Iako će mnoge pristalice Hajduka još neko vrijeme peckati to što ipak nisu uspjeli uzeti naslov prvaka Hrvatske, kada se situacija realno sagleda, mora se priznati da su Splićani imali, na koncu, ipak uspješnu sezonu. Drugo mjesto u Prvoj HNL, nakon godina borbe za treću i četvrtu poziciju, trijumfi u većini odigranih ovosezonskih derbija, pa na kraju i osvajanje Kupa Hrvatske, sasvim su pristojno dostignuće za klub koji je tek na početku faze revitalizacije.
Lukša Jakobušić preuzeo je klub u listopadu 2020. godine i to u podosta teškom stanju. Trener je tada bio Hari Vukas, koji je nažalost bio nedorastao izazovu, u svlačionici je vladala apatija, kako zbog rezultata tako i zbog činjenice da Hajduk u tom trenutku nije imao niti jednu veliku zvijezdu, pa samim time niti lidera na terenu. Financijsko stanje nije bilo bajno, a pesimizam, pa čak i neki ublaženi oblik nihilizma, širio se navijačkim krugovima poput nekog opasnog nervnog plina. Atmosfera je u trenutku Jakobušićeva dolaska bila zaista zatrovana, toksična i malo tko je vjerovao da novi predsjednik, ma koliko on perspektivan bio i poduzetan, može promijeniti situaciju.
No, čovjek je u godinu i pol dana izliječio Hajduk i njegove navijače. Brzo je ugasio požar dovođenjem eksperta za krizne situacije Paola Tramezzanija, kasnije je pokušao sa strancem Jensom Gustafssonom, što ga je stajalo plasmana u Konferencijsku ligu, ali važno je reći kako je Jakobušić preuzeo svu krivicu na sebe i postao je tampon-zona između kluba i navijača. Prvi Jakobušićev važan potez bila je akvizicija vrhunskog sportskog direktora Mindaugasa Nikoličiusa, koji je radio fantastičan operativni posao u Gorici, a vrlo brzo je opravdao svoju reputaciju.
Potvrda dobrog rada
Dolasci Marka Livaje, Filipa Krovinovića, Lovre Kalinića, kasnije i Nikole Kalinića, Marca Fossatija zatim ex-reprezentativca Darija Melnjaka, perspektivnog Luksa Grgića, i nekadašnje velike talente hrvatskog i portugalskog nogometa, Nikole Katića i Ferra, podigli su moral ostatku ekipe, kod navijača izazvali pravu ekstazu. A teško da bi ih klub doveo da nije dvojca Jakobušić-Nikoličius i teško da bi oni ostali na okupu svo ovo vrijeme, pogotovo ovi koji su tu od početka revitalizacije, poput Livaje, Kalinića i Krovinovića, da ih njih dvojica nisu uspjela natjerati da vjeruju u ovu priču.
Na koncu, instaliranje talentiranog trenera Valdasa Dambrauskasa, također Litvanca i velikog Nikoličiusova prijatelja, na klupu momčadi bio je pun pogodak. Hajduk je nakon dugo vremena, još od Siniše Oreščanina pod kojim je Hajduk igrao vrlo dobar nogomet, imao prepoznatljivu igru i bio je uistinu konkurentan do predzadnjeg kola. Međutim, ono što je važnije i od dobre sezone u ligi i od samog trofeja u Kupu, jest činjenica da su gotovo svi igrači, navijači, pa vjerujemo i klupski djelatnici, zadovoljni i odlučni ostati u klubu te da svi žele nastaviti graditi ovu priču.
Hajduk je konačno uhvatio tempo, konačno se situacija stabilizirala i konačno su, ovim trofejom u Kupu, dobili potvrdu da rade dobar posao i da je cijeli dosadašnji narativ bio smislen. No, sada slijede krucijalna pitanja. Kako će Hajduk izgledati sljedeće sezone, tko će otići, tko ostati, kako izbalansirati budžet, hoće li Livaja i elitna ekipa ostati, kako se boriti na trima poljima...?
Prodaja Livaje? Nepotreban rizik
Pitanja je puno, a odgovori su podosta relativni. Ono što se, u ovom trenutku, govori jest da svi ključni igrači, dakle Livaja, Kalinići, Krovinović, Grgić, Elez, Katić, Fossati, Melnjak, Lovrencsics, Katić, svi oni imaju želju ostati u klubu. Ono što je gotovo sigurno i što je on sam potvrdio, jest da Marko Livaja ostaje.
"Ne može nijedna ponuda mene maknuti odavde! Nikada nisam gledao novac. Ovdje sam kući, lijepo mi je i guštam tu svaki dan", rekao je Livaja nakon osvajanja Kupa protiv Rijeke. Jest da je to rekao dok je bio "u elementu" i pod dojmom navijačkog ludila, ali nekako vjerujemo da on zaista tako i misli. Međutim, Livaja je igrač čijom bi prodajom Hajduk najviše profitirao. Za igrača koji je lider ekipe, koji je reprezentativac Hrvatske, koji u sezoni zabije 32 gola i podijeli osam asistencija, neki će klubovi sigurno dati desetak, a možda i više milijuna eura. Interesa za njim itekako ima, a Hajduku bi ta cifra od prodaje samo jednog igrača bila spasonosna jer bi im na hrpi ostao kostur momčadi i ne bi imali potrebe rasprodavati pola ekipe za pokrpavanje budžeta.
Međutim, prodaja Livaje je ujedno i najveći i sasvim nepotreban rizik. On je miljenik navijača, vođa momčadi i javno je rekao kako ne želi otići, pa ako ode mogao bi ispasti licemjeran ili u očima nekih radikalnijih navijača, izdajica. Ne bi bio prvi, a vjerojatno niti posljednji. Vjerujemo, stoga, da će Hajdukovi operativci ipak donijeti ispravnu poslovnu odluku i nastaviti suradnju s Livajom.
Ostaje i ostala elita?
Ista je stvar i s ostatkom elitne ekipe, recimo s Filipom Krovinovićem, koji je uz Livaju bio najvokalniji i pokazivao je najviše emocija prema navijačima i kroz cijelu je sezonu potencirao ideju o osvajanju naslova, Kupa i povratku Hajduka na vrh hrvatskog nogometa, iako je čovjek - rođeni Zagrepčanin.
Navodno žele ostati i Lovre Kalinić kao i Nikola Kalinić, a daljnji boravak na Poljudu planiraju i Grgić, Lovrencsics, Melnjak, Katić, Elez... Dok se Ferro još premišlja, odnosno Hajduk bi ga želio u svojim redovima, ali on razmatra i druge opcije.
No, tu se nazire i golemi problem, a to su financije. Hajduk ne zarađuje niti približno dovoljno novca da bi namirio golema primanja svih ovih igrača. Dvojimo čak imaju li dovoljno da namire samo Livaju, Krovinovića i Kaliniće, jer riječ je o igračima koji bi ležerno mogli igrati u klubovima "lige pet". Odgovor je jasan. Hajduk nije iznimka i u istoj je mašini kao i ostali klubovi HNL-a, odnosno, da bi preživio morat će prodavati.
Neki će od važnijih igrača ipak morati otići, jer Hajduk sve i da se plasira u grupnu fazu Konferencijske ligu, neće zaraditi dovoljno novca da pokrije budžet za ovu sezonu, a budžet bi se trebao kretati na negdje oko deset milijuna eura. Možda i više. Plasman u Konferencijsku ligu donosi oko tri milijuna eura, i taj će novac sigurno spriječiti transfer jednog ili dvojice važnih igrača, ali Hajduk će se jednostavno morati odreći nekolicine igrača kako bi preživio sezonu.
Rasprodaja mladih talenata?
Prema svemu viđenom ove sezone, naša je procjena da će klub prodavati nekog od mladih talenata, i to prije nego što bude prekasno. Jakobušiću je gotovo sve išlo prema planu ove sezone, osim razvoja mladih talenata, iako je više puta naglašavao kako je to jedna od najvažnijih stavki u njegovom petogodišnjem planu za klub. Konkurencija u HNL-u je jaka i teško je bilo afirmirati i istrpjeti više od dvojice mladih igrača. Prilike su dobili Stipe Biuk i Marin Ljubičić, ali ih nažalost nisu opravdali. Obojica su zabljesnula nakratko u proljetnom dijelu prošle sezone, ali ove sezone njihov učinak i efekt na terenu gotovo da i nije bio vrijedan spomena.
Predsjednik je imao plan profilirati ovu dvojicu, prodati ih i zaraditi možda i dvocifrenu milijunsku svotu na svakom od njih, ali dvojac se baš nije snašao u ovako dinamičnom ritmu niti je Hajduk ove sezone igrao previše "nevažnih" utakmica u kojima bi dečki mogli dobiti više minuta i prostora za napredovanje.
Stipe Biuk trenutno vrijedi 4,5 milijuna eura i nerealno je za očekivati da Hajduk na njemu, u ovome trenutku, može zaraditi više od nekih 6,5 ili sedam milijuna eura. Pojavila se glasina da ga želi Atalanta i da je ponuda baš negdje u visini od sedam milijuna eura. S druge strane Ljubičić vrijedi tek 1,5 milijuna eura i nije niti upola popularan i razvikan kao Biuk, što znači da teško može napustiti Poljud za više od nekih tri ili četiri milijuna eura, a to bi u svakom slučaju bilo poražavajuće za Hajduk.
Nemaju previše izbora
Hajduk još može riskirati s prodajom, recimo Emira Sahitija, koji je imao solidnu sezonu, ali vrijedi tek 1.5 milijuna eura i opet na njemu neće zaraditi dovoljno da se "pokriju". Mogu se odreći možda i Janija Atanasova, koji košta milijun eura, Davida Čoline kojemu je tek 21 godina i perspektivan je, ali vrijedi svega 1,5 milijuna eura. Možda mogu zaraditi i od preprodaje Jana Mlakara, recimo da ga dovedu za dva milijuna eura i prodaju za tri ili četiri milijuna eura. Mogu malo smanjiti budžet plaća ako se odreknu Eduoka i Kačanikliča, ili ako ih uspiju ikome prodati. No, na njima neće zaraditi previše jer kombinirano vrijede jedva 700 tisuća eura.
Opcija je, kao što vidimo, vrlo malo jer Hajduk nema širok roster igrača i gotovo svaki od njih 26 koliko ih cirkulira u A selekciji, ima svoju ulogu ili se na njega računa. Jasno je da Hajduk ima u svojoj Akademiji pokojeg mladog igrača koji će dobiti šansu i da će Nikoličius raditi na pojačanjima te da će svakog od prodanih zamijeniti nekim, vjerujemo, zanimljivim imenom, ali u ovom trenutku, jedino što možemo zaključiti, jest da će Hajduk imati veliki problem oko zarade na izlaznim transferima.
Pred Hajdukom je vrlo izazovna sezona i usuđujemo se reći još izazovnija od ove, koja je donijela neki "breakthrough". Morat će se boriti za naslov prvaka, Kup kao i za plasman i što duži opstanak u Konferencijskoj ligi. Roster im je trenutno dobar, ali opet vrlo tanak i ovoga će, za Hajduk paklenog ljeta, najvažnije biti da Nikoličius i Jakobušić dokažu koliko su pronicljivi i zadrže ekipu na okupu, odnosno, da uspiju izbalansirati budžet, a da se to ne odrazi previše na stanje u momčadi. Težak posao, ali ovaj dvojac je već dokazao da za njih ne postoji riječ "nemoguće".
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
