Međimurje već desetljećima priča zabavne i osebujne sportske priče, a jedna od najzanimljivijih nam dolazi iz Paraga. U Paragu, nedaleko od slovensko-hrvatske granice, živi oko dvije tisuće ljudi i riječ je o najvećem romskom naselju u Hrvatskoj.
Upravo u tom naselju već 11 godina egzistira istoimeni međimurski trećeligaš koji se ponosno može nazvati jedinim aktivnim romskim nogometnim klubom. Ranije su postojala još dvije romske momčadi, Romska vatra iz Piškorovca i Roma iz Kotoribe, no bila su kratkog daha te su se zbog financijskih i infrastrukturnih problema relativno brzo ugasili.
NK Parag muče slični problemi no oni već dulje od desetljeća, zahvaljujući bezgraničnoj ljubavi prema ovom sportu i rijetko viđenoj upornosti, opstaju kao raritet u međimurskom i hrvatskom nogometu.
Imali su najmlađeg klupskoga predsjednika u Hrvatskoj
Na samim začecima su imali i najmlađeg predsjednika u Hrvatskoj kada je Vjeran Balog sa samo 19 ljeta iza sebe preuzeo tu ulogu te na čelu kluba ostao punih osam godina. Iako više nije službeno predsjednik NK Paraga, upravo on je bio idealna osoba za razgovor o ovom posebnom nogometnom klubu.
Balog nam je otkrio skrivenu ljepotu nogometnog odrastanja u romskom naselju, upoznao nas s zanimljivom pričom koja stoji iza ovog kluba te s nama podijelio probleme koji ih muče i koji su ih mučili proteklih desetak godina.
"Mi u Paragu smo uvijek bili aktivni u nogometu. Išli smo na malonogometne turnire gdje smo osvajali i trofeje. Tamo smo upoznali Darka Jambrovića, tajnika Međimurskog nogometnog saveza, koji je sudio na tim turnirima, a on nam je sugerirao da pokrenemo nogometni klub te nam je puno pomogao oko papirologije i organizacije. Tako je 2010. godine pokrenut NK Parag te smo nakon gašenja Romske Vatre i Rome iz Kotoribe ostali jedini romski klub u Hrvatskoj", objašnjava nam Balog kako se rodila ideja o NK Paragu.
Momčad NK Parag
Nogometno odrastanje u romskom naselju
Na početku njihovog puta su se u kratkom roku promijenila dva predsjednika, a onda je igrom slučaja došao red na tada 19-godišnjeg Vjerana da preuzme uzde upravljanja NK Paragom.
"Kad se klub pokretao, ja sam bio klinac, ali sam već imao dosta nogometnog iskustva. Igrao sam u NK Pobjedi iz Gornjih Hraščana od djetinjstva, no kad sam vidio da se kod nas osnovao klub prešao sam u Parag. Predsjednik sam postao slučajno, a zanimljiva je i priča kako je do toga došlo. Zapravo je predsjednik trebao biti jedan igrač koji je stariji od mene, ali kad smo Alen Oršoš, tadašnji i sadašnji tajnik kluba, i ja išli raditi papire on nije bio dostupan jer je bio na poslu u Sloveniji. Trebali su nam njegov OIB i drugi podaci pa smo se našli u nezgodnoj situaciji. Onda je tajnik rekao 'Vjerane, ti ćeš biti predsjednik' i tako sam postao predsjednik sa samo 19 godina. Mislim da nije bilo mlađeg u Hrvatskoj", uz smijeh nam prepričava tu zgodu Vjeran Balog te dodaje kako je ta prva godina na čelu NK Paraga bila vrlo zanimljiva.
'Svak bi iz novčanika izvadio novca koliko ima i platili bi organizaciju'
"Počele su službene utakmice, nekakve pripreme i slično. Nisu to pripreme kakve ima svaki normalan klub. Također, mi nemamo svoje igralište tako da svaku utakmicu igramo u gostima već punih deset godina. Bilo je tu problema, jer se znalo dogoditi da nismo imali novca za organizaciju utakmice i plaćanje sudaca pa bi se kod mene skupili par sati prije utakmice i svak bi iz novčanika izvadio novca koliko ima. Tako smo se krpali, ali nismo odustajali", otkriva nam bivši predsjednik i još uvijek aktivni nogometaš kluba.
Parag je neobična momčad iz više razloga. Ne odvaja ih od ostatka lige samo činjenica da nemaju svoj teren već i činjenica da momčad čine uglavnom čine rođaci, braća, a često se događa da sinovi i očevi budu zajedno na terenu. U zapisniku s njihovih utakmica dominiraju prezimena Oršoš, Balog, Horvat, Ignac…
Dugo su ih lokalni mediji, kao i druge romske klubove dok su Romska vatra i Roma postojali, isticali kao 'najlošije u Hrvatskoj' zbog slabih rezultata koje su ostvarivali, no Baloga to ne pogađa već se samo na tu opasku nasmije.
Romski nogometni turnir u Paragu
'Nemamo ništa osim svoje volje i ljubavi prema igri'
"To sam htio napomenuti. Čitam po internetu i ljudi pričaju 'romski su klubovi najlošiji u Hrvatskoj, dobivaju puno golova, ne znaju za pobjede', a ja se tome ponekad smijem. Ne zbog negativnih komentara ili na negativan način nego zato što ja to gledam na drugi način. Dal' postoji i jedan klub koji bi toliko dugo izdržao, a da nema uvjete. Znači, nemamo trenera, nemamo svoje igralište gdje bi trenirali i igrali. Nemamo prostor gdje bi se presvukli ili okupili prije utakmice. Apsolutno nemamo ništa što se tiče nogometa osim svoje volje i ljubavi prema igri", objašnjava nam Balog u kraćem monologu te nam prezentira svoje viđenje onoga što za Rome iz Paraga nogomet znači.
"Mi ne igramo za novce već zato što volimo nogomet. Nama kad dođe vikend, mi se skupimo na jednom mjestu gdje se dogovorimo, sjednemo u auta i odemo na gostovanje. Nama nije bitno jesmo li pobijedili 1:0 ili smo izgubili 20:0. Mi igramo za dušu, za srce. Kroz deset godina mi smo rijetko pobjeđivali. Imamo nekoliko pobjeda, ali najčešće gubimo. Ljudi nam govore 'zašto uopće igrate, zašto se sramotite'. Mi na to ne gledamo tako. Nama je bitno da izađemo, da ne budemo stalno u istom okruženju, da se družimo s Hrvatima i da razbijemo taj rasizam koji je prisutan", dotaknuo se Vjeran i jedne teme koja se rijetko spominje u Lijepoj našoj.
Predrasude su uvijek tu
Naime, već desetak godina na nogometnim terenima, a izvan njih i znatno dulje, Romi se susreću s predrasudama i rasizmom. Otkrivaju nam iz kluba da su imali neugodnih situacija kada su se našli na meti ne samo navijača već i sudaca.
"To je prisutno od samih početaka i ne znam do kad će trajati, ali predrasude su uvijek tu. Bilo je situacija gdje smo bili bolji od protivnika, pobjeđivali i vodili, a onda bi počele prijetnje, vrijeđanja, čak nas je i sudac ponižavao. Rekao nam je 'šta hoćete vi? pa vi ste Romi, zar bi vi htjeli pobijediti'. Jednom se u Selnicama dogodilo da je nakon naše pobjede načelnik Općine izašao na teren i radio cirkus, vrijeđao nas i svašta drugo. Ono što je na terenu je nama bitno, a kod nas je veselje uvijek", otkriva.
Uz već uobičajeni (ne)nogometni folklor nedavno se, prema Balogovom svjedočanstvu, zbila situacija koja je pogodila one najmlađe ljubitelje nogometa u Paragu.
"Klub iz susjednog mjesta je bio u teškoj situaciji, jer nisu imali dovoljno djece da im igraju u mlađim kategorijama i prijetila im je mogućnost da ispadnu u najniži, naš rang. Mi smo im u jednom danu izašli u susret i poslali smo im 50 djece od 10 do 16 godina. Bili smo na sastancima i dogovorili smo se da će raditi s djecom. To je dobro za sve, zar ne. Ali oni su samo iskoristili gužvu. Bili su dobri tih par mjeseci do početka nove sezone, a onda bez da su nam javili da ih više neće, su potpisali ugovor s nogometnom školom Međimurje – Čakovec, a naša su djeca ostala višak. Ta su djeca još dva mjeseca u uobičajeno vrijeme čekali na početku sela čekali autobus da dođe po njih, a autobus više nije dolazio, kaže nam naš sugovornik s primjetnom tugom u glasu.
'Naš san je da igramo utakmicu pred domaćom publikom'
Ipak, nije sve tako loše. Imaju momci iz Paraga i lijepo sportsko prijateljstvo s klubom iz susjednog sela.
Imamo dobre odnose s NK Bratstvo Preseka. To je klub iz susjednog sela i stalno smo u kontaktu. Znali su nam posuditi i igralište kao domaćini, ali zbog financija nismo mogli to održavati. Pomoć dobivamo jedino od Općine Nedelišće i oni nam daju 20 tisuća kuna. To nam pomogne, ali naši su rashodi skoro dvije tisuće kuna po utakmici. Ipak, da ne dobivamo te novce klub ne bi mogao opstati i već odavno bi prestali postojati', konstatira Balog.
Iako se godinama nose s tim tipom problema, momčadi Paraga, dojma smo, mnogo više problema stvara nedostatak adekvatnih uvjeta. Naime, u naselju tek od nedavno postoji betonsko igralište za mali nogomet koji je izgradio Savez Roma Kali Sara no na njemu ne mogu igrati prvenstvene utakmice. U perspektivi ne vide da bi mogli dobiti teren na kojem bi se mogli odigravati domaći susreti.
"Naš san je, od prvog dana, da igramo utakmicu pred domaćom publikom. Inače, organiziramo najveći romski turnir u Hrvatskoj na koji dolazi 20-ak ekipa iz Hrvatske i Slovenije. Riječ je naravno o malonogometnom turniru. Znači, to navijanje i atmosferu morate doživjeti da bi razumjeli. Kad bi mi imali takvu atmosferu na utakmicama Paraga, ja ne znam gdje bi nam bio kraj", emotivno ističe Vjeran pa pronalazi korijen problema koji ih muči.
'Mladima treba sport, a nemamo gdje raditi s njima'
"Mi do zemljišta čak možemo i doći, ali nema baš političke volje. Treba nam netko tko bi se s te strane borio za naše interese. Ja, osobno, se ne mogu za to izboriti, ali župan ili netko drugi tko je na višoj poziciji bi mogao preko europskih projekata to postići. Nama je samo to potrebno", kaže donedavni predsjednik Paraga i ističe kako bi od toga korist imala cijela zajednica, jer bi onda mogli raditi s djecom i mladima.
"Mladim ljudima treba sport. Evo dat ću vam primjer jednog mladog dečka koji je u to vrijeme imao 16 godina. Pratili smo ga na malonogometnim turnirima i bio je talentiran, ali da tako kažem bio je propalica. Pio je pušio travu i Galaxy, pio već sa 16 godina i onda kad smo vidjeli šta radi od sebe mi smo ga uzeli u klub. Vrlo brzo se vratio u normalu i danas je jedan od naših najboljih igrača. Takvih slučajeva ima još. Samo nam treba teren i nekakvi uvjeti da radimo s mladim ljudima", zaključio je Balog.
NK Parag nikad ne odustaje
Pred sam kraj razgovora dotaknuli smo se i ambicija koje gaje momci iz Paraga. Kadar koji raspolažu je šarolik no ima ih dovoljno. Kako nam kaže Vjeran, trenutno ih je 23 u momčadi u dobi od 17. do 52. godine. Iako ekipni rezultati nisu bajni prošle godine su imali najboljeg strijelca 3. međimurske lige Darija Baloga koji je postigao čak dvadeset pogodaka te je danas član Bratstva iz Preseka.
"Trenutno smo zadnji na tablici s 4 boda, ali sezona je tek počela. Nas je u ekipi bilo desetak koji su znali nešto o nogometu, ali trebaš zamjene i golmana. Mi smo imali golmana koji nikad nije stao na veliki gol. Nije laž da smo primali po 20 golova, ali momci često na utakmici izađu prvi put na veliko igralište. Da riješimo to, siguran sam da se ne bi više pisalo o romskom klubu kao najgorem u Hrvatskoj", zaključio je Vjeran Balog uz napomenu da rezultatski gledano NK Parag ne nosi tu titulu ove godine.
Na kraju ove reportaže sa sjeverozapada Hrvatske možemo zaključiti da dugo nismo upoznali klub koji s toliko upornosti gura naprijed usprkos svim nedaćama. I upravo zbog toga im možemo poželjeti da poput kotača na romskoj zastavi još godinama idu naprijed prema svome cilju s nadom da će jednog dana zaigrati pred svojom publikom u Paragu.
