Igor Pamić rijetka je pojava na hrvatskoj nogometnoj sceni. Legendarni bivši nogometaš, nekadašnji član Ćirine Hrvatske, danas trener drugoligaša Karlovca, poznat je kao osoba bez dlake na jeziku. Jako je iskren, pa koliko istina bila bolna. Igor Pamić jotvoren je tip s kojim možeš pričati satima. Hrabar čovjek od kojeg mnogi mogu učiti i na koga se mnogi mogu ugledati. To što se njemu dogodilo, mnogi bi pokleknuli. Ne i on. Iako, kako kaže, priznaje, bila je to velika borba, najveća u njegovom životu. 

'NIKAD SE NEĆU MIJENJATI' /

Pamić po prvi put otkriva: 'Ja 'lud'? Zamjeraju mi jedno, ali to sam ja i nije me briga'

Alen uvijek i zauvijek uz oca Igora Pamića i obitelj

Podcast Maksanov korner gledajte na portalu Net.hr. 

Paminjo nas je ugostio u NK Karlovac i u specijalnom izdanju podcasta Net.hr-a Maksanov korner u potpunosti otvorio dušu. Igor Pamić doživio je najveću tragediju za svakog roditelja. Prije 12 godina preminuo mu je sin Alen u 24. godini. Igor Pamić u Maksanovom korneru potresno i iskreno progovara o događaju koji je zauvijek promijenio njegov život. Tragičan trenutak nastupio je 21. lipnja 2013. godine, u mjestu Maružini kod Kanfanara, dok je Alen prisustvovao prijateljskoj malonogometnoj utakmici (pet na pet) s prijateljima.

Prišao je golu nekoliko minuta prije kraja, istrčao za loptom i iznenada se srušio. Srce mu je prestalo kucati, a pomoć je stigla prekasno. Pozivi za liječničke preglede, zaustavljanje profesionalne karijere zbog potencijalnih srčanih rizika, sve to nije spriječilo tragediju.

'Bit ću iskren do kraja. Nemam što skrivati'

Za Igora Pamića život se ne mjeri samo brojem minuta koje je proveo na terenu, nego i minutama koje su podijelili kao obitelj. Alen nije otišao iz njihovog svijeta. Alen je ostao u svakom otkucaju srca kojeg Igor i njegova obitelj slušaju. 

"Tu ću biti iskren do kraja, nemam što skrivati. Bio sam jak i stabilan za okolinu, ali ti trenuci nisu bili jednostavni. Znao sam stati na autocesti i plakati sa strane, bez prestanka. Da ne kažem doma... Ali nisam htio opterećivati okolinu s tim. Ako me netko pitao, govorio sam o tome bez problema, jer se to dogodilo. Ona nije lijepa, ali se dogodila. Jedno uvijek ponavljam. Ima puno ljudi koji nisu i ne mogu imati djecu prirodnim putem, a ja sam opet Alena imao 24. godine i tih 24. godine sam uživao u njemu i bitniji su mi od njegovog odlaska", započinje Pamić svoju bolnu ispovijest u Maksanovom korneru.

Tragičnu vijest saznao je Igor na klupskim pripremama na Rogli. Tada je bio trener Istre 1961 i Alen je trebao ići s njim na pripreme, ali odlučio je ne otići. Prst sudbine učinio je svoje i Igoru zauvijek promijenio život... 

"Bili smo tamo sat vremena i zvao me sin Zvonko... Što da vam kažem dalje? Ne znam ni sam što sam razmišljao. Ne znaš kako reagirati u tom trenutku. Ostao sam miran, govorio sam si ostani miran, ostani miran. Krenuo sam odmah doma. Nikome ne zamjeram ništa, mojem Alenu jednostavno spasa nije bilo. Doživio je infarkt, srce mu je zatajilo. U Belgiji je ranije doživio infarkt, tamo su ga izmaltretirali. Pogodilo ga je da ne može igrati nogomet, nakon toga se i Alen opustio."

'Život mora ići dalje'

Alen je preminuo na malonogometnom turniru. Već je ranije, tijekom igranja u Belgiji, imao jedan srčani udar, no liječnici su mu tada dali zeleno svjetlo za povratak. Nažalost, drugi je bio koban. Pamić se odmah nakon pogreba vratio svojim obvezama, svojem trenerskom poslu. Mnoge je to šokiralo, ali Pamić objašnjava razloge svog poteza... 

"Sljedeći dan nakon sprovoda išao sam na trening. Bilo je svakakvih komentara, 'gle kretena, taj ne voli ni svoju djecu'. Ali, tamo me čekalo 25-30 nečijih sinova, ja moram raditi. Moram se boriti sa sobom. Treba me Zvonko, treba me Toni, moji sinovi koji su ostali. Život mora ići dalje. Netko drugi mora ići raditi na željeznicu ili na cestu. Ja se bavim nogometom, zašto ja ne bih išao raditi? Ja takvo što nikad u tom trenutku ne bi rekao nikome. Jednostavno, ima ljudi koji te nikad nisu upoznali i jednostavno te vrijeđaju. Nikad si takvo što ne bi u životu dozvolio, nikad. Znači, da nekoga komentiram s kim nisam progovorio niti jednu riječ. To me ne sekira, svatko ima neko svoje mišljenje, to je dozvoljeno. Htio bih da ljudi imaju više respekta prema drugima. "

POGLEDAJTE VIDEO: Igor Pamić u studijskoj analizi otkrio nam je i jako dobro objasnio zašto su Gauči tako uvjerljivo dobili Vatrene i zašto je bio penal na Alvarezu