Na današnji dan prije točno 35 godina hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je prvu utakmicu pobijedivši na stadionu Maksimir, pred 30.000 gledatelja, reprezentaciju Sjedinjenih Američkih Država sa 2-1.

Hrvatsku nogometnu reprezentaciju i kvalifikacije za SP 2026. možete gledati na kanalu NOVE TV na platformi VOYO, gdje god se nalazili

OŠTRO /

Girona zadala novi udarac Livakoviću: 'Ne znam što je njegov agent govorio u Hrvatskoj'

Povijesni prvi pogodak za Hrvatsku postigao je Aljoša Asanović u 29. minuti, a četiri minute kasnije Ivan Cvjetković zabio je za 2-0. Za Amerikance je pogodak postigao Troy Dayak u 80. minuti.

Zaboravljena priča /

Bivši dinamovac otkrio ludnicu iz 80-ih: 'Vozač me napao, imao je pištolj, a onda je došao Šuker'

Taj 17. listopada 1990. godine zauvijek će ostati urezan u povijest hrvatskog nogometa. Reprezentaciju je vodio izbornik Dražan Jerković, a nastupili su Dražen Ladić, Zoran Vulić, Drago Čelić, Darko Dražić, Vlado Kasalo, Saša Peršon, Kujtim Shala, Zlatko Kranjčar, Ivan Cvjetković, Aljoša Asanović i Marko Mlinarić, kao i pričuve Tonči Gabrić, Gregor Židan i Mladen Mladenović.

POGLEDAJTE VIDEO: Hrvatska na korak do Mundijala: Dalić o problemima, Modriću i noćnim utakmicama u Americi

Kapetan reprezentacije bio je Zlatko Kranjčar, a za najboljeg igrača proglašen je Marko Mlinarić, kojemu je nagradu uručio doajen novinarstva Mladen Delić.

"Nije to bila ničija pojedinačna utakmica, to je bila utakmica Hrvatske. I meni je sve na toj utakmici bilo najdraže. Sve skupa kada se zboji - to je bila Hrvatska," kazao je tada Jerković koji je preminuo u prosincu 2008.

Razgovor s legendom

Na obljetnicu te povijesne utakmice prije tri godine nazvali smo jednog od aktera, legendu hrvatskog nogometa i splitskog Hajduka, Zorana Vulića.

"Gledajte, trebalo je u tom trenutku naći igrače koji će se odazvati na taj poziv. nisu se ni svi htjeli odazvati, da budemo iskreni. Ja sam jedini došao iz reprezentacije Jugoslavije igrati za Hrvatsku u tom trenutku. Svaka čast momcima koji su se odazvali, žao mi je što među nama nakon 32 godine nema našeg kapetana Cice (Kranjčara op.a.). Taj današnji dan bi trebalo obilježiti u njegov spomen. Cico je to zaslužio", rekao nam je Vulić na početku pa nastavio:

"Sjećanja su malo u magli, moram biti iskren. Prošlo je puno vremena, mi u Hrvatskoj zaboravljamo puno toga, sjetimo se samo jedan dan nečeg, ostale dane u godini ne. Bilo je ponosno, bilo je lijepo i bilo je povijesno. Drago mi je da je i moj pokojni otac Ante 1953. igrao za Hrvatsku protiv Indonezije, a igrao sam i ja tako da se nastavila obiteljska tradicija igranja za Hrvatsku."

"Mislim da je sviralo Prljavo kazalište na poluvremenu tako da se toga nekako naviše sjećam.Utakmice se sjećam manje, emocije su jednostavno bile prevelike, u tom trenutku nismo bili ni svjesni kolika je važnost te utakmice. Nosilo nas je srce, kao i publiku, Maksimir je bio pun. Ponos, zanos...Ne mogu to opisati", poručio je Vulić pa zaključio:

"Treba se s vremena na vrijeme sjetiti tih momaka koji su došli u tom vremenu. Kako igrača tako i pokojnih trenera i ljudi koji su bili u organizaciji. Trebalo bi dati veći respekt nego što se do sada davalo."

Rupa u u Statutu FSJ-a.

Organizacija utakmice nije bila jednostavna, a HNS je tada iskoristio rupu u Statutu FSJ-a. Hrvatska je tada još uvijek bila dio SFRJ i neki od igrača, kao i izbornik bili su pod velikim pritiskom.

Zanimljivo, na utakmici protiv SAD-a nije bilo igrača koji su kasnije postali okosnica "Vatrenih". Zvonimir Boban, Robert Prosinečki, Robert Jarni i Alen Bokšić bili su tada članovi mlade jugoslavenske reprezentacije do 21 godine, koja je tog dana gostovala u Sovjetskom Savezu u uzvratnom susretu finala EP-a, dok su Davor Šuker i Igor Štimac bili ozlijeđeni. Mlinarić, koji je tada igrao za Cannes, i Vulić, koji je igrao za Mallorcu, došli su na vlastitu odgovornost, Kasalo je pobjegao iz Nuernberga i zbog toga je bio kažnjen sa 25.000 DEM. Asanović je stigao privatnim zrakoplovom predsjednika Metza kako bi odigrao jedno poluvrijeme, a za Hrvatsku su igrali i Kosovar Shala te Slovenac Židan.

Politički značaj

Gostovanje reprezentacije Sjedinjenih Američkih Država imalo je značajan politički, a ne samo sportski značaj, bilo je to svojevrsno prvo međunarodno priznanje Hrvatske. Utakmica je odigrana u sklopu proslave vraćanja spomenika banu Josipu Jelačiću na zagrebački središnji trg. Utakmica se pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana igrala na stadionu Maksimir dan poslije postavljanja spomenika, 17. listopada.

Predsjednik HNS-a tada je bio Mladen Vedriš, glavni tajnik Duško Grabovac, a glasnogovornik Darko Tironi. Važne uloge u nimalo laganoj organizaciji utakmice i prikupljanju dozvola odigrali su tadašnji glavni tajnik Nogometnog saveza Jugoslavije Ante Pavlović, kao i tadašnji direktor reprezentacije Zorislav Srebrić, današnji viši savjetnik predsjednika HNS-a.

U organizaciji utakmice još su značajan doprinos dali Rudolf Sabljak, Jure Klarić, Vinko Hotko, Ivan Opačak i mnogi drugi. Prvi stožer hrvatske reprezentacije činili su i treneri Kobešćak, Grnja i Lukarić, liječnik dr. Krmpotić te fizioterapeuti Vrcić i Donadić.

Jedan od najvećih hrvatskih brendova

Na utakmici je promoviran i dres hrvatske reprezentacije, koji će postati jedan od najvećih hrvatskih brendova uopće. Taj prvi dres, kao i plakat za dvoboj, dizajnirao je akademski slikar Miroslav Šutej.

Prije same utakmice priređen je bogati program. Bilo je tu velikih balona aeronautičkog društva Coning iz Varaždina, u velikom mimohodu prodefiliralo je 110 sinjskih momaka i vitezova viteškog alkarskog društva, šibenska limena glazba, folklorni ansambli KUD-ova "Petar Zrinski" iz Vrbovca i "Ivo Lozica" iz Lumbarde na Korčuli u narodnim nošnjama te viteško društvo "Kumpanija" iz Blata na Korčuli.

U glazbenom programu su nastupili Dubrovački trubaduri, Krunoslav Cigoj i Tomislav Ivčić, a u poluvremenu je nastupilo i Prljavo kazalište.

POGLEDAJTE VIDEO: Franko Kovačević najbolji je strijelac Europe: 'Reprezentacija je san'