Maksimirska rolerkoster vožnja i pet lekcija pred uzvrat u Norveškoj

Navijač Dinama je u prvoj utakmici doigravanja za Ligu prvaka protiv norveškog Vikinga prošao čitav ringišpil emocija. Od snovitog ulaska u utakmicu i dva rana pogotka, preko bolnog prizemljenja i izjednačenja, sve do napete, ali jalove dominacije u drugom poluvremenu. Konačnih 2-2 pred 17.342 gledatelja na Maksimiru ostavlja gorak okus u ustima i predstavlja golemu brigu uoči uzvrata koji se igra u srijedu, 26. kolovoza, u Stavangeru.

ZAGREB GORI /

Kakva drama na Maksimiru: Dinamo u najvažnijoj europskoj utakmici prosuo pobjedu

Dinamo je propustio veliku priliku, a utakmica je ponudila nekoliko ključnih lekcija koje će momčad Marija Kovačevića morati usvojiti ako želi dohvatiti zvjezdano nebo najelitnijeg klupskog natjecanja. Od ekstaze do agonije u samo trideset i tri minute, Modri su iskusili sve što europski nogomet nudi i kažnjava.

Blitzkrieg je moćno oružje, ali utakmica traje devedeset minuta

Na svašta su, za pretpostaviti je, bili spremni Norvežani. Ipak, na modri blitzkrieg koji ih je zadesio u uvodnih deset minuta nisu imali apsolutno nikakav odgovor. Je li ih više impresionirao ubitačni ritam Kovačevićevog kažnjeničkog odreda ili slavljenička grmljavina s tribina, na kraju nije niti važno. Vikinzi su na startu bili potpuno izgubljeni. Dinamo je ubadalo silovito i precizno, gosti se nisu pošteno niti oznojili, a već su bili dva pogotka u zaostatku. Već u šestoj minuti, nakon ubačaja Mattea Pereza Vinlöfa, Dion Drena Beljo je prsima ugurao loptu u mrežu za vodstvo. Nakon kratke VAR provjere zbog mogućeg zaleđa, nizozemski sudac Serdar Gözübüyük pokazao je na centar i Maksimir je eruptirao. Samo četiri minute kasnije, novi šok za goste. Beljo je sjajno iskoristio pogrešku norveške obrane, obradio loptu i nekako je proturio do natrčalog Matea Lisice, koji je hladnokrvno spremio loptu u mrežu za 2-0 i, kako se tada činilo, širom otvorena vrata Lige prvaka. Bio je to, usput rečeno, 600. pogodak zagrebačkog kluba u europskim natjecanjima.

Ipak, kada nešto djeluje toliko savršeno da se čini nestvarnim, obično to tako i bude. Umjesto da dotuku grogiranog protivnika, Modri su podsvjesno smanjili gas. Uslijedile su velike prilike za potvrdu pobjede: prvo je Luka Stojković promašio ono što se u nogometnom žargonu naziva ‘zicer’, neometan šut s ruba kaznenog prostora, da bi nedugo zatim i Miha Zajc, nakon sjajne asistencije Stojkovića, pogodio vratnicu. Te dvije propuštene prilike bile su uvod u bolno otrežnjenje i pokazatelj da euforija može biti jednako opasna kao i panika. Savršen početak se prelio u lažni osjećaj sigurnosti, a lekcija je jasna: furiozan start ne znači ništa ako se isti intenzitet i koncentracija ne održe tijekom cijelog susreta.

U Europi se svaki poklon brutalno kažnjava

Trener Mario Kovačević je nakon utakmice bio brutalno iskren:

"Dali smo im dva poklona i žao mi je zbog toga jer smo pokazali da smo danas bili bolja momčad. Stvarno je nevjerojatno kako smo reagirali".

Njegove riječi savršeno sažimaju ono što se dogodilo između 26. i 39. minute. Dok u domaćem prvenstvu ovakve pogreške ponekad prođu nekažnjeno, u doigravanju za Ligu prvaka one su ravne smrtnoj presudi. Upravo to su potvrdili i sami igrači.

"Primili smo golove iz naših glupih pogrešaka", priznao je Mateo Lisica, dok je Robert Mudražija dodao da su golovi bili "jeftini".

Prvi poklon stigao je u 26. minuti. Nakon jedne naizgled bezopasne situacije, Josip Mišić je loše očistio loptu iz svog kaznenog prostora, predavši je izravno u noge protivnika. Tobias Moi je to iskoristio i asistirao Peteru Christiansenu, koji je bio neumoljiv i smanjio na 2-1 iz prve prave prilike Vikinga. Bio je to šok koji je uzdrmao samopouzdanje Modrih i dao krila Norvežanima. Drugi poklon, onaj za izjednačenje, dogodio se trinaest minuta kasnije. Ovoga puta tragičar je bio Moris Valinčić, koji je također slabo reagirao i očistio situaciju. Lopta se odmah vratila na njegovu, sada upražnjenu stranu, odakle je iskusni Zlatko Tripić majstorski pogodio suprotni kut za konačnih 2-2. Dvije individualne, gotovo amaterske pogreške bacile su u vjetar sav trud s početka utakmice. Lekcija je bolna, ali neophodna: na ovoj razini nema mjesta opuštanju, a koncentracija u obrani mora biti na najvišoj razini od prve do zadnje sekunde.

Vezni red je motor, ali i potencijalna slaba točka

Statistika će pokazati da je Dinamo dominirao utakmicom, s posjedom lopte od gotovo 60 posto i ukupno 21 udarcem prema golu, naspram samo pet gostujućih. Ta dominacija u posjedu velikim je dijelom zasluga veznog reda Mišić - Stojković - Zajc, koji je u prvom dijelu utakmice diktirao tempo. Međutim, drugo poluvrijeme otkrilo je i određene slabosti. Inicijativa je bila prisutna, ali je nedostajalo kreacije i onog zadnjeg, odlučujućeg pasa. Kada su Norvežani postavili čvrsti, organizirani blok, Dinamova igra postala je predvidljiva i jalova. Problem je postao još veći s ozljedama. Mario Kovačević se našao u nezavidnoj situaciji. Luka Stojković je očito šepao, no trener je u 60. minuti prvo izvadio Zajca i uveo Luku Kačavendu. Samo osam minuta kasnije, postalo je jasno da ni Stojković ne može nastaviti pa je priliku dobio Robert Mudražija, igrač koji je obično na rubu klupe.

Te prisilne izmjene dodatno su poremetile ritam momčadi. Iako je Mudražija unio živost i borbenost, bilo je vidljivo da Dinamo više nema tečnost s početka susreta. "Vidjet ćemo situaciju sa Stojkovićem, i Zajc je imao problema. Nešto je bilo s koljenom, ali mislim da će biti spremni za uzvrat", rekao je Kovačević nakon utakmice, no ti problemi signaliziraju potencijalnu ranjivost. Ako ključni vezni igrači ne budu sto posto spremni za uzvrat, Dinamo bi se mogao naći u velikim problemima protiv fizički moćne norveške momčadi. Ova utakmica je pokazala koliko je Dinamo ovisan o kreativnosti i zdravlju svog standardnog veznog trojca.

Inicijativa bez realizacije ostaje samo statistika

U drugom poluvremenu gledali smo jednosmjernu ulicu. Dinamo je držao loptu, pleo mrežu oko kaznenog prostora Vikinga i tražio put do pobjedničkog pogotka, ali bezuspješno. Norvežani su se, zadovoljni rezultatom, povukli i pokazali zavidnu obrambenu organizaciju. Blokirali su udarce, stajali blizu igrača i osujetili svaki pokušaj Modrih. Kovačevićeva momčad nije uspjela rekreirati igru s početka utakmice. Pokušavali su Oršić, Zajc, Perez Vinlöf, no sve je to bilo nedovoljno opasno. Trener je pokušao reagirati uvođenjem Smaila Prevljaka umjesto Oršića pred kraj utakmice, želeći s dva klasična napadača "nagraditi dominaciju", kako je sam rekao. Prevljak je imao jednu dobru situaciju, kao i Kačavenda u sudačkoj nadoknadi, ali lopta jednostavno nije htjela u gol.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

Ovdje se postavlja pitanje taktičke fleksibilnosti. Dok je Dinamo uporno pokušavao na isti način probiti norveški zid, promjene plana B gotovo da i nije bilo. Inicijativa i posjed su vrijedni podaci, ali u konačnici beskorisni ako se ne pretvore u konkretne prilike i pogotke. Viking je, s druge strane, iz svojih rijetkih izleta na polovicu Dinama izvukao maksimum. Ova lekcija uči da puka dominacija nije jamstvo uspjeha. Za prolazak u Norveškoj, Dinamo će morati biti mnogo konkretniji, brži u protoku lopte i raznovrsniji u napadačkim rješenjima kako bi razbio čvrstu obranu protivnika koji će se sada, s povoljnim rezultatom, vjerojatno braniti još odlučnije.

Maksimir nije neosvojiva tvrđava, a uzvrat nosi svoje zamke

Dinamo je uoči utakmice slovio za izrazitog favorita. Odlična forma u domaćem prvenstvu, uvjerljive europske pobjede protiv Thuna i Kauno Žalgirisa te huk s maksimirskih tribina trebali su biti dovoljni za pobjedu koja bi osigurala miran put u Norvešku. Međutim, Vikinzi su pokazali da su prvaci svoje zemlje s razlogom. Riječ je o čvrstoj, discipliniranoj i taktički zreloj momčadi koja zna kazniti pogreške. Remi na domaćem terenu, nakon vodstva od 2-0, psihološki je udarac za Dinamo. Prednost domaćeg terena je ispuštena i sada se sve rješava u Stavangeru, gdje Modre čeka nekoliko izazova.

Prvi je, naravno, sam protivnik, koji će sada s još više samopouzdanja ući u utakmicu. Drugi je pritisak imperativa pobjede u gostima. Treći, nimalo zanemariv, jest podloga. "Oni igraju na umjetnoj travi, ali ne trebamo tražiti izlike. Moramo vjerovati u sebe", poručio je Mateo Lisica. Iako igrači ne žele tražiti alibije, prilagodba na drugačiju podlogu uvijek je faktor koji može utjecati na igru. Unatoč svemu, optimizam u redovima Dinama nije nestao. "Vjerujemo da smo bolji", poručio je Beljo. "Idemo se tamo potući za Ligu prvaka". Slično razmišlja i trener Kovačević: "Nema predaje. Dat ćemo sve od sebe u uzvratu i vjerovati u pobjedu".

Maksimirska utakmica bila je škola iz koje se moraju izvući pouke. Dinamo je pokazao da ima kvalitetu za Ligu prvaka, ali i da ima slabosti koje ga mogu skupo koštati. Odluka pada u Norveškoj, gdje će Modri morati pokazati ne samo nogometno znanje, već i mentalnu snagu kako bi ispravili propušteno i ostvarili san.