Uz Paris Saint-Germain, koji je u ljetnom prijelaznom roku doveo čitav niz svjetskih nogometnih zvijezda poput Lionela Messija, Sergija Ramosa, Gianluigija Donnarumme, Achrafa Hakimija, Nuna Mendesa, Ginija Wijnalduma i koji si je praktički stvorio "dream team" spreman za napad na Ligu prvaka, vrlo zanimljiv i bombastičan prijelazni rok odradio je i Manchester United.
"Crveni vragovi" i njihov pomalo omraženi izvršni direktor Ed Woodward na Old Trafford su doveli doista golema pojačanja. Uvjerljivo najveće i najskuplje pojačanje bio je mladi engleski reprezentativac i jedan od najvećih talenata svijeta, Jadon Sancho i Dortmundu su za njega platili 85 milijuna eura. Nadalje, stigao im je jedan od najtrofejnijih stopera današnjice, francuski reprezentativac Raphael Varane i to za također nemalih 40 milijuna eura. Dakako, najzvučnije pojačanje bio je Cristiano Ronaldo, kojeg su platili 15 milijuna eura.
Vrhunski golman i obrana
Dolaskom ove trojice, United je dobio možda i, na papiru, najjaču momčad Premier lige i jednu od najjačih momčadi na svijetu. Na vratima imaju Davida De Geu, najplaćenijeg vratara svijeta i ma što god o njemu mislili i što god se o njemu pisalo, on još uvijek jest jedan od najboljih vratara na nogometnom tržištu.
U zadnjoj liniji imaju Harryja Maguiera, statistički jednog od najboljih braniča lige, jednog od najskupljih obrambenih igrača svijeta, lidera obrane, modernog stopera koji je tek stupio u najbolje nogometne godine. Slično se može reći i za Varanea, koji kada nema problema s ozljedama i kada je u formi, svakako pripada, prema našem sudu, među najboljih pet braniča svijeta. United ima i dva vrhunska, moderna, beka, Lukea Shawa s lijeve strane i Aarona Wan Bissaku s desne strane.
Napad i veza svjetske klase
U veznoj liniji kraljuje Paul Pogba, koji je i dalje jedan od najboljih veznjaka svijeta. Imaju Brunu Fernandesa, jednog od najboljih i najefikasnijih ofenzivnih veznjaka lige, a samim time i Europe. Imaju i dvojicu vrhunskih "box-to-box" veznih igrača koji nude dodatnu širinu i opcije u veznoj liniji. Govorimo o škotskom reprezentativcu Scottu McTominayu i brazilskom reprezentativcu Fredu. Kao alternative, tu je i iskusni defenzivni veznjak Nemanja Matić, nekadašnji nizozemski "wonderkid" Donny van de Beek čije se kvalitete uopće ne iskorištavaju, ofenzivni veznjak i prošle sezone preporođeni Jesse Lingard te prekaljeni playmaker Juan Mata.
U napadu su pak najbolje opremljeni, usuđujemo se reći, uz PSG, možda i najbolje opremljeni u Europi. Ne treba trošiti previše slova na opise Marcusa Rashforda i Jadona Sancha, dvojice ponajboljih mladih krilnih napadača svijeta, kao niti za engleskog "wonderkida" Masona Greenwooda, francuskog napadača Anthonyja Martiala ili iskusnog centarfora Edinsona Cavanija, a ponajmanje za Cristijana Ronalda.
United isto tako ima i širinu u momčadi, osim igrača koje smo pobrojali, tu su i stoper Victor Lindelof, Eric Bailly, bekovi Alex Telles i Diogo Dalot, veznjake smo sve nabrojali kao i napadače, a Manchester ima čak i vrhunskog pričuvnog vratara Deana Hendersona, kojem bi mnogi čak dali i prednost ispred De Gee.
Najveći problem - trener
Rekosmo, na papiru Manchester ima megamomčad, s tim se slažu i brojni strani analitičari, kladionice, bivši igrači i treneri, stručnjaci dakle. Međutim, United ima i jedan ogroman problem zbog kojeg bi i ove sezone, vrlo lako, mogli ostati bez svih važnijih trofeja, pa možda i onih manje važnih poput Liga kupa.
Najveći problem Manchester Uniteda je njihov trener Ole Gunnar Solskjaer. Norvežanin je klupska ikona, bivši centarfor koji je na Old Traffordu ostavio velik trag, koji je zabijao u važnim utakmicama, koji je donosio na terenu prave odluke, kojeg je krasila izvrsna sportska inteligencija, vrhunska radna etika, koji je kao igrač imao i mentalitet pobjednika, a navijači su ga naprosto obožavali. Ako ni zbog čega onda su ga obožavali, zbog "onog" gola Bayernu u finalu Lige prvaka 1999. godine, kada je zabio u trećoj minuti sudačke nadoknade drugog poluvremena za pobjedu.
Na konto svoje stare slave, nekih sitnih trenerskih podviga u ranom stadiju karijere i dosjea bez ijedne mrlje, Solskjaer je dobio posao na mjestu glavnog trenera u Manchester Unitedu. Naslijedio je Josea Mourinha, prvo kao "caretaker" momčadi u prosincu 2018. godine, a onda je primljen za stalno u ožujku 2019. godine. United je tada bio u velikim problemima, Mourinho je ostavio nered, kaos i tenzije, a Solskjaer je svojim mirnim karakterom i blagim pristupom bio dobra "šok-terapija". Malo je smirio duhove i na kraju su te njegove prve sezone završili na šestom mjestu, no, taj se neuspjeh uglavnom pripisivao Mourinhu zbog katastrofalno odrađenog prvog dijela sezone.
Tri i pol godine ničega
U sljedeće dvije sezone, United je iznjedrio fantastične mlade igrače, malo su se i pojačali elitnim igračima i Solskjaer ih je prvo doveo do trećeg mjesta, a prošle sezone čak i do druge pozicije. Međutim, United je vrlo loše kotirao u europskim natjecanjima. U prvoj Solskjaerovoj sezoni eliminirala ih je Barcelona iz četvrtfinala Lige prvaka i to sa sveukupno 4:0. U drugoj sezoni igrali su Europa ligu, bili su glavni favoriti, a ispali su od Seville u polufinalu. Prošle su sezone ispali u skupini Lige prvaka i nastavili natjecanje u Europa ligi, opet kao glavni favoriti, gdje su pak dogurali do finala, ali su tamo neslavno na jedanaesterce izgubili utakmicu od Villarreala.
Ipak, još bi se svi ti rezultati, sramote i neuspjesi mogli prožvakati da je United igrao uistinu dobar i smislen nogomet, ali - nije. U više od tri godine koliko je na Old Traffordu kao glavni trener, Solskjaer nije uspio stvoriti prepoznatljiv i smislen sustav igre. Gotovo da se ne možemo sjetiti jesmo li u ove tri i pol godine pogledali tri utakmice Uniteda za redom u kojima je Solskjarova momčad igrala isti ili barem sličan nogomet.
Iz utakmice u utakmicu Norvežanin je stalno radio neke preinake. Stalno je rotirao, izmišljao nove uloge igračima, davao im katkada sulude zadatke, a sve je to bilo popraćeno vrlo lošim reakcijama, pogrešnim izmjenama, lošom pripremom utakmice gdje bi se već nakon desetak minuta moglo vidjeti da igrači Uniteda zapravo pojma nemaju kako im protivnik igra i kako bi ih trebalo napasti i kako se protiv njih braniti. Solskjaer u svom mandatu nije stvorio gotovo pa nikakve automatizme niti mehanizme kojima bi Manchester ugrožavao protivnika, posebice u trenucima kada na terenu nema igrače koji nose prevagu individualnom kvalitetom i koji "na mišiće" donose rezultat. Srećom po njih imaju sijaset vrhunskih igrača koji sami rješavaju utakmice, ali često se dogodi da United polomi zube na nekom autsajderu upravo zbog toga što neki igrači "nemaju svoj dan" ili Norvežanin jednostavno donese kriminalno loše odluke te si praktički sam zapečati sudbinu.
Kako to izgleda u praksi
Najsvježiji primjer upravo takve utakmice u kojima se vidi Solskjaerov "potpis", ako se to može nazvati potpisom, jest utakmica prvog kola grupne faze Lige prvaka u kojoj se United teško osramotio protiv Young Boysa. Pogodak za vodstvo Uniteda postigao je Cristiano Ronaldo i to ponajprije zbog trenutka genijalnosti Brune Fernandesa koji ga fantastično proigrao i doveo ga u "jedan na jedan" situaciju. I onda nastupa Solskjaer. OK, United je dobar dio utakmice igrao s igračem manje i to je automatski značilo da će protivnik, ma kako se on zvao i odakle bio, napasti.
Solskjaer prvo vadi Jadona Sancha u 37. minuti kako bi uveo desnog beka Dalota jer je Wan Bissaka dobio crveni karton. Dok se cijeli nogometni svijet polako prebacuje na igru s trojicom u obrani, ako ne u primarnom sustavu, onda barem u sekundarnom, Solskjaer u Manchesteru igra isključivo u 4-2-3-1 formaciji i za ostale preinake ne želi niti čuti. United je protiv Young Boysa imao u obrani Lindeloffa, Maguirea i Shawa. Šveđanin je ranije u svojoj karijeri igrao beka, dakle poznaje zadatke i posjeduje vještine za igranje na toj poziciji, a vjerojatno bi bio vrhunski desni stoper u formaciji s trojicom u zadnjoj liniji. Luke Shaw je sasvim solidno rješenje za igranje na lijevom stoperu, a Harry Maguire s njima dvojicom u liniji ionako vrlo dobro surađuje i već dugo igraju zajedno. No, Solskjaer je mrtvo hladno žrtvovao Sancha, igrača koji radi prevagu i igrača koji može na mišiće riješiti utakmicu, dakle igrača kakvog on u svom "sustavu" mora imati.
Nadalje, Solskjaer u trenucima kada je bernska momčad izjednačila vadi Van de Beeka i uvodi Raphaela Varanea, te vadi Cristiana Ronalda i Brunu Fernandesa te uvodi Jessea Lingarda i Nemanju Matića, dakle rješava se svih igrača koji su individualnom kvalitetom mogli donijeti vodstvo momčadi. Tek u 89. minuti Norvežanin uvodi napadača Martiala umjesto Freda, ali to u njegovom slučaju ne znači ništa jer Unitedovi igrači na terenu izgledaju kao trećerazredna momčad koja ne može spojiti tri dodavanja, a kamoli stvoriti neku opasniju akciju. U petoj minuti sudačke nadoknade drugog dijela američki napadač Siebatcheu, pomno prati situaciju u Unitedovoj obrani, koja se, eto nije znala rutinski riješiti opasne situacije pa je "napamet-dodavanjem" Lingard poslao loptu u for Amerikancu koji "sje*ava" zbunjenu zadnju liniju Uniteda i utrčava u prostor te bez ikakvih problema zabija za 2:1.
Solskjaer je veliki rizik
Taj gol Siebatcheua najzornije prikazuje koliko je United pod Solskjaerom opasna momčad. Opasna sama po sebe, dakako. Ovakvih utakmica bilo je u Solskjaerovoj eri previše, ovakvih smiješnih pogrešaka, promašenih izmjena, suludih ili barem nejasnih trenerskih odluka bilo je na lopate, ali problem je taj što se Norvežanin ove sezone više ne smije "zaje*avati". United je uložio puno novca, vratio je Ronalda na kojeg će sljedeće dvije sezone potrošiti oko 60 milijuna eura da bi mu isplatili plaće. A da ne pričamo još o ostalim plaćama jer United je, inače, momčad koja u Premier ligi, daje najviše novca za plaće igračima. Klub je jako puno riskirao dovođenjem Ronalda jer time su praktički poručili navijačima da ove sezone napadaju i Ligu prvaka i prvo mjesto u Premiershipu, a bojimo se da sa Solskjaerom i ovako lošom igrom neće osvojiti niti Liga kup, a kamoli nešto prestižnije.
Ako United uistinu želi postići to što želi, smjena trenera je neizbježna, a to je indirektno potvrdio i Paul Scholes, koji je nakon poraza od Young Boysa rekao da je problem Uniteda isključivo u treneru.
"Solskjaer mora izgraditi momčad koja je sposobna pobjeđivati i osvajati trofeje, zato je i doveden. Jedina razlika između Cityja, Chelseaja, Liverpoola i Uniteda jest u kvaliteti menadžera, a oni su već dokazali da su pobjednici. Ole je složio vrhunsku ekipu, ali sada je vrijeme da s tom momčadi nešto i osvoji", rekao je to Scholes i pogodio u srž, možda i najviše s ovom tvrdnjom da Solskjaer zapravo nije "pobjednik".
Možda i veći problem od činjenice da United nema igru jest također činjenica da nemaju mentalitet pobjednika. Ronaldo tu može puno pridonijeti svojim karakterom, ali Ronaldo nije menadžer i dokle god je na terenu ima ulogu igrača, on je de facto je ravnopravan s ostatkom suigrača te ga oni nisu, u pravilu, dužni slijepo slijediti i prilagođavati mu se. Opet se sve svodi na to da ključ uspjeha Uniteda leži upravo u rukama Solskjaera, odnosno, Eda Woodwarda koji odlučuje o njegovoj smjeni. Ne promijeni li se nešto drastično kod Solskjaera, a u to nekako sumnjamo, ovaj nikad jači United mogao bi imati podosta mračnu sudbinu.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
