U svojoj goloj suštini, dakle, najobjektivnije gledano, reprezentacija bi trebala biti skup nogometaša neke nacije koji, trenutno, u najsnažnijim ligama igraju na optimalnoj razini, odnosno, kontinuirano održavaju dobru formu. Dakako, tako možemo gledati ako eliminiramo sve ostale čimbenike koji utječu na konačnu selekciju i takvim principom rada mogu se služiti tek jedan ili dvojica izbornika u cijelom nogometnom univerzumu.
Tek si, recimo, francuski izbornik Didier Deschamps, pa onda možda i engleski izbornik Gareth Southgate, te španjolski Luis Enrique, zbog širokog i kvalitetnog rostera, kao i autoriteta te podrške saveza, mogu priuštiti potpuno objektivno vođenje ekipe, temeljeno samo na formi i kompatibilnosti sustavu. Ti izbornici elitnih reprezentacija uživaju luksuz kakav ne uživa većina izbornika u ostatku svijeta, vrlo su dobro zaštićeni i imaju maksimalnu slobodu u radu, bez obzira na to što se o njima piše po medijima, kako njihov rad ocjenjuju stručnjaci i komentatori i koliko ih napadača navijačko tijelo.
Međutim, izbornici tako velikih reprezentacija imaju i veoma tvrdu kožu, znaju se nositi s pritiskom i nemojte nas shvatiti krivo, ali ne spuštaju se na razinu navijača i kritičara, pa čak i pojedinih igrača i zadnje što imaju na umu, jest kako im udovoljiti. Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, gospodin Zlatko Dalić, nema taj luksuz. Možda bi ga i imao da živi i radi u nekoj drugoj državi, civiliziranijoj i manje strastvenoj zajednici, koja na nogomet gleda objektivnije i shvaća svrhu reprezentacije, odnosno, razumije kako bi posao izbornika zapravo trebao funkcionirati.
Dalićeva neshvatljiva karakteristika
Dalić je, na njegovu žalost, veoma sklon populizmu. Konstantno, iako tvrdi da nije tako, osluškuje puls navijača, medija, pokušava pridobiti što je više moguće kritičara na svoju stranu i gotovo pa udovoljava željama javnosti, koliko može dakako, a da to pritom ne ispadne previše nakaradno. Dijelom tu upliva ima i HNS koji pokušava spasiti ugled nakon neslavne ere Zdravka Mamića i steći naklonost navijača iz svih dijelova Hrvatske i to na odveć jeftin i plastičan način. Poput, recimo, forsiranja da se utakmice igraju po cijeloj Hrvatskoj, da se reprezentacija silom vrati na Poljud, gdje godinama nije bila dobrodošla i kod velikog dijela dalmatinske publike i dalje ne nailazi na odobravanje svo to šurovanje sa Savezom. Zatim, da se utakmice igraju po dijelovima Hrvatske gdje navijači dolaze u vrlo malom broju i stvaraju generičku, umjetnu pa katkada čak i bijednu atmosferu i gdje stadion, realno, nije baš pogodan za igranje velikih internacionalnih utakmica.
Međutim, Dalić je na kraju taj koji nerijetko stavlja ugled reprezentacije na kocku samo kako bi stekao naklonost dijela navijača ili kako bi smirio kritiku medija. Primjerice, kako Hrvatska luta po raznim stadionima u Hrvatskoj, tako Dalić smatra zgodnim u Splitu forsirati u prvoj postavi igrače koji su igrali u Hajduku, u Osijeku Slavonce, u Zagrebu bivše i sadašnje igrače Dinama... Isto tako, Dalić je već nekoliko puta na silu eksperimentirao s raznim postavama, formacijama, sustavima i uvodio je neke igrače, zbog jakog pritiska medija. Možda je i sam želio isprobati, možda i nije, ali vrlo se često kritika javnosti poklapala s njegovim odlukama da se "nešto promijeni" u reprezentaciji.
Ipak, jedna je Dalićeva karakteristika do sada bila, nama, veoma iritantna, odnosno, pomalo i neshvatljiva, a to je njegova gotovo pa patološka privrženost pojedinim igračima. Dalić je u svom gotovo petogodišnjem mandatu uveo ogroman broj novih, mlađih i kvalitetnih igrača u reprezentaciju, ali istovremeno je baš jako pazio da mu svi preostali "srebrni" reprezentativci uživaju sve blagodati reprezentacije i budu, de facto, pošteđeni izbacivanja iz ekipe isključivo zbog toga što su bili dijelom generacije koja je uzela srebro u Rusiji.
Raspustiti tandem Lovren - Vida
Dalić svojim "srebrnim" reprezentativcima gotovo pa garantira mjesto u prvoj postavi bez obzira na to što na njihovim pozicijama ima puno bolja rješenja ili igrače koji su su znatno boljoj formi. Ipak, jasno je bilo da će izbornik kad tad doći do prekretnice i da će morati prelomiti, odnosno, umiroviti veterane i zamijeniti ih svježom krvlju. Sada je konačno došao taj trenutak, trenutak kada će Dalić morati zamijeniti nekadašnji tandem Dejan Lovren - Domagoj Vida i njihova mjesta ustupiti nekom drugom. Dalić je u periodu nakon Eura prošle godine pa do danas, dobio priljev igrača u obrani kakav mnogi izbornici samo mogu sanjati. Dobio je u samo godinu dana, Joška Gvardiola, Duju Ćaleta-Cara, Josipa Šutala, Martina Erlića, Josipa Stanišića i Marina Pongračića. I redom svi igrači koje smo nabrojali su u boljoj formi, igraju moderan nogomet, mlađi su, iskoristiviji i mogu dati puno više cijeloj ekipi, od Vide i Lovrena.
Problem je taj što niti Vida niti Lovren, za sada, ne pokazuju namjeru niti imaju želju umiroviti se i zaista je teško očekivati da će to napraviti prije Svjetskog prvenstva u Kataru krajem godine. Tu u potpunosti dolazi do izražaja Dalićeva rečenica koju je izrekao nakon utakmice s Danskom u trećem kolu Lige nacija i nagovještava nam da bi na kraju ipak problema moglo biti.
"Pohvale mladim dečkima koji su se nametnuli i odigrali bez pardona. Erlić, Šutalo i Stanišić bili su na vrhunskom nivou. Njih trojica su mi donijeli još jednu glavobolju, ali pozitivnu", rekao je to Dalić nakon 1:0 pobjede nad Danskom, ali ta bi glavobolja vrlo brzo mogla izgubiti pridjev pozitivna. Već nakon susreta s Francuskom, druge vrhunske utakmice protiv veoma zahtjevnog protivnika, stoperski tandem Erlić - Šutalo kupio si je kartu za Katar. Mnijenje je to i navijača, kako se vidjelo prema komentarima, a isto tvrde i brojni ugledni hrvatski stručnjaci, a s tim se u potpunosti slažemo i mi.
Posljednji ešalon
Nezgodno je to što trenutno imamo, nominalno, prvi obrambeni ešalon kojeg sačinjavaju Joško Gvardiol i, vjerujemo Duje Ćaleta-Car. Zatim imamo drugi ešalon Erlića i Šutala, a Vida i Lovren su tu, nažalost, višak, posljednji ešalon jer trenutno su u boljim formama i Josip Stanišić, koji je iskoristiv i na desnom beku i na stoperu, kao i Marin Pongračić, kojem je karijera konačno krenula u dobrom pravcu i od njega se očekuje eksplozija.
Vida i Lovren su ove sezone, na klupskoj razini, veoma tanki sa statistikom. Lovren je imao ogromnih problema s ozljedama, a skupio je tek 19 nastupa i nije, zbog ozljede gležnja, igrao od veljače ove godine. Vida je bio standardni u Bešiktašu, ali jednostavno rečeno, bez ikakve uvrede i nepoštovanja, čovjek se više ne može nositi sa zadaćama s kojima se mogao nositi prije nekoliko godina i mlađi igrači daju puno jači impuls cijeloj igri nego što ga on može dati, čak i ako ulazi s klupe. Vida i Lovren su gotovo pa jednodimenzijski igrači, igraju za današnje pojmove rudimentaran nogomet, slabo sudjeluju u fazi napada, loše iznose loptu, leže duboko na svojoj polovici, zamalo u krilu vratara. I dalje su oni dobri u duel i skok igri, ali nedostaje im brzine i nažalost, nemaju karakteristike modernih stopera, što je danas nasušno potrebno svakoj momčadi.
Svakako da ne treba umanjivati ili zaboraviti što su Vida i Lovren napravili na vrhuncu svoje forme za reprezentaciju i kakvo su prvenstvo odigrali 2018. godine, ali činjenica je da Hrvatska danas ima mlade igrače u naponu snage, u odličnoj formi, koji igraju uglavnom po najjačim ligama Europe. Dalićev problem ne počinje samo kod odabira igrača za udarnu postavu, nitko mu živ neće prigovoriti ako tamo postavi Gvardiola i Ćaleta-Cara, ali problem će mu nastati kod odabira pričuvnih stopera. Dalić je i sam rekao nakon pobjede nad Francuskom da su Erlić, Šutalo i Stanišić zaslužili poziv na SP, a ako će oni biti tamo, teško će pronaći mjesta za Vidu i Lovrena, to jest netko od njih, pa možda i obojica mogla bi ispasti iz rostera. Bilo bi, isto tako, nepravedno i nelogično ne pozvati nekog od trojca Šutalo-Erlić-Stanišić jer su dali obrani jednu sasvim novu dimenziju i fantastično surađuju s ostatkom ekipe.
Kako riješiti problem?
Dalić će tako morati jako dobro i mudro odvagati svoju odluku. Sigurno će navući bijes kod dijela javnosti i možda si narušiti privatan odnos s Vidom i Lovrenom ako ih izbaci s popisa. Djelomično je sam kriv za to što se našao u ovakvoj situaciji jer gleda na neke reprezentativce kao na prijatelje, idolizira ih i daje im, osim onih na terenu, dodatne uloge u svlačionici. Na kraju Dalić mora čekati da se netko od tih igrača sam odluči umiroviti i da ti igrači sami shvate da zauzimaju mjesta igračima koji su u boljoj formi, ali problem je što se niti Vida niti Lovren, barem za sada, ne planiraju ostaviti reprezentacijskog nogometa.
Opet, izazvat će Dalić dosta bijesa kod navijača i medija, koji su takoreći već zaluđeni novim obrambenim igračima, ako izostavi nekog od ove trojice, a još je gore što bi silno mogao razočarati i njih same, jer na koncu svi oni vrlo naporno rade u svojim klubovima kako bi jednoga dana nosili taj dres i igrali na velikim natjecanjima. A sve i da ih, ako se pravilo FIFA-e o proširenju popisa na 26 obaveznih igrača na prvenstvu usvoji, pozove sve, opet će nastati problem jer će Vida i Lovren tada zauzimati mjesta igračima na drugim pozicijama, a konkurencija je u veznom redu i bočnim pozicijama isto tako golema i pitanje je koga će na kraju Dalić prijaviti, odnosno izostaviti.
Kažemo, da Dalić kojim slučajem nije njegovao taj populistički pristup, da nije toliko idolizirao svoje igrače, proglašavao ih "senatorima", pretpostavljao ih mlađim i boljim igračima samo zbog stare slave i tog "srebrnog" statusa, danas ne bi imao ovakve probleme. No, tu smo gdje jesmo, Dalić će itekako imati glavobolje i brige, ali ne pozitivne i slatke, već potencijalno vrlo zapaljive i opasne, jer svaka odluka koju donese odjeknut će u medijskom prostoru i među navijačima dosta glasno. No, esencijalno je, barem ovaj put, da se Dalić postavi kao i ostali elitni izbornici, da ostane imun na kritiku, da čvrsto stane iza svojih odluka i da ih javnosti prezentira na ispravan način. Za nas tu nema previše dvojbe, Vida i Lovren moraju otići ili se barem skloniti u potpunosti na marginu reprezentacije. Svakako će biti jako zanimljivo vidjeti kako će Dalić riješiti ovaj problem, hoće li ga populizam u potpunosti konzumirati, hoće li pronaći solomunsko rješenje ili će prelomiti i donijeti najpravedniju odluku. Svakako je to jedan od najtežih problema s kojima se morao do sada suočiti.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
