Isprike unaprijed ako smo nekoga previdjeli, ali Bruno Petković je vjerojatno jedini nogometaš na svijetu čiji se karakter savršeno ocrtava na terenu i to na jednom sitnom detalju - izvođenju jedanaesteraca. Bezobrazno spor, čak će neki reći i bahat, spram vratara diskreditirajući, zalet, ako se ta šetnja do lopte uopće može nazvati zaletom. Zatim udarac praktički iz hoda, ne prejak, taman onako srednje slab, svakako obranjiv ako se pogodi strana, ali stranu je gotovo nemoguće pogoditi jer Petković svog protivnika čeka do posljednje milisekunde i svi, osim zasada vratara Krševana Santinija iz Lokomotive, završili su na jednoj strani, a Brunina lopta na drugoj strani.
Cijeli taj živcekidajući stil izvođenja udarca i postizanja pogotka popraćen je jednako ležernim stilom proslave, a obično mu s tribina ili doma ispred televizora doleti i pokoja psovka jer, kako velimo, situacija je to koja razlama živce gledateljima, navijačima, a usuđujemo se reći čak i treneru Damiru Krznaru jer on je to svojevremeno sam i priznao.
"Izvođenje penala je vještina... Ispada to jako dobro, naravno da ne čupa živce samo ljudima pred televizorom nego i nama. Uspješan je, a kad je to tako, nema ga razloga sumnjati i mijenjati ga... Ja, na sreću, ne gledam kako Petković izvodi jedanaesterce", rekao je tako Krznar.
Dobra i loša strana
No, to je Bruno, on je svoj karakter gotovo precrtao na tu cjelokupnu sekvencu izvođenja jedanaesterca. Što pod time konkretno mislimo? Pa recimo to ovako. Petković je u elitnom hrvatskom klupskom nogometu prisutan od sezone 2018./2019., u reprezentaciji pak od ožujka 2019. godine, a koliko ste puta od njegova debija u Dinamu i reprezentaciji pa do sada izgubili živce gledajući ga ili se pak potpuno raspametili nekim njegovim potezom, minijaturom, proigravanjem, asistencijom ili golom?
Petković je igrač koji s jedne strane nudi dizanje tlaka do predinfarktnog stanja zbog toga jer mu je loš dan, jer nije na razini, tko zna možda mu se i ne da pa pasivno hoda po terenu i de facto ne sudjeluje u igri, ali s druge strane on svojom igrom može izazvati orgazmičan osjećaj kod navijača i pasioniranih ljubitelja nogometa. Petković ima taj famozni vic u igri zbog kojeg se klinci zaljube u nogomet i koji izaziva osjećaj ugode čak i kod onih koji ne prate nogomet previše. Ima uvjerljivo najbolju tehniku možda i od svih hrvatskih nogometaša, ponajbolji je duel igrač u rosteru Dinama, visok je, a opet agilan što dosta unikatan spoj karakteristika. Nadalje, dobro igra glavom, precizan je dodavač, ima fantastičan pregled igre, ima viziju, vrhunsku anticipaciju i taj gotovo neopisiv osjećaj koji mu omogućava, da onako u maniri nekog brazilskog španera, precizno i efektno proigrava suigrače kada to baš nitko ne očekuje.
No, postoji tu i druga strana Petkovića. Ona zbog koje je od prvog napadača reprezentacije i najboljeg igrača Dinama, postao bivši napadač reprezentacije i propali golgeter "Modrih". Petković je uvijek naglašavao i pravdao svoj dizelaški nogometni razvoj, jer proigrao je tek u srednjim dvadesetim godinama, time da ga prijašnji treneri nisu shvaćali, da nisu pravilno iskorištavali njegov set vještina. Petković je unikatan igrač, doista. Ima baš sve karakteristike da bude vrhunski napadač i to na svjetskoj razini, ali on sebe smatra "desetkom", playmakerom, i to čak ne onom staromodnom koja okupira samo određen prostor u zadnjoj trećini terena, već onom modernom koja se vraća duboko po loptu, iznosi napad i sudjeluje u više segmenata igre. I to je problem, posebno za izbornika Zlatka Dalića.
U Dinamu nije problem, u reprezentaciji jest
U Dinamu su našli, to jest on je pronašao, savršeno rješenje za novonastalu situaciju. Čim je dotadašji playmaker Lovro Majer napustio klub i ostavio "desetku" praznom, valjda je druge sekunde Petković uzeo njegov broj na dresu i preselio se na poziciju polušpice. Na sveopće oduševljenje Krznara i navijača zagrebačkih plavih, Dinamo je dobio novog razigrivača i jednu sasvim novu dimenziju u igri, dakako uz standardne petkovićevske oscilacije. Petković je time smirio svoje duhove, ali je stavio sve ostale pred gotov čin, a pogotovo Dinamo koji je u posljednjim minutama transfer-roka ostao bez prvog napadača, koji se odlučio prekomandirati u vezu. Dinamo se na kraju nekako pokrpao Komnenom Andrićem, koji vrlo dobro surađuje s Petkovićem, kao i većina suigrača koji ga okružuju, ali hrvatska reprezentacija i dalje vapi za "devetkom" i njih je Petković ostavio baš na cjedilu.
Izbornik Zlatko Dalić, na sveopće iznenađenje mnogih, odstranio je Petkovića iz reprezentacije nakon vrlo loših igara na Euru. Dalić je u rujnu izostavio nekoliko standardnih igrača jer nisu bili u dobroj formi u klubu, a među njima je bio i Bruno Petković, nominalno, do tada, najbolji napadač reprezentacije. Dalić je imao određenih problema s Petkovićem u prošlosti.
Dinamov napadač, kao što smo rekli, ima osebujan karakter, podosta je tvrdoglav, prgav i da ne kažemo neposlušan. Dalić, kako je sam kazao, od Petkovića traži da dominira u protivničkom kaznenom prostoru, da bude centarfor, golgeter, da razbija protivničku obranu u duelima, bude mantinela, ali Petković je to ignorirao i igrao je svoju igru, koja više odgovara nekakvoj "desetki" i playmakeru, nego "foru". Spuštao se prema centru, pa čak na svoju polovicu, pokušao razigravati, ulazio je u prostor suigračima i anulirao njihovu igru. Velimo u Dinamu to može igrati jer sustav je tako posložen, ali u reprezentaciji je takva igra Petkovića suvišna i destruktivna.
Trzavice s Dalićem
Isto tako, uoči Eura Dalić je komentirao Petkovićevu fizičku nespremnost, a ovaj mu je pak odgovarao preko medija i tu je došlo do prvih trzavica. Stvar je eskalirala na Euru. Dalić je negdje tamo za vrijeme Eura kazao o Petkoviću sljedeće: "Od njega želim da bude u 16 metara. Od tih dolazaka po loptu mi nemamo nikakve koristi, gubimo igrača u fazi napada i sve se poremeti. Morat će smanjiti svoje trčanje, ne želim da izlazi po loptu do pozicije desnog beka ili zadnjeg veznog, pa se tu igra. To u reprezentaciji ne može i neće raditi, nije ovo klub".
Međutim, već u sljedećoj utakmici i to na Euru, Petković je radio po svom i dogodilo se ono što smo maločas naveli, remetio je geometriju i igri, ometao suigrače i na koncu nije bio tamo gdje je trebao biti i nije služio svrsi u tom Dalićevom sustavu, kakav god da on bio. Dalić je Petkovića na koncu izostavio s rujanskog popisa i s onog u listopadu za oglede s Ciprom i Slovačkom, iako je Petković do tada već bio u dobroj formi i ponajbolji je igrač Dinama trenutno. Međutim, Daliću još jedan playmaker nije bio potreban, a Petković je uoči listopadske akcije dao jedan nezgodan intervju za Novu TV u kojem je komentirao nepozivanje u reprezentaciju.
Kazao je da ga je pogodilo to što ga Dalić nije zvao u reprezentaciju, ali samim time što je na javnoj televiziji komentirao odluke izbornika i iskazivao nezadovoljstvo, već si je, de facto, činilo se, pucao u nogu.
Izgladili situaciju, za sada
Dalić je na medijskoj konferenciji u ponedjeljak 4. listopada poslao nedvosmislenu poruku svima koje nije pozvao, kao i ovima što javno komentiraju njegove odluke.
"Neće nitko biti zakinut za reprezentaciju ako to zasluži svojim igrama, ponašanjem i odnosom prema reprezentaciji. Petković nije izgubio mjesto u reprezentaciji, ali mora ga ponovno zaslužiti. On nam treba onakav kakav je bio protiv Slovačke i Mađarske. S Rebićem nisam razgovarao, ali Petkoviću nisam zatvorio vrata, niti Rebiću niti Vrsaljku. Neće pomoći puno vike i galame. Ja odlučujem, to je moja odluka i znam što odlučujem. Svatko ima istu šansu boriti se za reprezentaciju. To ne znači da se ovi igrači neće vratiti u reprezentaciju, ali opet nije to do mene", komentirao je Dalić i zapravo poslao jasnu poruku svima koje je prekrižio pa tako i Petkoviću.
Petković, od tada nije galamio, nije komentirao izbornika, a vjerojatno je obavio i pokoji privatan razgovor s izbornikom Dalićem jer na koncu je ponovo zaradio poziv u reprezentaciju, iako je poziv bio tek naknadan zbog izostanka i ozljeda u kadru. No, Petković je opet tu i ovo mu je, usuđujemo se reći, posljednja prilika da zadrži status reprezentativca.
Ili 'devetka' ili ništa
Dalić mu je na medijskoj konferenciji u ponedjeljak ponovo poslao nedvosmislenu i jasnu poruku, rekao mu je precizno što od njega očekuje.
"Nikad nije bilo sporno kod Petkovića kvaliteta, nije imao kontinuitet i sad igra dobro i sada nam može biti od pomoći i koristi. Zato sam odlučio. Iznimno ćemo imati 25 igrača u kadru imamo puno ozljeda i tražit ćemo najspremnije da oni iznesu te utakmice. Petković je u jako dobroj formi i nije bilo dileme. Ono što Petković igra u Dinamu tu imamo najbolje na svijetu. Igrat će Bruno u špici, najbitnije je da zabijemo gol i tu nam treba. U vezi imamo igrača, Bruno će biti špica", rekao je izbornik i time si je napravio solidan alibi jer ako Petković opet krene igrati "svoju igru", Dalić će se lako pozvati na svoje riječi, kao i svi novinari, kritičari, analitičari, komentatori, navijači...
Dakako, sada je pitanje gdje će ovaj novi Petković, kako i s kim igrati. Dalić ga vidi kao centarfora, klasičnu "devetku", a ako će se on tako i ponašati, izbornik će imati slatke brige jer "devetku" Petkovića može upariti i s Andrejom Kramarićem i s Markom Livajom i s Lukom Modrićem, Mateom Kovačićem, Nikolom Vlašićem, Ivanom Perišićem, Lukom Ivanušecom... Praktički, s kim god od ofenzivaca "devetka" Petković na terenu završio, bit će mu kompatibilan, ali samo ako će se na u polju ponašati kao centarfor, a ne kao ofenzivni veznjak. Dalić je jasno rekao što od njega očekuje, a isto će očekivati i njegovi suigrači i to je igra koju je nekada igrao u Dinamu i reprezentaciji, dakle nije to nešto što ne zna igrati, već nešto što ne želi igrati i to je golema razlika.
Dalić u obje verzije Petkovića i "devetke" i "desetke" ima ogromne koristi, no, kao što je i sam rekao na "desetki" ima čitavu pletoru vrhunskih igrača i nije mu potreban još jedan u toj konkurenciji. Petkovića u špici smo se itekako nagledali i u Dinamu kod Nenada Bjelice i kasnije kod Zorana Mamića, a sve nas je oduševio u reprezentaciji kada je tek došao, pogotovo u onoj utakmici sa Slovačkom u rujnu 2019. godine kada je Hrvatska demolirala protivnika s 4:0 i upravo je Petković tada bio fokalna točka momčadi. Raznosio je duelima obranu, driblao ih do besvijesti, kombinirao sa suigračima, dodavao, zadržavao loptu, šutirao i na kraju zabio spektakularan gol. Od tada je odigrao brojne dobre utakmice, ali na kraju je karakter ipak prevladao i dogodilo se što se dogodilo.
Rizik i pojačanje
Petković je sada pred, zapravo, najvećom kušnjom u karijeri. Morat će nekako zatomiti svoj inat, svoju tvrdoglavost i kaubojštinu, morat će prihvatiti Dalićeva pravila igre, poštovati sustav, taktiku i zadatke koje mu je dao.
Kada je u formi i fizički spreman, kada mu se da igrati, kada ima dovoljno inata u njemu, Petković je jedan od najboljih igrača koje Hrvatska ima i veliko je pojačanje, to je neosporno. No, Petković je ujedno i rizik. Rizik je za Zlatka Dalića iz dva razloga, prvi je da opet ne poštuje taktiku i zadatke izbornika i da odigra ispod svake razine, a drugi je taj da će ga posljedično kritičari razapeti jer je opet stavio Petkovića i dao mu priliku. Treći rizik ne tiče se Dalića, već Petkovića, dakle, rizičan je sam po sebe. Bude li opet radio po svom, čekaju ga salve kritika sa svih strana, a na to je, kako smo vidjeli do sada izuzetno osjetljiv i vjerojatno će si zacementirati ulazna vrata reprezentacije dok je Dalić tu.
Dakle, budućnost Petkovića u reprezentaciji ovisi isključivo o njemu samome. Imamo neosporive dokaze da može igrati centarfora, "devetku" ako hoćete tako, dakle od njega se traži nešto što već zna, ali problem je onda samo u tome da li se njemu igrati na toj poziciji. Sve što Petković treba napraviti jest obuzdati svoje ponašanje i svoju svojeglavost u tim danima s reprezentacijom i minutama na terenu, a zaista ne možemo vjerovati da je to baš toliko teško, čak i kod igrača s tako "zaje*anim" karakterom.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
