Parkinsonizam ili Parkinsonova bolest neurodegenerativna je bolest koja zahvaća središnji živčani sustav. Bolest je javlja između 50. i 60. godina, a zahvaća oko 1 % ljudi u dobi od 65 godina. Bolest sporo napreduje te se manifestira karakterističnim usporenim i zakočenim pokretima, siromaštvom pokreta i govora te tremorom.
Zašto netko oboli od Parkinsonove bolesti?
Parkinsonizam možemo podijeliti u primarni i sekundarni. Primarni parkinsonizam pojavljuje se zbog gubitka dopaminergičkih neurona u supstantiai nigrai i nucleousu coeruleusu, zbog čega se ne proizvodi dovoljno dopamina, koji se u smanjenoj količini transportira u bazalne ganglije mozga. Primarni parkinsonizam je najčešći oblik i njegov uzrok je nažalost nepoznat. Sekundarni parkinsonizam javljas e zbog tranzitornog smanjenja količine dopamina, a najčešće je uzrokovan uzimanjem određenih lijekova. Najčešći lijekovi su antipsihotici enotiazin, tioksanten, butirofenon illi rezerpin, koji blokiraju dopaminergičke jezgre. Rjeđi uzroci su trovanje ugljičnim mnokosidom ili manganom, trauma, tumor, strukturne lezije mozga, koji svi mogu zahvatiti područja s dopaminergičkom aktivnosću i prouzročiti nastanak parkinsonizma.
Simptomi parkinsonizma su karakteristični.
Parkisonizam se razvija dugo, postupno i podmuklo, ali njegovi simptomi, jednom kad se pojave su karakteristični i lako se postavlja dijagnoza.
štap
- Prvi simptom koji se pojavljuje je fini tremor u mirovanju. Tremor ruku podsjeća na pokrat kotrljanja pilule. Tremor je grub i najuočljiviji u mirovanju, dok se smanjuje ili potpuno gubi u mirovanju. Zahvaćene su prvo ruke i noge, nakon čega može doći i do tremora lica i kapaka.
- S vremenom dolazi do razvoja zakočenih pokreta, koje nazivamo rigiditetom. Rigiditet se očituje bradikinzeijom ( usporenim pokretom), hipokinezijom ( smanjenim ospegom pokreta) i akinezijom ( teškim započinjanjem pokreta). Najteže bolesnicim pada rigiditet mišića lica, zbog čega govor postaje nerazumljivte dolazi do nemogućnosti stvaranja facijalnih ekspresija. Nakon nekog vremena dolazi i do izmjene rukopisa uz karakteristično pisanje malih slova. Rigiditet se dokazuje u ordinaciji tako da liječnik pokuša istegnuti zglob, koji stvara karakteristične pokrete poput zupčanika.
- Postupno dolazi do sve lošijeg stanja tijela. Bolesnici postaju pogrbljeni, koraci su im maleni i spori, zbog čega se javlja padanje prema naprijed ili prema nazad. Često se javljaju demecija i depresija. Gubitak funkcije autinomnog živčanog sustava manifestira se otežanim mokrenjem ili ortostatske hipotenzije.
Kako dijagosticiramo i liječimo Parkinsonovu bolest?
Dijagnoza Parkisnonizma je klinička. Na nju sumnjamo kod prvog posjet bolesnika koji se žali na tremor ili rigiditet, a pripada skupini iznad 50 godina života. Neuroradiološkim pretragama pokušavamo otkriti drugi razlog pojave simptoma, poput traume ili tumora, međutim bolest se često dijagnostirra samo iz kliničke slike.
Liječenje je u najvećeg broja pacijenata farmakološko. Princip liječenja je nadoknada dopamina sintetičkim hormonom. Na taj način sprječava se napredovanje bolesti i dolazi do popravka stanja pacijenta.
Prvi izbor dugo godina je levodopa. Levodopa je prekursor dopamina, koji nakon ulaska u krv prelazi krvnomoždanu barijeru te dolazi do bazalnih ganglija, gdje se dekarboksilira u dopamin. Njegova funkcija je nadoknada dopamina. Daje se zajedno s karbidopom, enzimom koji sprječava njegovo pretjerani pretvaranje u dopamin. Levodopa najučinkovitije liječi rigidnost i bradikineziju, ali smanjuje i tremor u velikom postotku bolesnika. Njegove nuspojave uključuju noćne more, ortostatsku hipotenziju, pospanost, diskinezije i, osobito u starijih i dementnih bolesnika, povremeno halucinacije ili toksični delirij. Najteže prihavćena nuspojava je diskinezija, pretjerani nevoljni pokreti, koji se javljaju u malog broja bolesnika, najčešće uz velike doze levodope.
Drugi problem levodope je on-off fenomen koji se javlja u većeg broja bolesnika nakon otprilike 5 godina korištenja. Postupno djelotvornost lijeka postaje sve slabija i u jednom trenutku organizam prestane djelovati na levodopu, zbog čega nastupa naglo pogoršanje bolesti. Istovremeno može se javiti diskinezija. Razlog nastanka on-off fenomena nije razjašnjen. Zbog ove nuspojave razvijaju se lijekovi za alternativnu terapiju.
Amantadin je lijek koji se daje bolesnicima kao monoterapija u trenutcima on-off fenomena. Njegov učinak je povećanje aktivnosti dopaminargičkih neurona, ali je vrlo kratkotrajan.
Selegilin lijek je koji se daje zajedno s levodopom. On je inhibitor aktivnosti MAO-A enzima, koji u mozgu razgrađuje dopamin. Zbog toga je količina dopamina povišena uz manju dozu levodope, kako bi se pokušao izbjeći on-off fenomen.
Antikolinargički lijekovi su brojni te se najčešće dodaju levodopi kako bi se pokušale izbjeći nuspojave. Kombinacije levodope, karbidope i inhibitora enzima najčešće su kombinacija koje se danas koriste i daju najučinkovitije rezultate. Fizikalna terapija važan je dio liječenja je adekvatna terapija može osigurati pokretljivost bolesnika duže vremena. Kombinirana s medikamentoznom terapijom, u blažim i srednjim oblicima bolesti omogućava prilično očuvanje motorike i time lakši i normalniji život bolesniku
