Pobjeda Vatrenih protiv Brazila bacila je naciju još jednom u delirij, a zanimljivo je da su igrači koje se najviše osporavalo iskočili u prvi plan i donijeli Hrvatskoj onaj impuls koji je bio nužan za rušenje jednog takvog nogometnog giganta.
U prvom redu riječ je o Dominiku Livakoviću, strijelcu Brunu Petkoviću i Josipu Juranoviću. Livaković je svoju porciju hvalospjeva dobio nakon Japana, a herojski status potvrdio protiv Brazila. Bruno Petković, pak, zahvaljujući osebujnom karakteru i nogometnom vicu uživa naklonost većeg dijela novinarskog puka čak i kad ne igra dobro, a pogotovo kad zabije Brazilu no ova priča neće biti o njima dvojici već o zapostavljenom heroju iz sjene, Pepeljugi Vatrenih – Josipu Juranoviću.
Ovaj 27-godišnjak je prije osam godina bio amater te je ludom upornošću i trudom 2014. pobijedio na natjecanju Nike Chance. To mu je donijelo titulu najboljeg amaterskog nogometaša u Hrvatskoj, a uskoro iz Dubrave prelazi u Hajduk i to kao zadnji vezni.
Od amatera do svjetske klase
Navijači splitskog kluba, skeptični kakvi jesu i prema renomiranim imenima, nisu Juranoviću posipali put ružama. Jura je u lutanjima Hajdukove struke zahvaljujući brzini i golemim trkačkim kapacitetima završio na desnom beku.
Šutio je Juranović i radio.
Znale su njegove igre na boku izgledati zbilja loše u početku. Pa sve tamo do 2019. malo tko je u Hrvatskoj o njemu govorio u superlativima no bilo je očito da taj momak napreduje krupnim koracima prema naprijed.
Ugrabio je i kapetansku traku Hajduka i s ponosom i uz puno časti je nosio čak i kad su Splićani ostvarivali sramotne rezultate. Nikad nije pobjegao od novinara, a skandali su mu uvijek bili strani. Mnogi su mu u teškom okruženju, kakvo Hrvatska jeste, osporavali talent no ni najžešći kritičari mu nisu mogli osporiti radišnost i srce veće od Rusije.
Jura šuti i radi
Prije dvije godine, Hajduk ga je prodao u varšavsku Legiju ispod cijene. Uknjižili su Splićani 400 tisuća eura iako je Jura po Transfermarktu vrijedio čak 1.7 milijuna. Tek nakon toga, počeo je Juranovićev nevjerojatan uspon.
Na brzinu je apsolvirao poljsku ligu i zaradio novi transfer, ovog puta u škotskog velikana Celtic. I dalje nije bio na radaru hrvatske nogometne javnosti, a tipični domaći 'poznavatelji nogometa' na spomen njegovog imena bi konstatirali da 'hrvatska nema desnog beka nakon Vrsaljka'.
Jura je i dalje šutio i radio.
U Celticu je vrlo brzo postao stožerni igrač i sasvim zasluženo dobio Dalićev poziv. Nakon odlaska u reprezentativnu mirovinu Šime Vrsaljka postalo je jasno da će Vatreni na Mundijalu svoje nade polagati u njega.
Sumnja velikog broja pratitelja hrvatske reprezentacije nije bila ništa manja nego ona koju su gajili navijači Hajduka krajem 2010-ih kada je obukao bijeli dres.
SP za pamćenje
No Jura je svima pokazao da pošten rad, disciplina i veliko srce može biti dovoljno da se jedan običan dečko iz Dubrave kojem nitko nikad nije ništa dao na pladnju vine u nogometne visine.
Bivši bek Dubrave i splitskog Hajduka je u pet susreta Svjetskog prvenstva prema bazi podataka Sofascorea predriblan ravno 0 puta. S obzirom na put kroz produžetke na koje su nas Vatreni već navikli igra u prosjeku 102 minute po utakmici, a bilježi 1.2 ključna dodavanja, 1.6 oduzetih lopti i otklanja više od dvije i pol opasnosti pred svojim golom u prosjeku.
Njegov heatmap pokazuje da je desna strana terena njegov autoput te se uz crtu od kornera do kornera sve crveni, a uz sve već navedeno Juranović dobiva tri od svaka četiri duela u koja uđe. Jedan je od bolje ocijenjenih igrača Hrvatske na ovom turniru, a kruna na sjajno prvenstvo stavljena je jučer.
Mnogi su strepili od tog da će Vinicius i Neymar preopteretiti upravo Juranovićev bok i probiti hrvatski oklop preko njegove strane no pored skromnog dečka poniklog u Dubravi se zvijezde Reala i PSG-a nisu baš 'kruha najele'.
Rad, rad i samo rad
Bek Vatrenih je u iscrpljujućih 120 minuta u potpunosti izdominirao jedno od najboljih krila svijeta. Osvojio je svih pet duela, otklonio četiri opasne situacije i oduzeo je četiri lopte. Uz sve to uspio je i odigrati tri ključna dodavanja što nas dovodi do zaključka kako je više problema Juranović stvorio Viniciusu nego Vinicius njemu.
Da, pročitajmo posljednju rečenicu još jednom.
Čak i nakon ovakve spektakularne partije Juranović ne leti i ne likuje nad onima koji su ga kritizirali i podcjenjivali već kao i obično uz osmjeh – šuti i radi.
I upravo zbog toga, Josip Juranović, mladić kojem nitko ništa nikad nije dao na pladnju oličenje je duha današnjih Vatrenih. Sve što je postigao može zahvaliti svom radu i upornosti te bi bilo lijepo da se naša djeca ugledaju upravo na njega, jer u tom slučaju se ne moramo bojati ne samo za nogometnu reprezentaciju već ni za hrvatsko društvo u cjelini. Da je Lijepoj našoj više Juranovića, bila bi još ljepša.
