vodio sam kao izbornik Kosovo dvije godine i mi smo dva puta igrali sa Švicarskom neodlučeno. Drugu utakmicu u Švicarskoj smo igrali bez pola momčadi. Ozljede, kartoni itd... A danas je Kosovo izgubio od Švicarske u prvom poluvremenu već sa 4 gola razlike. Završilo je 4-0. Ta reprezentacija Kosova je bez problema druga u grupi B i da su odigrali neodlučeno u Švicarskoj, a ne izgubili, možda bi se plasirali na SP. A moja Slovenija je sve te utakmice igrala na način bez energije, sreća nam se nije nasmiješila, više puta i pogled na ljestvicu je istinit, a to pokazuje da nisi bio pravi".

Foto: Daniel Mihailescu/afp/profimedia

'Vojska je uvijek takva kako joj je general'

Znači, Slovenija je podbacila. Je li odgovornost na Matjažu Keku, na igračima, pola - pola, kako stoje stvari po tom pitanju?

"Ne treba biti previše pametan za zaključiti neke stvari. Uvijek je izbornik kriv za neuspjeh, a igrači su zaslužni kad se pobjeđuje. Stvar je tu vrlo jasna i jednostavna. Vojska je uvijek takva kako joj je general. E sad, Zlatko Dalić je izvrsni primjer. Imate Modrića i Perišića koji drže visoki nivo ritma, motivacije, igranja za reprezentaciju. To su dva ključna momenta koja odlučuju o tome kako ćeš ti završiti i koliko bodova ćeš osvojiti u kvalifikacijama, u bilo kojoj utakmici reprezentacije ili kluba. Slovenija to jednostavno nije imala i dogodilo se to što se dogodilo. Vi novinari u Hrvatskoj više se opterećujete sa sistemom, sustavom, načinom funkcioniranja. Bitna stvar, ali je sekundarno bitno".

Vratimo se na Sloveniju. Čini se kako je razočaranje u Sloveniji sad veće jer su i ambicije porasle što se tiče slovenskog nogometnog puka, zbog prijašnjih dobrih rezultata, prvenstveno na prošlom EP-u.

'Mi ne gledamo na sport tako tragično kao vi Hrvati'

"Ne, mi to tako ne gledamo. Mi smo malo hladniji po tom pitanju, iako se mentalitet puno promijenio u Sloveniji, igrači su drugi, druga je energija, DNK-a se mijenja. Mi ne gledamo na sportske rezultate tako tragično kao vi Hrvati. Sutra je novi radni dan, ponedjeljak se radi, brzo se to više - manje zaboravlja. Priča se u Sloveniji malo na tu temu, ali niti blizu kao u Hrvatskoj kad Hrvatska izgubi, kiksa, vama je to nacionalna tragedija, a da ne govorim kakvo bi stanje u Hrvatskoj bilo da se niste plasirali na SP ili da ne odete na Euro. Ili, da Hrvatska, recimo ne uđe u četvrtfinale velikog natjecanja. Vi ste se naviknuli u sportu, a posebno u nogometu, na prevelike stvari, a realno, Hrvatska ima manje od 4 milijuna stanovnika. To opterećenje u obliku 4 milijuna izbornika plus dijaspora, što Hrvatska ima, znači neki strah, energija... Strah je u životu najbitniji, ali dok te strah ne vodi u stres. Pozitivan strah je sve. Ono, kao kad te napadne medvjed. Trčao bi rekordno na 100 metara, jer te strah, jer se boriš za život, jer te situacija čini jačim. Taj motivacijski dio je najbitnija stvar, a Hrvatska je tu svjetski prvak. Evo recimo, Italija. Dobili su na svom terenu 4 komada od Norveške, idu u playoff za SP, bili su 4 puta prvaci svijeta, izgubili su od Makedonije i nakon što su 2021. osvojili EP doživjeli su katastrofu, izgledaju kao nogometni liliputanac, a ne gigant."

'Današnji nogomet je šablonski i predvidljiv, nema više lucidnosti'

Što je tome razlog?

"Ovako, u Jugoslaviji su igrači bili vrlo tehnički jaki. Baka Slišković, Safet Sušić, Marko Mlinarić, ne samo oni, i manje bitni igrači su bili vrhunsko tehnički potkovani igrači. Morao si imati puno energije da bi ih zaustavio u njihovoj lucidnosti, a danas kad gledaš nogometnu utakmicu, ne vidim da netko nekog predribla. Igra se šablonski nogomet, koji je vrlo predvidljiv i možeš puno puta, više puta, napraviti pozitivan rezultat protiv favorita jer favoriti nemaju više lucidnosti. Rijetko koja reprezentacija da ima lucidni dio kojeg se ne može ispratiti. Sjećam se kvalifikacija u kojima je Hrvatska igrala s Italijom, to je bilo u kvalifikacijama za EP. U Palermu ste dobili 2-1, mi smo s njima igrali 1-1 u Mariboru, pa kakva je to reprezentacija Italije bila - Roberto Baggio, Dino Baggio, Mancini, Vialli, ne znaš tko je tehnički jači. Albertini, Maldini, Alessandro Costacurta, Pierluigi Casiraghi, Christian Panucci, Donadoni, majko draga... Da ti pamet stane. Mi smo se poslije te utakmice u Mariboru raspali od trčanja. Njima je išla brzo lopta, mi smo morali trčati za tom loptom i još u igri jedan na jedan su bili toliko nepredvildsljivi, da ih nismo mogi pročitati. Kad nekog ne možeš pročitati, ispadaš iz igre, a kad ispadaš iz igre, moraš puno trčati. Danas toga nema. Nogomet se igrao kao da gledaš rukometnu utakmicu. Stane se u blok i ovi se dodavaju s lijevu na desnu i nazad. I zato je danas toliko nepredvidivo i teško reći tko će koga dobiti".

'Kek u 4 godine nije ostvario nikakav rezultat'

Što mislite, kakva će Kekova sudbina biti? Palo nam napamet da će Kek otići s izborničke klupe Slovenije i sjesti, možda, na klupu Dinama? Ne smijenjujemo Kovačevića, ni malo, nego govorimo naglas što nam je u glavi... 

"Matjaž Kek je defacto četiri godine vodio reprezentaciju bez ikakvog uspjeha. Četiri godine se Matjaža Keka čekalo da napravi rezultat. Mario Kovačević u Dinamu doživljava traume nakon svega dva i pol mjeseca u Dinamu zbog lošijih rezultata, hrvatski novinari su ga već nekoliko puta smijenili već u Dinamu. Recite vi meni, tko bi nekog čekao u Dinamu pola godine, a ne 4 godine kao što se u Sloveniji čeka Matjaža Keka da napravi rezultat? To su neke sasvim druge dimenzije funkcioniranja. Slovenija je u 4 godine, prije Matjaža Keka, promijenila 3 izbornika. Kavčića, Stojanovića i Srećka Nacionala. Kek je četiri godine na izborničkoj klupi i to je veliki luksuz kojeg si ti u Dinamu ne možeš priuštiti. Dinamo je šesta - sedma utakmica već problematična. Tko to ne može izdržati, taj pritisak Dinama, znate što je pritisak u Dinamu u odnosu na pritisak u reprezentaciji Slovenije? Nebo i zemlja. Slovenija je kikiriki po pitanju pritiska u odnosu na pritisak kojeg trener ima u Dinamu ili Hajduku. Vama su Dinamo i Hajduk sve, ti velikani imaju vojsku navijača, veliki medijski interes, sve je na entu po pitanju tih klubova, a Slovenija kad izgubi, u ponedjeljak se ide normalno na posao i nitko više to niti ne spominje niti razmišlja o tome. Neki je trener za male momčadi, netko se ne slaže, jer njegov način funkcioniranja i karakter nije takav da bi mogao voditi velike egocentrike. U svim velikim klubovima su igrači veliki egocentrici. Velike plaće, veliki ego, veliki klub, brojni navijači, bolji rezultati. S takvim igračima moraš drugačije nego s igračima iz manjih klubova ili iz U21 reprezentacije koji se bore da prežive ili koji nemaju taj mind set u glavi. To su velike zvijerke u odnosu na male bebe. Netko se snađe s malim bebama, netko ne, ali mu bolje ide voditi velike dečke. Čista logika, vrlo jednostavno. Velike moraš prvo uvjeriti da si jači i veći mangup od njih. Čim oni osjete da ti to ne možeš, tu više nema poštovanja. Svlačionica se raspadne u 14 dana. U malim klubovima je sasvim druga dimenzija komunikacije, moraš ih uvjeriti da su toliko dobri da mogu u kontinuitetu napraviti rezultat. Iako se izgubi, problema nema jer su tako ionako naučili na to. Dinamo je drugačiji. Svaki izgubljeni bod je problem. "

Foto: Markus Ulmer/imago Sportfotodienst/profimedia

'Šuker je bio najbrži na svijetu u primanju i pucanju na gol'

Znači, Matjaž Kek nije za Dinamo ili je?

"Samo pogledajte kako momčad funkcionira na terenu i to vam je odgovor na pitanje je li netko za nešto, odnosno kakvog je taj trener karaktera. Vojska je uvijek takva kakva je general."

Primož Gliha navodi jednu bitnu stvar...

"Način trenažnog procesa se totalno promijenio u zadnjih 20 godina. Više nema dosljednosti, površno se trenira, detalji su se izbacili, individualni detalji su se izbacili kao nebitni. Trenira se u nekom grupnom načinu funcioniranja u kojem je individualizam podređen kolektivnom načinu funkcioniranja, a to nije dobro. Prije su igrači bili jaki individualci. Recimo, Davor Šuker. Šuker je bio ekstra individualni igrač. Tehnički jak u primanju lopte i zabijanju golova. On je toliko dobro primao loptu da je sa sljedećim korakom već mogao pucati. Znači, nije gubio vrijeme na popravljanje lopte pa onda šutirao. Sjetite se samo utakmice Hrvatske i Irske na Maksimiru 1999., kad je Robert Kovač dodao onaj dugi pas sa 30 metara, a Šuker je savršeno primio loptu i iz prve zabio za delirij Maksimira. Lopta mu se u tom trenutku gotovo zalijepila za nogu, za vrške prstiju. I to u šestoj minuti sudačke nadoknade."

To se ne zaboravlja. Irci su stigli na Maksimir i čvrsto držali nulu protiv tada treće reprezentacije svijeta. Sve do doslovno posljednjih trenutaka susreta. Tada je Robert Kovač preuzeo loptu i uputio dugi balun prema naprijed. Primio ju je Davor Šuker, mnogi će reći najboljim prvim dodirom u karijeri te je majstorski poslao u mrežu, produživši nadu Vatrenih u plasman na Euro. Međutim, nije se Hrvatska tad plasirala u Nizozemsku i Belgiju.

"Nije, ali nema veze. Govorim o detalju, trenutku, ne o kolektivu kao takvom. E vidite, tu smo sad na pravom tragu ove naše priče i problematike. Kakav gol Schmaichelu, onaj lob na Eurui 1996. u Engleskoj protiv Danske, to što je Šuker tad napravio, savršeno ju primio, iz prve pucao, usmjerio u mrežu. Za***i fizičke predispozicije, umijeće je bitno. Šuker je primjer za to. Tako je lijepo primao loptu, brzo šutirao, bio je najbrži igrač na svijetu kad se prima i udara lopta. A nije mogao pretrčati 200 metara. Ja sam ga na 200 metara dva puta u šprintu nadtrčao, tamo i nazad. Bitna je lopta, ona je uvijek brža od igrača. Zato što igrači na treningu ne treniraju primanje, zagrađivanje, detalje, zato i toliko danas ima izgubljenih lopti, govorim sad o SHNL-u. Nema digitalizacije, detalja. Centarfor danas zadrži loptu, ostali dođu i ide se naprijed ili ne ide. Izgubila se u današnjem nogometu skok igra. Gledajte vi gdje je mene fascinantno razočarao Cannavaro."

'Cannavaro me fascinantno razočarao'

Gdje?

"Pazite sad ovo. Majstor je bio Zlatna lopta 2006., najbolji stoper na svijetu, ispisao povijest kao Zlatna lopta stoper, jer do tada ne znam je li itko ikad bio Zlatna lopta, a da pokriva, odnosno igra na poziciji stopera. Ja, pa ne znam, evo, ne mogu shvatiti to. Dinamo nikad gori nije bio u zadnjoj liniji nego kad je Cannavaro bio na trenerskoj klupi Dinama prošle sezone. I sad ti čitaš novine i pročitaš kako je Cannavaro promijenio aparat za kavu u klubu, sve valjda aparate je frajer promijenio, ali nije igrače naučio igrati u zadnjoj liniji. A tip je bio najbolji stoper na svijetu. Je li vama to logično? Evo primjera. Sjećate li se onog derbija na Maksimiru Dinamo - Hajduk prošle sezone? Završilo je 2-2. Krovinović je u posljednjim sekundama dao gol glavom sa 11 metara, jer je zadnja linija Dinama bila na pet metara od gola Nevistića. Krovinović je zabio glavom, neuobičajeno za njega i to još u 91. minuti. Svi su dinamovci stajali na pet metara, a osnove nogometne igre u obrani nalaže da obrambeni igrači izađu najmanje do suparničkog igrača. Ali ne, oni su stajali svi na pet metara od gola Nevistića."

Foto: Luka Kolanovic/imago Sportfotodienst/profimedia

To je bila evidentno loša reakcija Dinamove obrane...

"I Cannavara kao trenera. Cannavaro na klupi gleda, najbolji stoper na svijetu. Ako ih ništa drugo kao trener Dinama nije mogao naučiti, trebao je naučiti ako da zadnja linija igra, kako da igrači stoje u obrani. Jer, ako je netko znao igrati u zadnjoj liniji, onda je to Cannavaro, a igrači su mu upravo u tom segmentu bili najlošiji. Što je Cannavaro ostavio Dinamu? Sokovnik i aparat za kavu, a nije ostavio znanje igranja obrane, u čemu je bio specjialist kao igrač. To je jedan šok i pokazatelj da trener ne može biti svatko. Imaš ljude, trenere, koji jednostavno ne znaju prenijeti znanje na igrače. Nemaju retoriku, viziju, kako bi to napravili. Bili su vrhunski kao igrači, ali ne znaju znanje prenijeti. Biti trener kluba je smiješno lagano u odnosu na biti izbornik. Imaš jako puno vremena za sve, izbornik ima 5 treninga, tri treninga, dva treninga, kako kad, da uigra momčad. Pa sad ti majstore napravi nešto. I kad čujem - momčad nije još uigrana, treba se sve poklopiti, sjesti na svoje mjesto. Čovječe, šest mjeseci je iza tebe, imaš 35 dana priprema. To je luksuz, a izbornicima je luksuz pet treninga. Što treneri u klubovima rade na tim treninzima, kad mi izbornici u dva dana moramo napraviti sve živo. Komunikacija i vještina je u tim trenucima najbitnija. Točno trebaš igraču objasniti što od njega očekuješ, a znate koliko te igrač sluša - tri minute", zaključio je Primož Gliha. 

POGLEDAJTE VIDEO: Zločesto je to što rade Daliću: 'Nemaju drugog posla nego liječe svoje frustracije i probleme'