Slavni Hrvat: 'Mislim da neće doći do meča Plazibata i Cvjetičanina iz jednog razloga'

Mladen Brestovac, proslavljeni bivši hrvatski kickboksač i nakon završetka profesionalne karijere ostaje duboko uronjen u svijet borilačkih sportova. Nedavno smo pričali s Mladenom Brestovcem u specijalu Karijera nakon karijere, a u opširnom intervjuu dotaknuli smo se i ostaih tema. 

'VOLIM SVOJ POSAO' /

Znate li čime se bavi slavni Mladen Brestovac? 'Nisam strog, sve se dogovorimo'

'Zadovoljan sam svojom karijerom'

U razgovoru za Net.hr, Brestovac bez zadrške analizira stanje na domaćoj, regionalnoj i europskoj kickboxing sceni, izazove s kojima se suočavaju mladi borci te budućnost kickboxinga i muay thaija u Hrvatskoj. Iako je ring zamijenio drugačijom ulogom, njegova strast i znanje i dalje su neizostavan dio sporta koji je obilježio njegov život.

Osvrćući se na vlastiti put, Brestovac ističe kako je postigao i više nego što je očekivao.

"Zadovoljan sam svojom karijerom. Nisam imao tolike ambicije u karijeri koliko sam na kraju napravio, tako da za mene je to sve super. Ispunio sam više nego što sam tražio, a najbitnije da sam guštao u tome. To je sad završilo i naravno da mi je žao što je prošlo, ali što je, tu je, prihvatiš to. To je tako u profesionalnom sportu i životu. Ništa ne traje vječno", iskreno kaže Mladen Brestovac koji je sasvim slučajno završio u kickboxingu:

"Imao sam 14 godina. Počeo sam s boksom nekih šest mjeseci i onda nakon šest mjeseci prijatelj od moje mame na poslu je bio prijatelj od Mirka Filipovića, koji je išao prvi na K1. Kako je ta osoba bila dobra s mojom mamom, moja majka mu je rekla kako sam počeo trenirati boks. Kad mu je moja mama rekla moje gabarite, imao sam tad već skoro dva metra i 100 kg, on ju je molio da me dovede i tako sam počeo. Jedan trening, drugi trening, ostao u kickboxingu. Trenirao sam i s Mirkom skupa dok se spremao za taj prvi K1. Samo sam trenirao u isto vrijeme kao i Mirko Filipović, nisam sudjelovao nešto u pripremama", ističe Mladen Brestovac. 

Sport je i danas Mladenova svakodnevica. Vodi treninge u dvorani Record gym na zagrebačkom Borovju i održava formu s četiri do pet treninga tjedno, a ponekad posjeti i svoj stari klub Spartan gym kako bi odradio sparing s mlađim dečkima.

"Treniram i danas. Imam sekcije koje vodim. Još uvijek sam u sportu, samo nije to kao kad sam bio profesionalni borac. Nije niti ne može biti. Manje - više sam u sportu, samo nisam toliko aktivan. Odradim jači trening, sparing, čisto da vidim ekipu i pozdravim ih", govori Mladen Brestovac. 

Puno talenta, malo prilika

Brestovac smatra da je kickboxing scena na Balkanu i u Europi izuzetno kvalitetna, no ističe ključni problem u Hrvatskoj - nedostatak profesionalnih mečeva.

"Imamo super ekipu na Balkanu. Plazibat, Miloš Cvjetičanin, Rade Opačić, Antonio Krajinović iz Hrvatske, ima još i mladih dečki koji nemaju još priliku nastupiti na Gloryju. Tj, imali su priliku nastupiti na Gloryju u Zagrebu, ali poslije toga još nisu dobili priliku, ali dobit će, sigurno. Dobra je scena i to je najbitnije. Ima tu itekako kvalitete. Koliko malo ima mečeva po Hrvatskoj što se tiče kickboxinga, scena je stvarno na visokom nivou. Prije nekako u moje vrijeme je bilo puno više profesionalnih natjecanja u Hrvatskoj, a sad je to jako malo. Od Zlatka Bajića imamo Arena Fight Night, imamo od FNC-a ultimate kickboxing. I to je manje više to. MMA je uzeo primat u Hrvatskoj, čak je i iznad klasičnog boksa. FNC je dobio najveći značaj i popularnost publike i samim time malo i ruši kickboxing u Hrvatskoj, ali to je normalno u sportu. Isto tako, neki naši kickboxing talenti drže kvalitetu kickboxinga i dalje. Nadam se da će napraviti i još veće rezultate nego što rade, ali eto, kickboxing je specifičan, ali ne samo kickboks nego općenito borilački sport. Teško je iz Hrvatske doći na tu veliku scenu jer, manje - više, mi nismo njima toliko zanimljivi. Mala smo zemlja, malo tržište. Antonio Plazibat to jako dobro radi jer ga jako puno ljudi prati, on je uz to vrhunski borac, medijski je jako jak, na društvenim mrežama je jak i na taj način si sve više i više diže tu neku vrijednost."

O Milošu Cvjetičaninu tvrdi... 

"On je stvarno napravio uspjeh za pamćenje. Jedan poluteškaš da je došao među teškaše i takve uspjehe radi, ma to je nevjerojatno". 

'Sumnjam da će doći do meča Plazibata i Cvjetičanina'

Jedan od mečeva koji borilačka javnost priželjkuje jest onaj između Antonia Plazibata i spomenutog Miloša Cvjetičanina. Brestovac, međutim, sumnja da će do tog okršaja ikada doći.

"Mislim da neće doći do tog meča. Oni su predobri prijatelji. Vjerojatno će kad - tad netko iz Gloryja ili neke druge organizacije to predložiti, ali sumnjam da će do tog meča doći. Koliko znam, oni su dosta dobri prijatelji, čuju se redovito i treniraju zajedno. Mislim da će probati i jedan i drugi izbjeći taj meč, ne zato što se boje jedan drugoga, nego zato što jednostavno nije isti osjećaj boriti se s nekim s kim si u odličnim odnosima i s nekim tko ti je nitko i ništa", smatra Brestovac.

Ipak, Mladen Brestovac malu prednost daje Plazibatu...

"Morao bih dati prednost Plazibatu. Fizički je puno teži i puno jači. Jednostavno ima taj jedan stil koji ne odgovara nikome, zatvara svoje protivnike i ima teške udarce rukama. Teško je to preživjeti te udarce. Sigurno bi dao prednost njemu, ali u mečevima takva dva majstora nikad nije sigurno tko će pobijediti. I jedan i drugi imaju odlične šanse"

O nizozemskoj lobiju u kickboxingu i Gloryju Mladen Brestovac navodi: 

"Dosta je jak taj nizozemski lobi. Ako ne treniraš u četiri-pet dvorana koje su u Nizozemskoj koje su dobre s Gloryjem, teško dobiješ priliku. Plazibat da nije otišao u Nizozemsku u Mike Gym, puno bi teže dobio priliku boriti se za Glory."

Upravo su Vito Košar i Ivan Bertić osjetili tu prepreku. Borili su se na Gloryjevom turniru u Zagrebu, no unatoč kvaliteti, novu priliku još uvijek čekaju. Brestovac hvali i Andreja Kedveša, za kojeg kaže da je "strašan udarač i strašan potencijal", ali se našao u nezavidnoj situaciji jer je Glory ukinuo njegovu kategoriju do 70 kilograma, dok mu je prelazak u višu, do 77 kilograma, prevelik zalogaj.

'Andrej Kedveš je strašan potencijal'

"Andrej Kedveš je strašan potencijal, ali ima jednu jedinu manu, ali to nije njegova mana nego mana scene u kojoj se bori, a to je da je najjača kickboxing promocija Glory ukinula njegovu kategoriju. Kedvešu je previše kilograma za dignuti da bi išao u sljedeću kategoriju koju oni imaju, a to je 77 kg. Tako da se ne može boriti na Gloryju, nego se, eto, može jedino boriti na FNC-u što se tiče profesionalnih mečeva i pun pogodak mu je što je otišao u FNC. Kedvešu baš leže te male rukavice i strašno je opasan. Samo je pitanje koliko će mu uspjeti naći suparnika koji mu je dostojan. Jer, vrhunski borci do 77 kilograma, teško se tko ima hrabrosti boriti u malim MMA rukavicama. Malo će Kedvešu biti problem naći suparnika jer je on stvarno i dobar. Imat će malo težak put u FNC-u, ali eto, bori se, vidimo da mu ide. Vidjet ćemo kako će biti. FNC je pogodio s ultimate kickboxingom, odlično je sve to, samo što generalno nedostaje scena. Jer, teško je graditi neki sport, popularnost, govorim sad o kickboxingu, ako ti tu i tamo ubaciš neki meč. Treba se razviti neka scena, borci koji se bore samo u kickboxingu da bi kickboxing zaživio kao sport, imao turnire, mečeve, evente, toga nedostaje kad pričamo o kickboxingu. Ali da je FNC ultimate kickboxing atraktivan, sigutno da je. To su vrhunski mečevi, strašno je zabavno za publiku. Teško je naći te vrhunske borce iz kickboxinga koji će prijeći u FNC ultimate kickboxing, dok opet borce iz MMA je još teže nagovoriti da rade FNC ultimate kickboxing. To su dva različita sporta. Kad nema poda, nema hrvanja, onda se drugačije drži gard, drugačije je distanca, drugačije se razvija borba i onda se teško ti borci iz MMA mogu tome prilagoditi."

Vito Košar, Ivan Bertić, što reći o njima?

"To su dečki koji su se borili na Gloryju, ali još nisu dobili novu priliku. Trebaju dobiti sigurno, zaslužuju je, ali još ju nisu dobili. Upravo zbog spomenutog nizozemskog lobija u Gloryju. Vito Košar i Ivan Bertić stvarno svašta mogu napraviti u Gloryju, mogu napraviti stvarno odlične rezultate, ali ako nešto želiš u Gloryju napraviti, moraš ići trenirati u Nizozemsku."

'Da nema Sandrina Starčevića i njemu sličnih, muay thai bi izumro'

Posebno je zanimljiva Brestovčeva analiza stanja u tajlandskom boksu (muay thai) u Hrvatskoj. Glavni problem, kao i u kickboxingu, jest nedostatak mečeva i razvijene scene, zbog čega mnogi borci prelaze u kickboxing kako bi popunili kalendar.

"Da nema entuzijasta poput Sandrina Starčevića koji to guraju i njemu sličnih, taj sport bi izumro u Hrvatskoj, sto posto. Nažalost, izumro bi. Teško je njemu i njemu sličnima u Zagrebu raditi takve mečeve kad nema u muay thaiju puno boraca. To njih par entuzijasta koji to guraju i svaka im čast na tome. Da nema njih, ne bi bilo ni sporta, 100% ne bi. Bilo je super kad je uopće i bio tajlandski sport na Olimpijskim igrama pokazni sport. Očekivao sam da će nakon toga muay thai steći veću popularnost ali eto, jednostavno su MMA, klasični boks i kickboxing možda malo prejaki pa je muay thai malo izguran sa strane na borilačkoj sceni. Muay thai ima dosta težak put da bi mogao to napraviti, ali dečki se bore, a dok se bore, ima nade", kategoričan je Brestovac.

Ključni problem vidi u slaboj medijskoj eksponiranosti i nerazumijevanju publike.

"Nažalost, muay thai je ista priča kao i ultimate kickboxing. Nema scene. Da bi bila scena moraju postojati eventi na kojima se samo to radi. Pitanje je i koliko je to publici zanimljivo jer je najviše eksponiran taj stari K1. Dosta ljudi nema pojma što je muay thai i ne kuže to uopće. Pogotovo kada borci uđu u klinč, kad počnu laktovi i koljena, onda to laici baš dobro ne shvaćaju. A upravo takvi laici su 90% svakog borilačkog eventa. To su ljudi koji pojma nemaju o sportu, dođu samo gledati jer im je zanimljivo. Muay thai nema mečeva, evenata, to je problem, znači glavni problem tajlandskog boksa je nedostatak mečeva. Da nema ljudi poput Sandrina Starčevića i takvih, entuzijasta, da nema Saveza, muay thai bi izumro odavno. Da se razumijemo, muay thai je prekrasan sport i za trenirati i za boriti se. Pričamo o amaterskom, profesionalni je dosta okrutan što se tiče ozljeda i kako ti borci na kraju izgledaju poslije mečeva zbog tih laktova i tog dugog klinča, ali amaterski je stvarno meni fantastičan sport. Jako zanimljiv i za trenirati i za gledati. Prije je muay thai bio puno puno jači u Hrvatskoj nego što je sad", objašnjava Mladen Brestovac. 

Zanimljivo, popularnosti tajlandskom boksu svojedobno je pridonio filmski hit iz 1989 "Kickboxer" s Jean-Claudeom Van Dammeom, no istovremeno je primjer jedne konfuzije. Jer, film se zove "Kickboxer", a u stvari radi se upravo o muay thaiju. Taj film je popularizirao sport, ali u filmu koji se zove 'Kickboxer' su muay thai borci. Tu je isto tako nejasna crta između ta dva sporta, kickboxinga i muay thaija, nejasna za laike i širu borilačku populaciju, a prilično jasna za ljude koji se razumiju u oba borilačka sporta...

"Iako je taj film dosta teatralno napravljen. Pola tih stvari ja mislim koje radi Van Damme za pripremu za meč, niti jedan borac neće raditi. Tamo nabijat po drveću nogom itd hahahah.... Ono padanje s visine kokosa na trbuh i takve stvari... No  dobro, taj film je popularizirao taj sport", navodi Mladen Brestovac. 

Koji sport?

"Hahah, da, dobro pitanje. Ali, nakon tog filma svi su počeli trenirati kickboks i muay thai. To je činjenica", zaključio je Mladen Brestovac.

POGLEDAJTE VIDEO: Ognjen Topić i Sandrino Starčević u Maksanovom korneru: 'Skrivao sam od roditelja 5 godina da se borim. Kad su saznali, tata samnom nije pričao 4 mjeseca'