Uistinu, prvom hrvatskom nogometnom ligom prošlo je sve i svašta, ali u ovoj priči ćemo spomenuti tek one koji su došli uz ne baš male reklame i preporuke, pritom bili jako skupi, a razočarali su baš poput onih bezimenih i nekvalitetnih.
Uostalom, tko se ne sjeća primjerice Andersona Coste, zvijezde zimskog prijelaznog roka 2006. godine? Brazilac je doveden u Dinamo uz neviđenu reklamu, o njemu se pisalo i govorilo, a jedva je uštopao loptu na ponekoj utakmici u kojoj bi zaigrao. Ostao je upamćen tek po najbrže zarađenom crvenom kartonu u povijesti naše lige. Na Poljudu protiv Hajduka ušao je u igru i u devetoj sekundi umalo 'ubio' Tomislava Ercega. Dobio je, dakako, crveni karton, sam ne vjerujući odakle sucu hrabrosti da mu pokaže isključenje, a tek je ušao u igru. A sjećate li se njegove cijene? Po medijima se spominjala cifra od milijun eura, 'vrištali' su naslovi o 'najskupljem pojačanju prve hrvatske nogometne lige', a završio je u drugoj portugalskoj ligi, na posudbi, samo pola godine nakon što je stigao u Dinamo. Danas je član jednog brazilskog trećeligaša.
Dinamo je nekad davno znao posegnuti duboko u džep da bi kupio pravog igrača, no bilo je tu i krivih procjena i slutnji. Prisjetimo se Litvanca Grazvydasa Mikulenasa. Doveden je 1999. godine iz poljske Polonije za dva milijuna maraka, a bio je tek najskuplje plaćeni statist u svijetu nogometa. Odigrao je tek petnaestak utakmica, postigao četiri gola u dvobojima u kojima je Dinamo uvjerljivo trijumfirao. No, prije svega je nasmijavao navijače neznanjem štopanja lopte, igranja glavom, otkrivanja...
A Japanac Miura? Doveden uz veliku reklamnu kampanju u kojoj su prednjačili japanski novinari koji su počeli masovno posjećivati Dinamove utakmice i treninge te 1999. godine. U pola godine dobio je mnogo prilika, nije zabio ni gol, a dali su mu i da izvodi jedanaesterce. Sve kako bi se vratio u život. I najstrožu kaznu ležerno je, bez trunka grča na licu, promašio.
Miura je skupo stajao Dinamo, požalio se UEFA-i da mu je klub ostao dužan, pa su iz blagajne zagrebačkog kluba hitno Japancu morali isplatiti još 150 tisuća eura.
Kao da možemo vidjeti šok i nevjericu tadašnjeg predsjednika Dinama Zlatka Canjuge dok je brojio novce za Japanca. "Za svu onu štetu od njega još ga moramo i dodatno platiti!"
Gdje svrstati Dimitrosa Papadopoulosa, koji je za jednu sezonu u Dinamu (2009./2010.) zaradio 650 tisuća eura, a odigravši tek 13 utakmica dokazao je da je moguće promašiti i nemoguće. A danas igra u Panthrakikosu i zabija kao lud.
Jens Nowotny, nekadašnji njemački reprezentativac, odigrao je za Dinamo samo 11 utakmica prije nego se ozlijedio. Zgrabio je silnu otpremninu i otišao kao da ga nikad nije bilo, ostavivši tek propuh u klupskom sefu. A i to što je odigrao bilo je, hmmm, nikako...
Ima u Dinamu još materijala za ovu priču, no 'ajmo južnije. I u Hajduku su znali raditi teške greške u procjenama, isprazniti blagajnu za ljude koji su se na terenu doslovce prešetavali. Vjerojatno su se kasnije u svojim domovima valjali od smijeha uz rečenicu: "Ha-ha, za ovo me još i plaćaju."
Latvijski napadač Verpakovskis uopće nije loš igrač, za reprezentaciju je igrao sjajno, a u Hajduku je nalikovao na pionira početnika. Pamti ga se kao igrača kojemu je bilo teško potrčati za loptom dok je ispred njega gmizala prema autu. Osim toga, bio je veoma sebičan u igri, što je cijelu momčad silno nerviralo.
U Hajduku je prije više godina igrao i ruski napadač Dmitrij Radčenko. Isto sebičan u igri, no u gostionici je bio nesebičan, častio je na sve strane, volio provod do jutra, a na terenu je doslovce spavao. Nekad je bio ruski reprezentativac, u Hajduku je bio reprezentativan kao promašaj.
"Da nešto zna, bio bi najbolji igrač u povijesti nogometa." Tako je Ćiro Blažević govorio o albanskom centarforu Viktoru Pači, kojeg je Hajduk fino platio, a Pačo mu je vječno uzvraćao jednom te istom rečenicom: "Još se nisam adaptirao." Jedva je na kraju potjeran iz kluba jer mu se svidio Split, no on se nije svidio splitskoj publici.
Steve Horvat, australski nogometaš hrvatskih korijena, došao je u drugoj polovici devedesetih godina u Hajduk, negdje istovremeno kad i Mark Viduka u Maksimir. Viduka je blistao u Dinamu i poslije napravio sjajnu karijeru u Celticu i Leeds Unitedu. Horvatu se isplatila melburnška Croatia, no Horvat se Hajduku nije isplatio. Odigrao je samo 15 utakmica, i karijeru je nastavio u engleskoj drugoj ligi, gdje je i "nestao".
Šteta je prevelika i od zadnje dvojice Hajdukovih Brazilaca, koji su ovih dana najureni iz Splita – Patinha i Cassia. Plaćeni za boravak na suncu i lake treninge nekoliko desetaka tisuća dolara, nisu se uspjeli izboriti ni za jednu jedinu minutu u službenoj prvenstvenoj utakmici. Gora od njihovih dosega tek je spoznaja da je promašen potez rezultat 'sjajne Hajdukove suradnje' s brazilskim klubom Fluminenseom, koji je Hajduku čak dopustio da sam bira igrače. Svašta!
A sjećate li se trojice Brazilaca u Međimurju dok je taj klub bio u prvoj ligi? Andre Silva, Valter da Costa, Cicero Lima... Sve fina imena koja su klubu pomogla da elegantno ispadne iz prve lige. Još su se kasnije žalili da nisu dobili sve što im je obećano.
Ima tu još puno primjera, no pokušali smo se usredotočiti na najveća i najskuplja razočaranja.
