Milutin Folić rođen je u Podgorici 26. studenog 1939. godine. Igračku karijeru započeo je u Budućnosti iz Podgorice, odakle u srpnju 1966. godine dolazi u Hajduk u trenutku kada je bio jedan od zvijezda prijelaznog roka. Bio je prvi igrač koji je te godine pristupio Hajduku, kada se započela stvarati nova momčad koja će osvojiti Kup na kraju sezone.
Prigodom potpisa za Hajduk izjavio je: “Danas sam realizirao želju dugu četiri godine. Hajduku sam odavno želio pristupiti, njegov sam navijač od djetinjstva. Vjerujem da neću razočarati i iznevjeriti povjerenje koje mi je poklonjeno dolaskom u Hajduk. Želio bih da se Bijeli u novoj sezoni pokažu u novom ruhu i da postignu neki značajniji uspjeh bilo u prvenstvu ili kup natjecanju.”
Ispisao povijest
Folić je u Hajduku je igrao do 1968. godine skupivši 60 nastupa. Iako je samo dvije godine proveo u Hajduku, Folić je ušao u Hajdukovu povijest kao nogometaš koji je bio dio momčadi kada je osvojen prvi Kup Jugoslavije u povijesti u sezoni 1966./67. U finalnoj utakmici protiv Sarajeva u Splitu, u kojoj je Hajduk pobijedio sa 2:1., Folić je, kao i gotovo svi igrači Hajduka, pružio odličnu partiju. Borio se, uklizavao, izmjenjivao se na pozicijama, čuvajući najprije lijevo krilo Mandića, a potom kada je Sarajevo stislo s namjerom da izjednači, preuzeo brigu o najopasnijem igraču Vahidinu Musemiću.
Milutin Folić bio je igrač zadatka, uvijek je ispunjavao sve zadatke koje bi mu treneri postavili. Bio je igrač povjerenja svakog trenera. Čuvao je nabolje protivničke igrače, golgetere. Stalno je bio otraga, no onako brz i čvrst, britak i neumoran, zna bi se boriti i u protivničkom šesenaestercu.
Znao je reći da je velika razlika igrati u Hajduku ili Budućnosti. Kaže Hajduk je naš najveći klub, koji ima imperativ uvijek biti u vrhu i boriti se za titulu ili kup. To stvara dodatno opterećenje za igrače. Ali, jasno, Hajduk ne bi bio Hajduk da to nije tako.
Pravi profesionalac
Milutin Folić je u igru unosio cijelog sebe. Bio je pravi profesionalac, iako je u njegovo vrijeme nogometni profesionalizam bio u samom začetku. Glavno mu je pravilo bilo dobro se pripremiti pred svaku prvenstvenu sezonu. Znao je Folić da se kuća bez temelja ne može graditi, pa ni nogometaš, ma kakav talent bio, ne može dobro igrati ako nije tjelesno potpuno spreman.
Ovaj vrsni branič bio je nevjerojatno snažan u duelima, odlikovao se preciznošću pri dodavanju, a bio je izuzetno opasan kada bi krenuo na polovicu protivnika. Trener Hajduka Dušan Nenković redovito je sipao komplimente o igri ovog upornog igrača za kojega nije postojala izgubljena lopta. Znao je odlično izolirati protivničkog igrača, bio je specijalist u igri flastera. Ponekad bi Milutin Folić djelovao i neupadljivo, iako nije mirovao niti jednu od svih 90 minuta.
Za ovog upornog nogometaša može se reći da je bio sportaš od glave do pete. Nikada u karijeri nije zakasnio na trening ili odbio trenerove zadatke. Nogomet mu je bio jedini posao i on ga je tako shvaćao. Kao pravi profesionalac prilazio je zadatku, nije gubio previše vremena na izlaske, a nakon utakmice ili treninga najviše je volio odmaranje. Kako bi imao snage za nove napore.
Split u srcu
Nikada suigračima nije prigovarao za propuste i pogreške, a najmanje se od svih u svlačionici svađao nakon neuspjeha. Dao je Milutin Folić na desetke dobrih igara, ali je znao, kao i svaki igrač, podbaciti, upasti u krizu. Međutim, borbom i voljom, a prije svega ljubavlju prema nogometu i Hajduku, sve krize brzo bi savladao.
Milutin Folić volio je reći kako je Split uvijek posebno volio. Njegovi dječački snovi bili su vezani za Hajduk, a Split je Hajduk i obratno. U bijelom dresu doista je uvijek pokazivao kako se istinski brane boje svog kluba. Bio je borac bez mane i straha i znao je naglašavati: “Ne razmišljam o protivniku – moj cilj je lopta.” Svojim hrabrim intervencijama unosio je mnogo samopouzdanja u bijeli tim.
Najradosnijim trenutkom u igračkoj karijeri Milutin Folić rado ističe spomenuto finale i pobjedu u Kupu 1967. godine. Kaže da je previše i za san. Hajdukovac je od rođenja. Hajduk do tada nikada nije osvojio jugoslavenski nogometni kup. I s Folićem na mjestu desnog braniča, prvi put u povijesti jugoslavenski kup stiže na Stari plac. Milutin Folić tog dana je ispunio dvostruki san. Hajduk je konačno osvojio kup, a s njime u momčadi.
Iako je bio kratko u Hajduku, Milutin Folić obilježio je jednu veliku Hajdukovu sezonu. Ta generacija bila je prethodnica Hajdukovih kupova kojega će osvojiti pet puta zaredom tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Folić je u petak pokopan u krugu obitelji na mjesnom groblju u Podgorici.
