Nakon dugo vremena Bad Blue Boysi priredili su na svom Sjeveru koreografiju. Danima prije toga znalo se i najavljivalo iznenađenje. Prilično tajnovito i misteriozno, kako se ne bi pokvarilo. Znali su samo oni koji su radili na njoj i koji su dio "ekipe". Stoga je iznenađenje bilo potpuno!
U trenutku kad su igrači izlazili na travnjak, maksimirski stadion počeo se tresti, podrhtavati, a na Sjeveru je osvanula koreografija s porukama na gornjoj i donjoj tribini:
"Postoji mjesto gdje bih mogao stati, visoko dignuti ruke. I pjevati našu pjesmu..."
Radi se o poruci koja je prerada pjesme Darka Rundeka i Haustora "Šal od svile" čiji je stih: 'Ne postoji mjesto gdje mogla bi stati, visoko dignutu ruke i pjevati našu pjesmu".
Uz papire sa strane u centralnom sektoru nalazila se šetalica na kojoj su bili nacrtani "old school" navijači, a što je u biti poznata fotografija Boysa s domaće utakmice sa Stuttgartom 1988. godine. Tu fotografiju možete vidjeti dolje...
Uz spomenuto, koreografija se može protumačiti na više načina, ali izvorna ideja je, kako su nam rekli sami navijači, da se prisjete one starije generacije Boysa koji su tada bili u Bergamu, odnosno na spomenutoj domaćoj utakmici, kao i da ih se pozove da se pridruže novim generacijama ove buntovne, ustrajne i ponosne navijačke grupe na njihovom Sjeveru.
