Iz podruma u kojem je kao klinac udarao vreću do naslova svjetskog prvaka u moguće najbrutalnijem sportu današnjice – bare knuckleu.

Mathiasu Martiću, za prijatelje Maki, u ringu The Lion, u meč ulazi ogrnut zastavom sastavljenom od dvije države – Hrvatske i Bosne i Hercegovine – i nedavno je postao svjetski šampion u bare knuckleu u organizaciji Vendetta. Uz BKFC i BYB, Vendetta Fight Nights je brzorastuća njemačko-austrijska i najbrže rastuća europska organizacija koja promovira bare-knuckle MMA i boks.

Sve o bare knuckleu čitajte na portalu Net.hr. 

Martić, kao majstor borilačkih sportova s poviješću jiu-jitsua, MMA-a, kikboksa i boksa, u ekskluzivnom razgovoru za Net.hr otkriva svoje početke, psihologiju borilačkih sportova, što ga je oblikovalo kao borca, kome se divi i svoju iduću stepenicu – BKFC.

Fight Week /

Sve Spremno za Lyon! PFL je pripremio deset mečeva za ljubitelje slobodne borbe

U svjetski bare-knuckle vrh lansirala ga je pobjeda protiv Roberta Oganesyana, borca jakog pedigrea. Porijeklom Grk, Oganesyan je borilačko iskustvo klesao u najboljim dvoranama Njemačke.

"Zato je ova pobjeda još slađa jer čovjek nije neki ‘mali broj’, on nije ‘mala riba’. Trenirao je u dvorani UFD u vlasništvu Ivana Dijakovića i njegova brata, kasnije se prebacio u MMA i dvoranu Spirit Frankfurt gdje također treniraju velikani kao što je Christian Eckerlin – i na kraju ga pobijedim...", govori s velikim respektom o svom protivniku. Znalci će prepoznati ime Ivana Dijakovića, hrvatsko-njemačkog trenera, menadžera te suvlasnika jednog od najpoznatijih MMA dvorana u Europi. Time Martićeva pobjeda dobiva još veći sjaj.

Foto: Privatni Album

Kaže, nakon meča otišao je do Oganesyana, pala je ruka prijateljstva, pokazao mu je poštovanje.

"Čovjek ima 43 borbe u amaterskom boksu, 33 profesionalne K1 borbe i više od 25 profesionalnih MMA mečeva. U prvoj rundi me rušio na pod, ja sam njega nokautirao u drugoj rundi. Iskreno, drago mi je što sam pobijedio i zato što sam pojas donio u nepoznato austrijsko mjesto – Vorarlberg. Za njega skoro nitko ne zna, tu nema puno mogućnosti treniranja, a ja sam stigao do vrha", iskreno će.

Dječak iz podruma i kopačke o klin

Prepričao nam je svoj sportski put. Sve je krenulo dječački – od nogometa – ali boks mu je uvijek bio omiljeni sport. Vreću za boks imao je u podrumu obiteljske kuće, prije i nakon nogometa odradio bi još jedan trening doma. "Gledao bih s ocem borbe Mirka Filipovića i Fjodora Emelianenka, sanjao ring. Nakon 12 godina ‘gonjenja’ lopte, kopačke sam objesio o klin. Krenuo sam u borilačke sportove kad sam imao 18", otkriva Martić, koji drži i dva pojasa u bare knuckleu u Švicarskoj.

Iza sebe ima bogatu borilačku povijest, prošao je svijet boksa, MMA-a, jiu-jitsua i kikboksa te završio u ekstremnom boksu bez rukavica.

Zašto?

"U boks bez rukavica sam ušao prije dvije godine. Dva su razloga, prvo – malo sam ostario (smijeh). Znate, kad imate 36 godina, nije lako biti u MMA-u. To zahtijeva intenzivne treninge hrvanja, grapplinga, borbe na podu... intenzivnije je od boksa. Drugi razlog bio je što mi je jednostavno ‘zdunilo u glavu’ da ja to moram. Isprobao sam sve u borilačkim sportovima – MMA, kikboks, nema što nisam probao. A meni uvijek treba neki novi cilj, pa mi je ‘zdunilo u glavu’ da moram biti prvak u bare knuckleu", smije se.

S Vendetta pojasom svjestan je da piše povijest u Austriji – prvi je bare knuckle borac u toj zemlji.

Uz veliko iskustvo u borilačkim sportovima, govori koja je razlika u boksu, MMA-u i bare knuckleu.

Bareknuckle: ‘Uđi – i ostani živ’

"Boks je za mene uvijek bio vrh – tu nema te brutalnosti, u njemu se igraš i više taktički boriš. Boks je kao šah – igraš ga s mozgom. U bare knuckleu je priča: uđi – i ostani živ. Možda imaš taktiku, ali kad te pogodi gola šaka, sve što si imao u planu raspadne se", objašnjava.

JOSHUA VS PAUL /

Usik: 'Moliti ću se za njega. On je Fiat koji se bori protiv Rolls Roycea'

Bare knuckle je brutalniji jer nema rukavica i borac ne može izdržati toliko udaraca kao kad ga pogodi rukavica.

"Kad te pogodi gola šaka nastaje velika šteta i zato u bare knuckleu nema toliko udaraca kao u običnom boksu. Jednostavno možeš puno manje udaraca primiti golom šakom nego rukavicom", pojašnjava.

U MMA-u je, pak, kombinacija više sportova – grapplinga, hrvanja, kikboksa i thaiboxinga.

"MMA objedinjuje sve te sportove, trening je intenzivniji od boksa. Ne smijem reći da je trening boksa zato lagan, ali je ipak laganiji od MMA-a u kojem se borac mora koncentrirati na puno više stvari – ne znaš hoće li ti naletjeti lakat, koljeno, noga, hoće li te čovjek rušiti... tu se mora više uključiti mozak", govori Martić.

Prisjeća se svoje zadnje MMA borbe u Bugarskoj kada je pobijedio, ali... "Osjetiš kad je protivnik mlađi, borba je intenzivnija i nije jednostavno boriti se s nekim tko ima 20–24 godine. U bare knuckleu ipak imaš samo jedan trening, u MMA-u moraš odraditi nekoliko treninga, pa sam krenuo u taj sport", kaže.

Dvije zastave, jedno srce

A zastava koja je skrojena od hrvatske i one iz BiH?

"Roditelji su mi iz Teslića u BiH, u Austriju su stigli kao gastarbajteri, ja sam se u Austriji i rodio. Došao je i taj prokleti rat, mama i tata onda ostali u Austriji", kaže.

Iako ima pravo na dva državljanstva, odabrao je samo jedno – hrvatsko.

"Ja imam samo jednu putovnicu. Za mene postoji samo jedna zemlja – Hrvatska. Austrija mi je dala sve – miran život, sigurnost – ali u srcu znam odakle sam porijeklom, a istovremeno poštujem porijeklo svojih roditelja iz BiH. I zato sam skrojio zastavu od dvije zemlje", pojašnjava.

Iz epizoda svoje obitelji kaže da je majka uvijek htjela da imaju nešto na Jadranu. Majka nije uspjela, pa su se našli na pola puta – u Zaprešiću. Kupili su kuću, obitelj ju je renovirala pa rado svrate u Hrvatsku. Otac je godinama u mirovini, ima projekte – od pušnice do roštilja za okupljanje dragih prijatelja – rado navrati u Hrvatsku i u dvoranu u kojoj trenira s još jednim šampionom, Ivicom Ivićem, koji je trenirao još jednog našeg bare knuckle šampiona – Marka Martinjaka.

POKORIO KONKURENCIJU /

'Bog me bacao na dno pa valjda rekao: 'Ajde uzmi to zlato!'... A onda sam prijatelju razvalio arkadu'

U Ivićevoj dvorani dolazi na pripreme, tako je bilo i prije osvajanja Vendetta pojasa.

"Ivica Ivić je uzor, postao je svjetski prvak u kickboxingu u veteranskim godinama (43). Motivira me da i sam težim napraviti još više u sportu", govori nam. Redovito s Ivićem sparira, Zagreb je postao njegova skoro stalna postaja.

Ne preskače ni legendu Mirka Filipovića, uz čije je borbe odrastao, a za borilačku scenu na području svih država bivše Jugoslavije kaže da se budi, naročito uz sve posjećenije borbe FNC-a i Gloryja u Zagrebu, a mlade generacije boraca pokazuju da je i Hrvatska možda mala zemlja, ali ima što pokazati.

Iduća postoja - BKFC

Otkriva i planove te iduću stepenicu: "Imam želju iduće godine nastupiti u BKFC organizaciji, to je za mene kao Champions League u nogometu. Dobio sam mogućnost već ove godine boriti se, ali sam morao to nažalost odbiti zbog borbe za Vendetta pojas. Do sad imam šest bare knuckle borbi i pet pobjeda. Sljedeći san je BKFC."

POGLEDAJTE VIDEO: Najopasnija MMA borkinja na svijetu gušenjem 'završila' protivnicu