I danas kriminalistički psihijatri izdvajaju Toppan kao jednu od rijetkog tipa ženskih serijskih ubojica. Kao i mnoge druge serijske ubojice, i ona je imala nestabilno djetinjstvo, no za razliku od većine serijskih ubojica žena, u tome je seksualno uživala.
Jane, rođena kao Honora Kelley oko 1857. godine u Bostonu, najmlađa od četiri djevojčice iz siromašne irske imigrantske obitelji ostala je bez majke kada je imala samo godinu dana.
Jezivi kraj oca buduće ubojice
Njezin otac Peter Kelley, krojač, pokušao se brinuti za djevojke, no bio je alkoholičar, a sumnjalo se i da ih zlostavlja. Sestre je dao je u žensko sirotište koje je tvrdilo kako će djevojčice smjestiti u ugledne obitelji kad napune 10 godina. Jedna sestra je postala prostitutka i alkoholičarka, a druga je završila u psihijatrijskoj bolnici. U ludnici je završio i otac, koji si je nedugo nakon što je predao kćeri, zašio očne kapke.
Jane je otac dao kao dužničku sluškinju obitelji Toppan kada je ona imala šest godina, što je bilo šokantno uobičajeno u ono vrijeme. Zbog predrasuda prema irskim imigrantima, obitelj ju je predstavljala kao Talijanku čiji su roditelji umrli na moru. U školi, Jane je išlo relativno dobro i brzo je stekla mnogo prijatelja, no već tada je počela pokazivati znakove tipične za sociopate – često je pričala fantastične laži: otac je plovio svijetom, sestra se udala za engleskog plemića, a brata joj je u Gettysburgu odlikovao Abraham Lincoln.
Omiljena u školi, no ubrzo su počeli zazirati
S 18 godina završila je srednju školu, a Toppanovi su je oslobodili duga i dali joj 50 dolara, ali ona odlučila ostati u kući. Kad je gazdarica Ann Toppan umrla, njena kćer Elizabeth je preuzela kuću. Jane je uvijek smatrala Elizabeth svojom polusestrom, no ona se prema Jane nastavila odnositi kao prema sluškinji, iako puno ljubaznije i prisnije nego majka.
Elizabeth se udala za đakona iz crkve, Oramela Brighama, koji se uselio u kuću Toppan. Ubrzo, Jane se iselila. Započela je školovanje za medicinsku sestre u bolnici u Cambridgeu 1887. gdje je i stekla nadimak "Jolly Jane" zbog ljubazne i pričljive prirode. No, vremenom, druge učenice su počele zazirati od Toppan jer je uporno širila tračeve i zlobno se radovala kada su odlazile učenice koje joj nisu bile drage. Također, počele su nestajati stvari.
Monstrum iza fasade omiljene medicinske sestre
I liječnici, koji su ispočetka bili oduševljeni sposobnom sestrom, počeli su se brinuti. Dok je večina učenica s gađenjem odrađivala autopsije, Jane je bila opsjednuta njima. No nisu znali sav razmjer užasa.
Jedna pacijentica, Amelia Phinney, imala je operaciju 1887. Rekla je kako joj je Jane Toppan dala neki gorki lijek i ubrzo je izgubila svijest. Kroz maglu se sjeća kako se Jane popela u njezin krevet i ljubila ju po cijelom licu, ali nešto ju je uplašilo i ona je stala. Sljedeće je jutro Phinney zaključila da je sve samo sanjala. Četrnaest godina kasnije, Jane Toppan je uhićena, a Phinney je shvatila da to nije bio san.
Seksualno ju uzbuđivalo ubijanje i vraćanje u život
Jane, sestra koji su cijenili liječnici, a pacijenti obožavali, tijekom školovanja je stalno eksperimetirala na starijim pacijentima s lijekovima, prvenstveno morfijem i atropinom. Prepravljala bi kartone, a pacijente bi prvo ukomirala morfijem, a potom ih 'dizala' atropinom. Nije poznato je li i silovala pacijente, ali sigurno ih je napastvovala. Kasnije je sama priznala kako ju je seksualno uzbuđivala „moć da ih ubije i vrati u život“.
Ipak, mnoge je na koncu svoje jezive seksualne igreubila, a broj sumnjivih smrti u zabrinuo je liječnike. Nisu imali nikakve dokaze, ali većina smrti je bila u njenim smjenama pa je Jane na koncu morala otići. Ipak, preporučili su ju općoj bolnici.
Ubilački pohod njegovateljice
I tamo je brzo dobila otkaz, nakon što je uhvaćena kako prekomjero daje opijate. No, zbog njenog sjajnog rada s pacijentima, preporučili su ju kao privatnu njegovateljicu svojim bogatim pacijentima. U vrijeme kada su žene u prosjeku radile za pet dolara tjedno, Jane je dobivala 25.
Ubila prijateljicu kako bi dobila posao
Teško reći koliko je ljudi ubila dok je radila u bolnicama, ali nakon što je počera raditi kao privatna sestra ubija prve žrtve za koje se pouzdano zna.
Dok je bila u posjetu Cambridgeu 1889. godine, 70-godišnja Mary McLear se razboljela, a njen liječnik preporučio joj je "jednu od najboljih medicinskih sestara". Poslao je Jane, a nedugo zatim McLear je umrla. Mjesec dana kasnije, otrovala je blisku prijateljicu strihninom kako bi dobila njen posao šefice kuhinje u Teološkoj školi St. John u Cambridgeu. Dobila je posao, ali ne zadugo jer je su i tamo počele nestajati stvari.
'Bili su mi dragi ali su postali previše slabašni i smušeni'
Nove žrtve pronašla je u svojim stanodavcima. Jane se brzo sprijateljila sa svojim gazdom i njegovom suprugom,ali ih je redom ubila, njega 1895, nju 1897. „Bili su mi dragi ali su postali previše slabašni i smušeni“, rekla je kasnije na suđenju. Njezine kolegice iz sestrinske škole prisjetile su se kako je znala govoriti da nema smisla održavati stare ljude na životu. Nastavila je živjeti u njihovoj kući.
Elizabeth Toppan Brigham, kćer Janeina udomitelja, često ju zvala u posjet. U ljeto 1899. Jane se vratila u kuću u kojoj je odrasla. Jednom prilikom, Elizabeth se požalila na depresiju, a Jane je smjesta vidjela priliku.
'S oduševljenjem promatrala kako život izlazi iz nje'
Pozvala je Elizabeth na plažu i pripremila joj piknik. "Držala sam je u naručju i s oduševljenjem promatrala kako život izlazi iz nje", rekla je kasnije Jane koja je Elizabeth otrovala strihninom.
Jane je ostala u kući i malo pomalo se uvukla u kućanstvo udovca svoje sestre. Prvo što je napravila je ubila Brighamovu domaćicu, 77-godišnju Ednu Bannister. Plan je bio da impresionira Oramela Brighama i sama preuzme brigu o njemu, no Brigham je jasno dao do znanja da ju ne želi kao domaćicu, a jednako oštro je odbijao i sva njena udvaranja.
Jane nije odustajala, a u očajničkoj želji da se domogne supruga, odlučila je otrovati Birghama i potom ga njegovati. No Birgham ju je istjerao iz kuće.
Jane je pokušala samoubojstvo prekomjernom dozom morfija, no preživjela je. Zbog neuzvraćene ljubavi već je jednom u mladosti pokušala samoubojstvo, kad ju je tijekom srednje škole ostavio muškarac koji joj je obećao brak.
Ovoga puta, završila je u bolnici, a nakon puštanja, posjetila je staru prijateljicu, Sarah Nichols, koja je živjela s bratom u američkom New Hampshireu.
Potrovala cijelu obitelj bliskih prijatelja
Od prijatelja, obitelji Davis je unajmila kolibu, ali je kasnila s najamninom. Kada Mattie Davis došla po stanarinu, Jane ju je ubila koktelom morfija i atropina i uselila se kod njenog supruga Aldena Davisa, kako bi se brinula o njemu. Ubila ga je, a zatim i dvije njegove udane kćeri, Minnie Gibbs i Geraldine Gordon.
No to je bilo previše smrti da bi prošlo neprimjećeno i svekar Minnie Gibbs se posavjetovao s toksikologom i izborio za sudski nalog. Tijelo Aldenove kćeri Minnie je ekshumirano, a istraga je otkrila da je umrla od trovanja morfijem i atropinom.
Policija je uhitila Jane Toppan 29. listopada 1901. godine, a suđenje za ubojstva počelo je u ljeto 1902. Odvjetniku je priznala kako je ubila najmanje 31 osobu, ali da ni sama ne zna koliko je žrtava i da bi ih moglo biti i više od sto.
„Htjela sam ubiti više ljudi, bespomoćnih ljudi, nego ijedan muškarac ili žena u povijesti“, rekla je
'Da sam bila udana žena, vjerojatno ne bih ubila sve te ljude'
Na suđenju priznala je ubojstva koja su joj stavljana na teret, bez trunke kajanja. „Ne, niti najmanje se ne kajem. Nikad mi nije bilo žao zbog onoga što sam učinila. Čak i kad sam otrovala bliske prijatelje, kao što su to bili Davisovi, nisam osjećala grižnju savjesti“, prenosili su njeno svjedočenje suvremene novine.
Ipak, zbog nečega u svojoj prošlosti je žalila. Tvrdila je da je započela s ubijanjem nakon što ju je još u srednjoj školi ostavio dečko. Mladi činovnik obećao joj je da će ju oženiti, no odselio se i zaljubio u drugu.
"Da sam bila udana žena, vjerojatno ne bih ubila sve te ljude. Obitelj, djeca i dom bi me zaokupili“, rekla je.
Porota je vijećala 27 minuta, i oslobodila Jane Toppan zbog neuračunljivosti. Ostatak života provela je u Državnoj bolnici Taunton, a umrla je 17. kolovoza 1938. godine.
Neki od osoblja tvrdili su kako je i dalje željela sijati smrt. Zvala bi ih u sobu i govorila im - 'Uzmi malo morfija, draga, pa ćemo ići u odjel i zabavljati se gledajući ih kako umiru'“, tvrdili su.
