Otok Hvar je u svijetu poznat kao turistička meka zahvaljujući prekrasnoj prirodi, kulturnim bogatstvima i vrhunskom vinu. Najsunčaniji hrvatski otok često je u fokusu javnosti tijekom ljeta, a otočke tradicije i povijesne lokacije priznate su od strane UNESCO-a koji je uz starogradsko polje zaštitio još procesiju za križem i čipku od agave hvarskih časnih sestara. U Lijepoj našoj mnogima je ovaj otok sinonim za turizam i financijsko blagostanje no Hvar ima i svoju drugu, zimsku priču kad se televizijske kamere ugase, a turisti odu kući.
Škoj, kako lokalci zovu svoj otok, se može pohvaliti i jednim relativno nepoznatim, ali itekako zanimljivim sportskim fenomenom. Naime, na Hvaru već šezdesetak godina uz kraće prekide egzistira nogometna liga koja je po svojim karakteristikama jedinstvena u Europi, a možda čak i u svijetu.
'Mi smo najmanji otok na svitu koji ima svoju ligu'
"Raritet je u tome da na deset tisuća stanovnika na otoku imamo čak deset nogometnih klubova velikog nogometa. To ligi daje posebnu draž. Tablica nije najvažnija, jer iz lige se ne ispada i iz nje se ne napreduje u viši rang. Igra misto protiv mista i svaka je utakmica derbi. Igra se iz vikenda u vikend i ljudi u tome guštaju, za te utakmice se na otoku živi", otkrio nam je u telefonskom razgovoru Ivan Slavić, predstavnik nogometnog kluba Mladost iz Sućurja.
Posebnost lige ističu i naša druga dva sugovornika predsjednik NK Levande iz Velog Grablja Ivan Zaninović i Josip Vodanović, predsjednik NK Varbanja iz Vrbanja.
"Forska liga je jedan fenomen, jer je jedina takva u Hrvatskoj, a i šire. Riječ je o velikom nogometu da ne bi bilo zabune. Na Braču i nekim drugim otocima možda ima malonogometnih liga, ali Forska je jedina liga velikog nogometa", otkriva nam Zaninović. Inače, Velo Grablje mjesto iz kojeg dolazi NK Levanda broji po zadnjem popisu ima svega 19 stanovnika no ipak u njemu egzistira klub.
Zaninovićev njegov kolega iz Varbanja, Josip Vodanović je istaknuo još jedan detalj koji cijelu priču stavlja u međunarodne okvire.
"Mi smo najmanji otok na svitu koji ima svoju ligu. Ima prijavljenih deset ijada stanovnika, ali realno ih nema ni približno toliko, jer sigurno je deset do 15 posto ljudi koji su na popisu, a ne žive tu. To se ne može nigdje drugo naći", ponosno nam kaže Vodanović.
Deset klubova, pet terena na samo deset tisuća stanovnika
Trenutno u Forskoj ligi, kako je otočani nazivaju, nastupaju NK Hvar iz Hvara, NK Jelsa iz Jelse, NK Jadran iz Starog Grada, NK Mladost iz Sućurja, NK Vatra iz Poljica, NK Vrisnik iz Vrisnika, NK Varbonj iz Vrbanja, NK Sloga iz Dola, Levanda iz Velog Grablja i NK SOŠK iz Svirča.
Otočku veliku trojku čine Hvar, Jelsa i Jadran, a upravo su Jadran i Hvar najtrofejniji klubovi na otoku s 13 odnosno 12 naslova prvaka.
"Već četvrtu godinu za redom Hvar igra s nama u ligi iako oni češće nastupaju u Županijskoj ligi. Zapravo Hvar je većinusezona igrao van otoka, ali sad im je smjena generacija i igraju s nama. Jadran je prošle godine konačno preskočio Hvar po broju naslova, ali s obzirom da Hvarani većinu sezona igra u Županijskoj ligi ti su rezultati teško usporedivi", pojasnio nam je predsjednik Varbanja Josip Vodanović te dodao kako je liga nekoć imala i više klubova od kojih su se neki u međuvremenu ugasili.
Forska se igra na pet nogometnih terena, a osim općinskih središta Jelse, Sućurja, Hvara i Starog Grada svoje nogometno igralište ima i Varbonj. Liga se igra pod ingerencijom HNS-a, odnosno, Županijskog nogometnog saveza te se službeno vodi kao 3. županijska nogometna liga no taj naziv otočani ne koriste već je zovu Forska nogometna liga ili FNL. Ligom koordinira ŽNS-ov povjerenik koji na žalost lokalnog stanovništva već treću godinu nije s otoka.
Tradicija duga više od pola stoljeća
FNL se od 1979. godine igra od jematve do turističke sezone svatko sa svakim – dva puta. Kako se igrala tada igra se i danas, no povijest ovog nogometnog natjecanja seže još dalje u prošlost.
"Prvi su se nogometni klubovi na otoku počeli osnivati krajem 1. svjetskog rata, a najstariji aktivni klub na Hvaru je NK Jelsa osnovana 1921. godine. Prvo je natjecanje odigrano u sklopu Hrvatske sportske zajednice otoka Hvara 1938. godine. Tad se natjecalo šest klubova. U 50-ima i 60-ima se igra po kup sistemu u ljetnim mjesecima ili dvije skupine pa polufinale i finale, a 70-ih se i dalje igra ljeti, ali u dvije lige. Od sezone 1979./80. se prvi put igra po ovom sistemu", uvodi nas u priču Varbanjov predsjednik Vodanović pa se dotaknuo i perioda nakon Domovinskog rata.
"Prvi prvak sadašnjem sistemu je Sloga iz Zastražišća koja više ne postoji. Skupili su sve igrače gornjeg dila otoka zvanog Plame, u par sezona koliko su igrali, bili su jednom prvaci. Liga je prestala 1989. da bi bila obnovljena opet 1996. godine", zaključio je kratko izlaganje o povijesti hvarskog nogometa Vodanović kojeg je naš poziv zatekao u pripremi dresova za idući nastup njegove momčadi.
Od Dinamovih nada do futsal reprezentativaca
Tijekom tih šezdesetak godina manje – više kontinuiranog, organiziranog nogometa na Hvaru su se okušale i neke poznate ličnosti.
"Evo i danas za nas igra Teo Kardum, nekadašnji Dinamov talent, igrao je poznati malonogometaš Pijer Malvasija za Poskoka, a trenutno prvi vratar futsal reprezentacije Žarko Luketin je svojevremeno skupio desetak nastupa za Slogu iz Dola", kaže nam predsjednik Varbonja.
U FNL-u se okušali i brojni nogometaši koji su svoje nogometne početke imali u Hajduku i Splitu pa su u nekoj kasnijoj fazi stigli ovdje. Zanimljivo je da se na Transfermarktu može naći podatak da je otac donedavnog Hajdukovog prvotimca Maria Vuškovića, Daniel nastupao za već spomenuti Južnjak i to u trenucima kada je prema toj renomiranoj stranici vrijedio 300 tisuća eura. Zanimljivo je da je i današnji trener pionira Hajduka, Zlatko Jerković proveo neko vrijeme u FNL-u, ali ne kao igrač već kao – sudac.
"Jedno je vrijeme cijela ekipa Split Gašperova bila registrirana za Poskok i to u vrijeme kad su bili jedna od jačih malonogometnih ekipa u Europi. Čak je i Robert Jarni bio registriran za taj klub, ali nikad nije zaigrao u Forskoj ligi", nadodao je još par imena na listu poznatih Ivan Slavić iz sućuranske Mladosti. On nam je otkrio kako je na jednoj utakmici FNL-a u publici bio i tadašnji trener Hajduka, legendarni Zoran Vulić.
'Devedesetih je na finalu kupa bilo blizu ijadu ljudi'
A nije samo Vulić onaj kojeg se može vidjeti na tribinama diljem otoka. Naime, Forska liga je mnogo bolje posjećena no što bi to neki neupućeni putnik namjernik mogao pomisliti. Još od vremena kada se na utakmice putovalo brodom ili ikonskim 'tamićima' utakmice na 'škoju' su bile glavno društveno i sportsko zbivanje.
"Obične utakmice prati pedesetak ljudi, a kad su derbiji, zna biti 200, 250 svita na utakmicu. Nas je, na primjer u sezoni 2014/2015. pratilo dvjestotinjak ljudi, jer smo bili u borbi za naslov i naposljetku smo i osvojili. Ja se sjećam u 90-ima, tad sam bio dijete, u mom mjestu, u Vrbanju se igralo finale Kupa koje su igrali Jadran iz Starog Grada i Mladost iz Sućurja. Mislim da je ta utakmica i dalje nenadmašena po posjećenosti na našem stadionu jer je bilo blizu tisuću ljudi iz svih dijelova otoka", kaže nam Josip Vodanović te dodaje kako liga ne osjeća velike probleme vezane za koronu, jer iako navijači ne mogu na tribine oni se smjeste po suhozidima oko igrališta.
Forska liga stvara prijateljstva, a spojila je i neke parove
Na priču o posjećenosti nadovezala se, logično, i priča o društvenom značaju ovog sportskog natjecanja za žitelje otoka tijekom zimskih mjeseci, van sezone, kada oči javnosti nisu okrenute prema ovom dijelu Hrvatske.
"S društvene strane liga znači puno. Da je nema, ja bi na zapadni dio otoka otišao jednom u dvije ili jednom u pet godina kad treba otići po novu osobnu ili rješavati papirologiju. Ovako svaki drugi vikend imam razloga otići u dole. To je jedno lijepo druženje i simbioza, širi se krug poznanika i prijatelja. Tom se ligom Hvar povezuje kao otok, povezuje se u jednu cjelinu", govori zaneseno Slavić, predstavnik najistočnijeg kluba na otoku, Mladosti iz Sućurja koja svakog drugog vikenda odlazi na gostovanja udaljena 60-ak kilometara.
Inače, Hvar je jedan od najduljih hrvatskih otoka te putovanje automobilom s jednog kraja na drugi može trajati dva sata, a pogotovo je nezahvalna vožnja po staroj otočkoj cesti između Jelse i Sućurja koja je nepromijenjena već pola stoljeća.
Zimi nema većeg događaja na otoku
Sa Slavićem se slažu i njegove kolege iz Vrbanja i Velog Grablja koji ističu da nema važnijeg događaja na otoku u periodu između berbe grožđa i turističke sezone.
"Liga nije samo sportsko natjecanje već i društveni događaj. Da nisam igrao ovu ligu nikad ne bi upoznao ljude s drugog dijela otoka. Na terenu smo teški rivali, a u životu prijatelji. Ova otočka mladost upoznaju jedni druge preko nogometa. Poslije utakmica se zna otići vani u Jelsi, Hvaru, Starom Gradu pa su se tako stvorila i neka poznanstva koja su rezultirali brakovima. Tipa u disku se upoznaju, a onda ona njega dođe gledat na drugu utakmicu i tako to ide", priča nam uz osmijeh Zaninović iz Levande.
Josip Vodanović nam je ponudio i praktičnu sliku o važnosti FNL-a za društveni život na Hvaru u zimskim danima.
"Za našu omladinu to znači jako puno. Pogotovo za one koji igraju, ali i za njihove djevojke i prijatelje koji dolaze gledati. U deset klubova igra 25 momaka plus uprave, organizacija suci to znači da svaki vikend u društvenom odnosno sportskom zbivanju sudjeluje najmanje 350 - 400 ljudi plus gledatelji", složio je predsjednik Varbonja računicu na brzinu i dodao da otok ima deset tisuća stanovnika pa kad se sve zbroji i oduzme možemo zaključiti da svako kolo Forske lige uključi između pet i deset posto stanovništva otoka što na terenu, što oko njega.
Pisali Šukeru, odgovor nisu dobili
Svi svjetski klubovi imaju probleme. Neke muče rezultati, druge pak muče financije no vjerojatno nikog ne brinu stvari s kojima se suočavaju hvarski nogometaši i sportski službenici. Na otoku sunca sve je više umirovljenika, a sve se manje djece rađa. Depopulacija otoka sve više pritišće i FNL.
"Iskreno u mnogim klubovima je trenutno deficit igrača. Kako je sve manje ljudi na otoku tako je sve manje mladosti. A ta mladost ima sve više sportova kojima se mogu baviti. Recimo svi osim Jadrana, Hvara, Jelse i možda Levande svi imaju igrače s kopna što recimo prije 15 godina nije bio slučaj. Ipak igrači s kopna donose i kvalitetu jer to su uglavnom školovani igrači koji su najčešće bolji od onih koji su tu", kaže Vodanović, a njegov kolega Ivo Zaninović iz Levande dodaje kako mladi kojih je i onako sve manje, vrlo lako gube interes za nogomet i sport općenito.
"Velika trojka Hvar, Jadran iz Starog Grada i Jelsa lakše organiziraju ekipe, jer više je ljudi u tim mjestima. Seoski klubovi teže sklapaju kadar pogotovo u današnje vrijeme kad mladost ima tisuću drugih aktivnosti te im interes za nogomet kopni. Balun im nije prioritet kao što je nama generacijama bio. Ipak vjerujem da bi se s boljom infrastrukturom i posvećenosti problemima lige mogli promijeniti trend", žali nam se Levandin predsjednik te kaže kako je prije osam godina pisao HNS-u i predsjedniku Davoru Šukeru no kao što je bilo i za pretpostaviti odgovor nikad nije dobio.
Suci i veprovi stvaraju probleme
Klubovi uz krpanje financijske konstrukcije u kojoj im je proteklih godina donacijama pomagao HEP i Hvarski vodovod svakodnevno vode i neke neobične bitke. Nije rijetkost da na terene u manjim mjestima poput Sućurja kroz ogradu tijekom noći iz obližnjih maslinika ulete veprovi i izruju polovicu terena što onda domaćini saniraju na dosjetljive i inovativne načine.
Ipak i otočane muče neki uobičajeni problemi. Ako ste mislili da FNL nema problem sa sucima, prevarili ste se. Kao prvo na otoku više nema domaćih sudaca, a oni koji dolaze s kopna tri puta su skuplji, a njihovom izvedbom, kao što je to i bilo za očekivati, nisu svi oduševljeni.
"Mi smo pod Savezom i od njih očekujemo određenu podršku, a podršku imamo i nemamo. Kod nas se suci dolaze učiti. Oni prva seniorska iskustva dolaze skupljati tu na otok, a među njima je dosta mladića i cura koji su zalutali u sport i suđenje. Problem je tu i financija. Nema na otoku velikih gospodarstvenika koji bi financijski pomogli klubovima. Dok platimo kotizacije, suce i sve ostalo troškovi postaju ogromni. Osobno mislim da bi sudačka komisija i Savez trebali financirati suce u ovoj ligi, a jer smo doslovno njihov poligon za učenje, a klubovima bi to strašno pomoglo, jer je riječ o 15 tisuća kuna po klubu na godišnjoj razini", tvrdi Ivan Slavić koji je izrazio nadu da će se Savez uskoro aktivnije uključiti u brigu o FNL-u.
Nemaju gospodarstvenike pa novac skupljaju na ribarskim feštama
Klubovi uglavnom žongliraju s financijama. Organiziraju se ribarske večeri, skupljaju donacije, a i općine pomažu ovisno o mogućnostima. Financije su uvijek problem, ali kao što su predstavnici klubova već naglasili, s tim se čak da nekako izaći na kraj sve dok je mladosti na otoku.
"Ljudima je Hvar često sinonim za turizam i financijsko blagostanje, ali nema to veze s Forskom ligom. Hvar i turizam su jedna priča, a liga je druga. Ipak financije se lakše riješe, nađe se način ali igrački i stručni kadar je mnogo veći problem. Ipak mislim da bi se u suradnji s turizmom od Forske lige mogao napraviti interesantan brend. Moramo zajedničkim snagama da više privučemo mlade koji će nastaviti tradiciju igranja nogometa na otoku", naposljetku je zaključio Ivan Zaninović davši interesantan prijedlog za razvoj lige i širenje turističke ponude.
Naposljetku treba reći da usprkos svojim problemima Forska liga i dalje živi i povezuje hvarske ljude. Unosi im u tmurne zimske dane dašak strasti i pozitivnog nemira, a mladima daje razlog da se druže. U FNL-u je dobrodošao svatko od futsal reprezentativca do 50-godišnjeg vinogradara, bili debeli ili mršavi, spretni ili smotani za vas će se mjesto naći samo ako ste spremni ostaviti srce na blatnjavim otočkim terenima. Nek živi Forska liga, nek živi nogometna romantika, jer dok je lige bit će i Hvarana.
