Netom nakon ždrijeba Svjetskog prvenstva u Kataru velik dio hrvatske, ali i svjetske javnosti hladno je prekrižio i pokopao ambicije Kanade na ovom natjecanju. Belgija, Hrvatska pa i Maroko imaju svoje nogometno ime koje se respektira no Kanada je bila uz Katar vjerojatno najveća nepoznanica ovog Mundijala.
Plasirali su se na svoje prvo Svjetsko prvenstvo nakon Meksika 1986. godine završivši kvalifikacije ispred SAD-a i Meksika, ali generalno kvalifikacije u Sjevernoj Americi nemaju neku respektabilnu koncentraciju kvalitete te to nikog u grupi nije zabrinjavalo.
Nepoznanica iz Sjeverne Amerike
Mediji sve tri preostale zemlje iz grupe unaprijed su upisali bodove protiv Javorovih listova smatrajući ih zanimljivim te su se na njih osvrtali tek kroz crtice kurtoazno pozivajući na oprez. Izuzev nekolicine igrača koji igraju u jačim europskim klubovima, poput Bayernovog Alphonsa Daviesa i Lilleovog Jonathana Davida te kontroverznog zvezdaša iz Knina Milana Borjana, preostale igrače ove selekcije većina ljubitelja nogometa jednostavno ne poznaje.
Upravo s tim referencama je Kanada otvorila Svjetsko prvenstvo protiv moćne, favorizirane Belgije. Crveni vragovi su po svemu sudeći očekivali laganu šetnju na otvaranju, no Kanađani su imali druge planove.
Luđački presing po cijelom terenu
Presing po cijelom terenu u luđačkom ritmu koji su prezentirali naoko je potpuno obezglavio jednu od najjačih reprezentacija Europe. Mučili su se Belgijanci u otvaranju napada, a po oduzetoj lopti, David i ostatak ekipe bi poput osica jurnuo u jednostavne, ali vrlo okomite kontre preko krila.
Čitav niz izglednih prilika i poluprilika su Kanađani promašili u prvom dijelu, a Courtoise je jedini razlog uz Alderweirelda što u prvih 40 minuta Belgija nije bila u debelom minusu. Realov vratar je obranio i kazneni udarac, a čudnovati sudac Janny Sikazwe propustio je dosuditi još dva.
Nakon teške patnje kroz veći dio prvog dijela Belgijanci su iz jedine prilike došli u vodstvo nakon što je Batshuayi matirao Borjana nakon polukontre. Ipak, statistika otkriva koliko su Kanađani nadigrali favoriziranog protivnika. Naime, u prvom dijelu Kanada je imala čak 14 udaraca na gol od čega samo dva u okvir. Kreirali su i promašili čak tri velike prilike, a xG je na kraju poluvremena bio 2.08.
Nadigrali Belgiju kao rijetko tko
Usporedbe radi, Hrvatska je protiv Maroka imala samo 5 udaraca i jednu kreiranu veliku šansu u cijelom susretu uz xG od 0.52.
U drugom dijelu, Kanađani su se ispuhali oko 70. minute, a Belgija kao velika i iskusna momčad se ipak taktički prilagodila onom što su imali priliku iskusiti na terenu u prvih 45 minuta. Usprkos tome, Kanađani su i u drugom poluvremenu bili objektivno nešto opasniji pa su uputili još 8 udaraca uz xG od 0.56 (i dalje više od Hrvatske u cijelom susretu protiv Maroka) no nije bilo velikih šansi.
Što bi se prostim narodskim rječnikom kazalo, razbili su i nadigrali Belgijance, ali su izgubili. No što je Hrvatska mogla naučiti iz te utakmice i kakav bi Dalićev recept za taj dvoboj trebao biti?
Da bi se na to odgovorilo, treba prvo detektirati koje su vrline i slabosti kanadske igre.
Hrabro, ali s rupama
Kanađani igraju u formaciji 3-4-3 koji se u fazi obrane zna modificirati u rijetko viđenih 3-2-5 no kad prva linija presinga bude probijena spuštaju se u 3-4-2-1. Nekonvencionalan stil je ono što im je donijelo faktor iznenađenja u prvoj utakmici no ako ih je Zlatko Dalić dobro skautirao, u što ne sumnjamo, zasigurno je uočio i mane kanadske selekcije.
Za početak, velika prednost im je bila već spomenuti faktor iznenađenja koji su priuštili Belgijancima ne samo formacijom već i pristupom. Usprkos očekivanjima da će igrati bunker i tražiti priliku iz kontri, oni su izašli visoko, jako visoko i po oduzetoj lopti tražili brza krila koja su onda uglavnom prizemnim loptama pronalazila igrače u kaznenom prostoru.
Presing i okomitost Kanade su osobito opasni kada uzmemo u obzir da na bočnim pozicijama imaju izrazito brze i vižljaste igrače. Njihov plan igre je jednostavan i dok god su ga fizički u stanju provoditi na način da su kompaktni te da razmak između linija nije prevelik, Kanada je opasna.
Opasni Richie Laryea
Natprosječnu individualnu kvalitetu imaju naravno Davies i David no Richie Laryea se posebno svidio u susretu s Belgijom. Laryea je igrač Toronto FC-a procijenjen od Transfermarkta na 2.5 milijuna eura, no u prvom kolu stvarao je goleme probleme Carrascu i Vertonghenu te će Sosa, Gvardiol i Perišić morat imati na umu da ih vreba izrazito brz krilni igrač. Laryea je upisao čak četiri ključna dodavanja i u kanadskih 3-4-3 je bio ventil kroz koji su prolazili najopasniji kanadski napadi.
Da rezimiramo, Kanada je brza i dinamička momčad koja osokoljena ulogom autsajdera igra moderan i atraktivan nogomet no imaju svojih problema koje će Dalić morat iskoristiti ako ne želi probleme u utakmici koju mora dobiti.
Kanadski presing je izgledao zastrašujuće protiv Belgije, dok se Belgijanci nisu adaptirali. Naime, nakon što se probije prva linija fanatičnog pritiska iza leđa Kanađana ostaje dosta prostora što Hrvatska mora iskoristiti. Uključivanje Modrića u otvaranje igre te korištenje Kovačićeve sposobnosti da prodorima s loptom u nogama osvaja prostor ono je što može donijeti prevagu.
Trokutom protiv presinga
Da bi to bilo moguće, Dalić ponovno mora uspostaviti trokut u sredini koji je tako dobro funkcionirao u Ligi nacija, a da bi to realizirao vezna i ofenzivna linija će morati trčati bez lopte znatno više no što je to bio slučaju u utakmici protiv Maroka.
Drugi mehanizam kojim se Dalić može poslužiti u neutralizaciji presinga Kanade je pomalo dekadentan za reprezentaciju koja se hvali najboljim veznim redom na svijetu no to ne znači da ga se ne može koristiti. Naravno, riječ je o preskakanju igra koja bi u tom slučaju zahtijevala na mjestu napadača Marka Livaju ili Bruna Petkovića koji mogu sačuvati loptu s igračem na leđima te je kvalitetno distribuirati na krila ili u vezni red kako bi se zaobišlo najjače oružje Kanade iz prvog susreta.
Jednog od njih se može čak i upariti s Kramarićem no pitanje je je li Dalić spreman baš na takav ofenzivni rizik. Ono što bi moglo otupiti oštricu kanadske igre bi bio aktivni posjed na njihovoj polovini. To znači da igru i napade vodi hrvatski vezni red, a ne stoperi kao što je to bio slučaj u prvom susretu. Na taj način bi se Kanađane tjeralo da trče u suho, bez lopte te da budu primorani kontinuirano držati visoku razinu koncentracije što bi u njihovom slučaju moglo biti problematično.
Kvaliteta i šira klupa Vatrenih mora presuditi
Povežemo li to s činjenicom da smo u posljednjih 20 minuta mogli vidjeti dramatičan pad u trci kod naših idućih protivnika, jasno je da u tom segmentu leži ključ pobjede. Kanada nema širinu na klupi te kvaliteta pada nakon što se krene u rotacije.
Ohrabreni dobrom predstavom protiv Belgije, Kanađani će zasigurno htjeti ponoviti sličnu utakmicu no Dalića i Vatrene to ne smije iznenaditi kao što je to bio slučaj s Martinezom, jer neće biti Jannyja Sikazwe da nas spašava. Upravo to golemo samopouzdanje kojim su se naši idući protivnici napunili mudrim i hrabrim pristupom može se iskoristiti te je to ono što se od Vatrenih očekuje uz upozorenje da bi podcjenjivanje ili defanzivna neozbiljnost mogla biti apsolutno kobna za našu selekciju.
