Jedan je čovjek ipak imao poseban razlog za ponos. Otac izbornika Zlatka Dalića, 86-godišnji Ivan Dalić sinu nije mogao zbog bolesti poželjeti sreću prije odlaska u Rusiju. No, dobro se oporavio i sad iz apartmana u Krapinskim toplicama bodri sina.
Kod Dalićevih pobjeda se slavila mirno, staloženo, ali to nipošto ne znači da srce divlje ne tuče. "Drago mi je radi Zlatka. On je uvijek rekao pobijedit ćemo, bit ćemo sigurni i stvarno se ostvarilo mu", priča nam Ivan Dalić, otac Zlatka Dalića.
Zlatkov brat Miran, također nogometni trener, trenutno brine za bolesnog oca. Telefon stalno zvoni. A otac se, čim zazvoni - uvijek ponada isto. "Da nije Zlatko? - Ne može Zlatko sad. On je u gužvi velikoj."
Koja je tajna uspjeha njegovog brata? "Svaki posao koji se radi i igranje nogometa, i biti izbornik, i bilo koji drugi posao traži znanje. Nije on strog. On autoritet gradi na svom znanju i zna koliko igrači vrijede i zato su njegove izjave bile takve da se ne boji svog posla. Čak kad je otišao prvu utakmicu u Ukrajinu on je znao s kakvim igračima raspolaže, znao je da ih može motivirati, da ih može pripremiti, da im može dat taj elan i motiv", rekao nam je izbornikov brat Miran.
Za razliku od oca od kojeg je Zlatko Dalić naslijedio smirenost, Miran ne može gledati utakmicu. "Ja ovo ne mogu gledati, ja idem malo izići..."
Nije on te struke, kaže Ivan Dalić, da bi sinu davao stručne savjete, ali može onaj očinski. "Nek' se drži onako kako se držao do sada, neka bude odlučan, nek' ne da sebe."
"Ponos naš i zadovoljstvo i ova sreća ne može se objasniti riječima nego to je u srcu", ističe brat Miran.
Pustili su i suzu, baš kao i mnogi navijači reprezentacije.
