Iako je sama priznala 20 ubojstava, a dokazi su pronađeni za ukupno sedam žrtava, na kraju je osuđena samo zbog jednog. No i to je bilo dovoljno da skonča iza rešetaka.
Ottilie Gburek rođena je 1877. u Poljskoj, kao najstarije od sedmero djece. Kad je imala četiri godine, s roditeljima je otišla u Sjedinjene Države, u dio Chicaga poznat kao "Mala Poljska".
Nestajali psi, pa susjedi...
O Tillinom djetinjstvu ne zna se mnogo, no zna se kako se s 18 godina udala se za Joea Mitkiewicza. Činilo se da je brak bio sretan i par je bio omiljen u poljskoj zajednici . Tillie je brzo došla na glas kao sjajna kuharica, a nije dugo prošlo prije nego što se pročulo i kako može predviđati smrt. Ukazanja je doživljavala u snovima i ispočetka je govorila o psima lutalicama, a kasnije je počela predviđati i smrti nekih osobito napornih susjeda.
No tragedija je uskoro zadesila i njezin dom. Početkom 1914. godine Tillie je počela prijateljima i susjedima pričati o novoj viziji. Sanjala je kako je njezin suprug Joe bolestan i da će umrijeti za nekoliko tjedana. S obzirom na njene prijašnje zlokobne najave, nitko nije ostao iznenađen kada se njen san ostvario 13. siječnja 1914. Kao uzrok smrti mrtvozornik je naveo "srčane probleme". Tillie je prikupila, za ono vrijeme, priličnih 1000 dolara životnog osiguranja.
Novo jezivo predskazanje nedugo nakon vjenčanja
Tillie nije dugo ostala ucviljena udovica . Za Josepha Ruskowskog udala se 27. veljače 1914., ali nedugo potom opet je susjedima počela govoriti u jezivom predskazanju kako će joj suprug preminuti. Iako je do tada bio zdrav k'o dren, do svibnja se razbolio. Baš kao što je Tillie najavila, Joseph je preminuo 20. svibnja. Svojoj supruzi je ostavio 1200 dolara u gotovini, a pokupila je i 722 dolara osiguranja.
Ubrzo nakon Josephove smrti, Tillie je pronašla utjehu u naručju Josefa Guszkowskog. Jednom prilikom, on je bio kod Tillie sa sestrom, i uživali su u kolačima vrsne kuharice. Oboma je odjednom pozlilo, a Tillie je još jednom izgubila novu ljubav svog života.
'Evo, samo što nije'
No, ubrzo je pronašla novu. Udala se u ožujku 1919. za Franka Josepha Kupczyka. Par je živio na na adresi gdje je Tillie i ranije živjela, s muškarcem po imenu Meyers, o kojem se ne zna mnogo osim da je i on nestao. Kad se Frank uselio, Tillie je uvjeravala susjede da neće dugo živjeti.
Štoviše, sada je već zbijala jezive šale i Franka je često zadirkivala. "Evo, bit će to svakog dana! Samo što nije", govorila mu je. Kad se počeo osjećati lošije, susjedima je govorila kako je „već jednom nogom u grobu“.
'Ovo ću ti nositi na sprovodu'
Frank je bio sve slabiji svakog dana, a Tillie ga je nagovorila i da sklopi policu životnog osiguranja. U svojim pripremama je otišla korak dalje pa je iskoristila sjajnu priliku koju je vidjela u reklami u novinama i kupila lijes od 30 dolara. Zamolila je gazdaricu Martu Wesolek da čuva kovčeg u podrum, no gazdarica je mislila kako je krajnje neumjesno i morbidno kupovati lijes za živog čovjeka i da će, ako ga stavi u podrum, i nju i lijes izbaciti na ulicu. Tillie je zato stavila lijes u stan, ali nije morala dugo čekati.
Dok je Frank bio u bunilu, Tillie je sjedila kraj njega, pleteći i šivajući. Izrađivala je šešir s crnim čipkastim obodom. Kako piše, Medium, tijekom rijetkih lucidnih trenutaka svoga supruga, Tillie bi mu navodno govorila kako je to šešir kojeg će nositi na njegovom sprovodu.
Frank je umro 20. travnja 1921. godine, a mrtvozornik je kao uzrok smrti naveo bronhijalnu pneumoniju. Tillie je još jednom bila korisnik police osiguranja i skupila 675 dolara.
Činilo se da je Tillie stvarno nema sreće s muškarcima. U Maloj Poljskoj, postala je svojevrsna legenda jednako poznata po svom kuhanju, predviđa njima i seriji tragedija koje su ju pratile. Ipak, iako su joj svi bivši umrli, jedan muškarac bio je spreman riskirati pa je 30. srpnja 1921. Tillie proslavila svoje četvrto vjenčanje s imućnim Josephom Klimekom.
Varao ju pa ga se odlučila riješiti
Bio je marljiv čovjek, no Tillie je susjedima tvrdila kako prečesto i previše pije. No što je još gore, saznala je da ju je počeo varati nedugo nakon što su se vjenčali. Tillie nije mogla podnijeti konkurenciju. Požalila se svojoj rođakinji Nellie Koulic, koja joj je predložila da se razvede. "Ja ću se njega riješiti na neki drugi način ..." odgovorila joj je Tillie.
Ali prvo je gospodin Klimek morao otvoriti policu životnog osiguranja. Već nekoliko tjedana nakon toga, Joseph je shvatio da mu je sve lošije. Krenulo je s trncima u rukama, što je pripisao umoru i poslu, no kad je osjetio opću slabost u rukama i paralizu nogu, pozvao je svog liječnika.
Odmah prepoznali simptome
Doktor Peter Burns pregledao je Josepha i smjesta pozvao hitnu pomoć koja ga je prevezla u okružnu bolnicu Cook. Liječnici su shvatili kako njegovi simptomi odgovaraju trovanju arsenom, što su testovi i potvrdili.
Joseph se tada sjetio kako je njihov pas umro nakon što je pojeo ostatke jednog ručka, a i juha koju je nedavno jeo imala je čudan okus.
Bolnica je 27. listopada 1922. g pozvala policiju koja je brzo uhitila Tillie. "Sljedeći kome želim pripremiti večeru ste vi! Vi ste krivi za sve moje probleme!", otresla se na inspektora Willarda Malonea dok ju je privodio. Nakon 18 sati ispitivanja, priznala je.
Kad su je pitali odakle joj otrov, Tillie je priznala da ga je dobila od svoje rođakinje Nellie Koulik. Bio je to spoj čađe i arsena, otrov koji se prodavao pod imenom „Rough on Rats“, i koristio se za uklanjanje svih vrsta štetočina.
I djeca te unuče rođakinje ubijeni arsenom
Istražitelji su dobili dozvolu da ekshumiraju trupla Tilllijevih muževa, kao i prvog supruga rođakinje Nellie. U svima su pronađene smrtonosne količine arsena. Istražitelji su saznali da su i Nelliena djeca, blizanci Sophie i Ben Sturmer, kao i njezina unuka Dorothy, umrli od trovanja arsenom 1917. Nelliein sin John i kći Lillian oporavljali su se od trovanja arsenom iste godine.
Tillie i Nellie sudili se pred sucem Marcusom Kavanaghom, koji je bio veliki pobornik smrtne kazne. Ako se Tillie bojala, nije to pokazivala. Tijekom cijelog suđenja Tillie je nosila isti crni šešir kojeg je plela pred umirućim suprugom. Tužitelji su pročitali dugačak popis od dvadeset imena, zastajući nakon svakog imena i pitajući: "Jeste li ubili ovu osobu?" Tillie je samo slegnula ramenima i odgovarala: "Da."
U ćeliji uživala jezivo plašiti rođakinju
Pritvor, suđenje i čekanje presude je potrajalo godinu dana, tijekom kojih su rođakinje bile iza rešetaka. Tillie je Nellie obožavala nemilosrdno mučiti. "Evo, došli su po tebe, danas će te objesiti, Nellie!", govorila joj je na poljskom dok su ju izvodili iz ćelije, zbog čega je Nellie vrištala od užasa. No, Nellien proces završio je neodlučnom porotom, pa je puštena. I Tillie je, donekle, prošla bolje nego što se mogla nadati. Iako su postojali dokazi i njeno vlastito priznanje za 20 ubojstava, osuđena je za samo jedno. U ožujku 1923. godine Tillie je proglašena krivom za ubojstvo Franka Kupczyka.
Ako se i bojala, Tillie to ničime nije pokazivala na čitanju presude. Samo je rekla "Bilo je vruće unutra", kad su ju stražari odveli natrag u zatvor. Sudac Kavanagh osudio je Tillie na doživotnu robiju bez mogućnosti pomilovanja - najoštrija kazna ikad izrečena ženi u Chicagu.
Tillie je ostatak života provela u zatvoru, gdje je umrla 3. studenog 1936. Imala je 60 godina.
