Od njezinih krvavih ubojstava prošla su četiri stoljeća, no njeno ime, La Quintrala, i dalje živi u mitovima Čilea i latinske Amerike kao personifikacija okrutne žene i zvjerske španjolske uprave.
Catalina de los Ríos y Lisperguer, rođena je 1604. u Santiagu u obitelji bogatih veleposjednika. Oba njezina roditelja bila su iz utjecajnih plemićkih obitelji, ali prilično različitih korijena.
Potomak njemačkog, španjolskog i indijanskog plemstva
Otac Gonzalo de los Ríos y Encio bio je španjolski plemić i bogati veleposjednik u plodnoj dolini La Ligua. Bio je i visoki vojni general- maestre de campo - i tri puta gradonačelnik Santiaga.
Majka joj je bila Catalina Lisperguer y Flores, kći njemačkog plemića iz Württemberga. Njena loza vukla je korijene i do Bartolomeusa Blumenthala Welzera, prvog Nijemca u Čileu. Što je još važnije, La Quintrala je po majci imala i indijanske krvi, jer je njena baka, Agueda Flores (originalno Blumenthal) bila kćer njemačkog upravitelja i jedne od princeza Inka.
Po majčinoj liniji, naslijedila je i krvoločnost. Dvije sestre Catalina i Marija, La Quinralina majka i teta, 1601., samo nekoliko godina prije La Quintralinog rođenja, pokušale su otrovati guvernera Alonsa de Riberia. Muškarac je preživio ovaj pokušaj, a María Lisperguer optužena je za pokušaj ubojstva - i potom protjerana u Peru.
Naslijedila majčinu krvoločnost
Ali La Quintralina majka nije stala. Udala se za bogatog nasljednika La Ligue i Longotoma - Gonzala de los Ríosa - i odmah u tajnosti ubila njegovu prvu kćer. Ubila je i domorotkinju koja je otkrila kako je supruga pokušala ubiti raznim pripravcima od bilja.
Prva poznata žrtva bio joj je vlastiti otac
Kada nije uspjela majka, nastavila je kćer čim je stasala. Kada je imala tek 18 godina, mladoj Catalini de los Ríos y Lisperguer umro je otac. Njegova sestra je optužila upravo Catalinu da je otrovala piletinu koju je potom dala svom ocu. Koliko god teške bile, optužbe su odbačene. Formalno zbog nedostatka dokaza, no sigurno su u tome ulogu igrale obiteljske veze i utjecaj.
U međuvremenu, umrla i majka pa je La Quintrala ostala na brizi svojoj baki, Águedi Flores. Ona je i prije vodila računa o Catalini, a vjeruje se kako ju je podučila travarstvu i vradžbinama.
Nadala se da će brak smiriti krvoločnu unuku
Ona je vidjela pravu narav svoje unuke i željela ju je što prije udati, nadajući se kako će barem malo primiriti. Zato je ponudila i priličan miraz, jer iako je Catalina, visokog stasa, plameno-crvene kose i prodornih zelenih očiju prema opisima suvremenika bila neuobičajeno lijepa, pratio ju je zao glas. Osim toga, usprkos odrastanju u imućnoj obitelji, nikada nije imala nikakvo obrazovanje te je do kraja života ostala gotovo potpuno nepismena.
Nakon četiri godine, pojavio se adekvatan prosac i Catalina se udala za bogatog španjolskog pukovnika i latifunda. Zajedno su imali sina Gonzala, ali dijete je umrlo osam godina kasnije.
La Quintrala, po svemu sudeći, nije mrzila svog supruga, iako je očito on znao i za njenje redovite preljube, ali i za njezine mračne sklonosti, a možda se čak i pridružio u zlostavljanjima i ubojstvima.
Ubijala ljubavnike zbog najmanje svađe
Kako je vrijeme odmicalo, jezivi porivi La Quintrale sve su više izlazili na površinu. Izvori su prilično skromni, no i svoj krvavi pohod počela je i prije braka. Prvo je ubojstvo istaknutog plemića iz Santiaga, kojeg je nakon kratke ljubavne usmrtila u vlastitom krevetu. Za ubojstvo je okrivljen rob s njezine plantaže, a nevin čovjek je pogubljen na glavnom trgu Santiaga.
Druga zabilježena žrtva je Enrique Enríquez de Guzmán, viteza Malteškog reda, koji je preživio pokušaj ubojstva i sve ispričao svećeniku. La Quintrala ga je izbola nožem zbog sitne svađe, no uspio je pobjeći.
Prijavljeni su i slični slučajevi, koji se uglavnom odnose na ljubavnike La Quintrale. Ali neki su nepovezani, poput pokušaja ubojstva don Juana de la Fuentea Loartea, cijenjenog vikara.
Catalinin suprug umro je 1650. godine, i tako je ona sama ostala na čelu velikog posjeda, jer je osim njegove zemlje, naslijedila i zemlju svojih roditelja. Živjela je uglavnom na plantaži u La Ligui, gdje se osim ljubavnicima odala i svojoj najvećoj strasti – zvjerskim mučenjima i ubijanju. Ponekad je samo gledala kako ih se zlostavlja, a ponekad se i sama iživljavala.
Zvjerska iživljavanja zabrinula i vlasti
Nadimak La Quintrala dobila je prema plameno-crvenoj kosi, no prema nekim izvorima tako je nazvana jer je sama zlostavljala robove bičevima od biljke quintral (Tristerix corymbosus), endemske parazitske povijuše.
Jednom prilikom, nakon što je ubila roba, ostavila je njegovo tijelo da visi dva tjedna. Zvjerstva nad robovima su postala tolika da su se i službenici dolazili raspitivati, no ili su bili otvoreno napadnuti ili podmićeni.
Situacija je postala toliko strašna da su se robovi pobunili i pobjegli u planine. Ali zahvaljujući Catalininom utjecaju i bogatstvu, organizirala je potjeru i zarobila odbjegle robove. Sudila ih je i sama La Quintrala, a kazne su bile okrutne i jezivo maštovite.
Otpužena za samo 40 ubojstava
Iako je za sve krivila "lijene robove", svima je postalo jasno koliko je La Quintrala okrutna.
Nakon mnogobrojnih i ponovljenih optužbi za okrutnosti, 1634. biskup Salcedo zatražio je provedbu cjelovite istrage. Kraljevski sud poslao je Francisca Millána da privatno ispita robove plantaže, bez prisutnosti Cataline de los Ríos i onih koji su joj bliski. Nakon što su se optužbe pokazale potpuno istinitim i potkrijepljenim, sudac Juan de la Peña Salazar naredio je uhićenje La Quintrale, a ona je premještena u Santiago kako bi mu se sudilo.
No čitav proces se odužio, s jedne strane jer se prestravljeni robovi ispočetka nisu usudili govoriti, ali i zbog mreže službenika koje je Catalina podmićivala. Ipak, na kraju je optužena za 40 ubojstava ali i brojna mučenja. No nakon svega izbjegla je kaznu, proces je na koncu obustavljeven i La Quintrala je puštena.
Pokajala se pred smrt?
Suđenje je ponovo pokrenuto tek desetljećima kasnije, 1662. godine, na inzistiranje dužnosnika koji su zahtijevali da se točno utvrdi razmjer njenih zlodjela. Catalina de los Ríos do tada je ostarila i zdravlje joj se počelo brzo pogoršavati. Umrla je 1665. a da ni za jedno ubojstvo nije bila osuđena.
U vrijeme svoje smrti imala je 61 godinu, što je za ono vrijeme bila pristojna starost, a pogreb joj je bio raskošan.
Ipak, u svojoj oporuci koju je napisala dvije godine prije smrti, darovala je mnogo novca crkvi "za mise kojima bi se molilo za njenu dušu i dušu njenih bližnjih". Ako je to bio znak kajanja i priznanja, bio je prvi u njenom životu.
