Tko god je prošle sezone, pa i pretprošle, pratio talijanski Serie A složit će se kako je Atalanta pravi hit. Prošle su sezone završili na trećem mjestu talijanske lige i izborili povijesni nastup u Ligi prvaka. Ono što Atalantu čini drugačijom jest, za njihovo podneblje, nesvakidašnja ideja pronicljivog stratega Gian Piera Gasperinija. Čovjek je odlučio odstupiti od postulata talijanskog nogometa i zatvorene defenzivne igre, pa Atalanta zato igra otvoreni, moderni i ofenzivno izrazito efikasan nogomet. Gasperini je s Atalantom probao sve. Kada bismo sada krenuli pobrojavati koliko je formacija i pristupa promijenio od svog dolaska 2016. godine, trebala bi nam još dva paragrafa. Ukratko, čovjek nema što nije probao s Atalantom i to sve kako bi pronašao najefikasniji sustav i stvorio konačnu filozofiju.
Ubojiti napad
Koliko je Gasperinijev nogomet efikasan govori i činjenica da su prošle sezone zabili čak 77 golova, što je više od svih u ligi. Napad im je specifičan, a evo i zašto. Obično igraju u formaciji 3-4-3 ili 3-4-1-2 s izrazito pokretljivim "wing backovima" koji pokrivaju cijelu okomicu, ali ključan trio čini iskusan trolist u vrhu napada. Kreativni playmaker Josip Iličić na polušpici, Papu Gomez kao povučeni napadač i target-man Duvan Zapata.
Sva trojica su igrači potpuno različitih profila i baš zato imaju sjajnu kemiju. Iličić ima vrhunska proigravanja i ideje, Gomez, koji igrom katkada zna podsjećati na Messija, otvara prostor, navlači igrače i svojom brzinom i izvanserijskim driblingom nerijetko dolazi u gol-šansu.
Duvan. Zapata.
Zatim tu je nemilosrdni egzekutor vrijedan 40 milijuna eura, Duvan Zapata. Visok, robusan i ubojit pred vratima. Zapata zbog svoje visine zna poslužiti i kao spona za redistribuciju visokih lopti, uživa u kombinatorici sa spomenutom dvojicom, iznimno je jak u duelu i problematičan za čuvanje. To nije sve. Zapata odlično igra glavom i živa je napast iz prekida, a opet može povući kontru i čak i ako ne ode u solo prodor može se dovući visoko i tamo pričekati suigrače, jer, kao što smo kazali, snažan je u duelu i braničima će biti teško hrvati se s njim.
Ipak, Zapata je prije svega igrač koji vrijeme uglavnom provodi u kaznenom prostoru i od tamo je neumoljiv. Većinu golova zabija iz neposredne blizine, dakle s nekih desetak metara od gola, što se može vidjeti iz priloženog videa, a zbog eksplozivnosti pri prvom koraku nerijetko je prvi na lopti bila ona dodavanje ili, recimo, otpadak. E da, još samo ovo. Ako osjeti da nije u gol-šansi, Zapati nije problem asistirati.
Ostale opasnosti
Ispomoć im je sjajni Luis Muriel koji je srećom za ovu akciju ozlijeđen, a u vezi valja izdvojiti Marija Pašalića kao potencijalnu opasnost, baš zbog visine, dobre duel-igre i učinkovitije distribucije. Kao i Martena De Roona, dubinskog playmakera koji se fantastično kreće i kombinira kroz sredinu, ali ima i sjajnu suradnju bočnim igračima pa zna preuzeti njihovu ulogu kada treba centrirati ili proigrati s boka, a uz sve to krasi ga i dobar pregled igre i može poslati iskoristivu dugu loptu.
Međutim, najveći posao možda odrađuju "wing backovi" Goesens i Hateboer, za koje smo već kazali kako igraju po cijeloj okomici, a izrazito su prodorni, krasi ih solidan centaršut, no jednako su odgovorni i u defenzivi.
Slaba točka
Atalanta dakako ima slabu točku, nije pretjerano velika, ali može je se iskoristiti. Igraju samo s trojicom igrača u zadnjoj liniji i ako se dogodi da "wing backovi" ostanu previsoko, Atalanta u kontrama postaje jako ranjiva. Ne igraju destruktivan nogomet, nemaju čvrsti defenzivni blok i podložni su protuudaru. Spomenimo sada, iako su zabili 77 golova prošle sezone, da su primili nemalih 46.
Ono što tješi, Atalantu je ovoga ljeta napustio najbolji defenzivac Gianluca Mancini, a nije ga nadomjestio nitko njegove kvalitete. Dakle, spali su tek na Djimsitija, Toloija i Palomina, odnosno Kjaera i Masiella, a ruku na srce, iako su to zahvalni braniči, ipak nisu neka svjetska klasa.
Ispit zrelosti
Na koncu, treba svakako naglasiti kako Atalanta igra na vrlo specifičan način, na način na koji još uvijek nisu navikli klubovi Serie A, a svakako na ovakav sustav i pristup igri nije navikao niti Nenad Bjelica. Atalanti je ovo prvi i povijesni nastup u Ligi prvaka, vatreno krštenje rekli bi neki, i osjećat će ogroman pritisak, a isto vjerojatno osjećaju i u Dinamu jer ovo je "novim", Bjeličinim, Modrima do sada najveći ispit, ispit zrelosti.
