Unatoč teškoj dijagnozi pronašla je snagu za pomoć drugima: 'Od bolova ne mogu spavati'
Ivana Kalogjera, proglašena prošle godine Zagrepčankom godine, još uvijek je na antihormonskoj terapiji, koja joj uzima mnogo snage i uzrokuje niz nuspojava
Ivana Kalogjera, novinarka i osnivačica udruge Nismo same, otvoreno je za podcast 'Bez uputnice' progovorila o svojoj višegodišnjoj borbi s karcinomom dojke i njegovim posljedicama koje traju i danas. Ova snažna žena, proglašena prošle godine Zagrepčankom godine, još uvijek je na antihormonskoj terapiji, koja joj uzima mnogo snage i uzrokuje niz nuspojava. Nakon što je morala odstraniti obje dojke, suočila se s dodatnim komplikacijama – stvaranjem kapsule oko implantata, što je dovelo do nove operacije koja je trajala nevjerojatnih šest sati.
Teške posljedice karcinoma dojke
''Unatrag dvije godine lijeva dojka mi se stalno puni tekućinom, vjerojatno limfom, i imam jake bolove od kojih ne mogu spavati. To me budi noću. Stalno mi kuca bol u dojci. Bila sam i na limfnim drenažama, ali ništa nije pomoglo. Jedino što mi pomogne je što mi primarijus Ramljak povremeno izvuče tu tekućinu, ali to nije trajno rješenje. Postoji mogućnost da potpuno uklonim i silikone, no na to se još nisam odlučila. Mislim da to apsolutno nije lako i to je odluka koju moram sama sa sobom nekako procesuirati. To su sve teške odluke'', kaže Ivana.
Ova snažna žena ne skriva koliko su fizičke posljedice bolesti teške, ali ističe i one emocionalne: ''Dojke su simbol ženstvenosti, i mnoge žene nakon mastektomije prolaze duboku krizu samopouzdanja. Teško je prihvatiti promjene na tijelu, a društvo često nema razumijevanja. Čitala sam brojna svjedočanstva žena koje su izgubile partnere nakon operacije, ili onih čiji partneri ih više ne žele dodirnuti. Kao i žena koje se boje započeti novu vezu.''
Uz dijagnozu dobila i otkaz na poslu
Svoju dijagnozu karcinoma dojke Ivana je dobila prije više od 10 godina, a liječenje je bilo dugo i zahtjevno. ''Prošla sam 16 kemoterapija, 25 zračenja, i morala sam odstraniti obje dojke. Tijelo mi odbacuje silikone, što liječnici povezuju s ranijim zračenjima. To je dug i težak put, pun bolova i nuspojava.''
Uz borbu s dijagnozom Ivanu je zatekla i nova bitka. ''I sama sam tijekom kemoterapije ostala bez posla, tako da sam to osjetila i na vlastitoj koži i mislim da bi nekako trebalo to osvijestiti i zakonom osigurati da nitko tijekom liječenja ne može ostati bez posla. Naime, često korisnice naših usluga znaju reći da se boje poslodavcu reći da su imale rak u strahu da ne izgube posao, te da im je to često veća trauma od same dijagnoze'', objašnjava Kalogjera i novu ideju koju pokreću u sklopu rada udruge, da se zakonski onemogući davanje otkaza ženama oboljelima od karcinoma, radnog naziva 'Imam rak, imam pravo na rad'.
No Ivanu ništa nije zaustavilo. Iz teških životnih situacija pronašla je snagu te osnovala prvo portal Nismo same, a zatim i udrugu koja pomaže ženama koje se nađu u situaciji poput njezine.
Neujednačen zdravstveni sustav
''Rak dojke nije nešto što možete spriječiti, ali ga možete otkriti na vrijeme. Prevencija znači redovite preglede, samopreglede, ultrazvuk, a nakon četrdesete i mamografiju. Ja sam jednu kontrolu preskočila i zato sam prošla sve ovo. Zato svima poručujem: ne preskačite preglede!'' ističe važnost ranog otkrivanja bolesti.
Uz sve poteškoće teške dijagnoze koja godinama i nakon operacije donosi probleme i posljedice Ivana upozorava kako je spor i neujednačen zdravstveni sustav dodatan problem. ''Od trenutka sumnje na bolest, pa do same dijagnoze, previše se čeka. Devet od deset žena koje dođu u udrugu do dijagnoze dođu preko neke veze. To je porazno. I sama sam čekala dva tjedna na operaciju, a svaku sam noć mislila da se rak širi po mom tijelu. Nitko ne bi trebao kroz bolest prolaziti sam. Psihološka pomoć je ključna, ali u sustavu je gotovo nema. Naše žene nitko ne pita kako su, kako se nose s gubitkom dijela tijela, imaju li podršku doma. Mi u udruzi zato surađujemo sa psihijatricom i organiziramo radionice i grupe podrške.''
Kroz savjet koji Ivana ima za žene oboljele od karcinoma dojke možemo zaključiti od kuda crpi snagu za sve što radi unatoč bolovima i novim teškim odlukama s kojima se suočava. ''Sve emocije su dopuštene, ali ne dopustite da vas bolest slomi. Okružite se ljudima koje volite, otvoreno recite što vam treba. Brinite o sebi, odmarajte se i priuštite si male stvari koje vas vesele. Treba naučiti biti sebi prva. Istraživanja pokazuju da na jednu ženu koja ostavi partnera tijekom bolesti – čak sedam muškaraca ostavi ženu. Jedna mi je gospođa priznala da nije smjela skinuti periku pred suprugom. Ja sam prkosila i išla ćelava na posao. Ljudi nas trebaju prihvatiti takve kakve jesmo – s kosom ili bez nje, s jednom ili bez obje dojke. Mi smo i dalje iste osobe'', zaključuje Ivana.
Cijeli razgovor s Ivanom o radu u Udruzi, brojnim projektima koje pokreću kako bi pomogle oboljelim ženama i iskustvima sa zdravstvenim sustavom u Hrvatskoj pogledajte u videu.
POGLEDAJTE GALERIJU
POGLEDAJTE VIDEO Poznati liječnik razotkriva mitove o perimenopauzi i menopauzi: 'Važno je pričati o tome'