DVA RAZLOGA /

Arhitektica iz Vukovara nakon Danske sreću pronašla u Pakoštanima: 'Taj način života nije održiv'

Matea Mađaroš je unatoč uspješnoj karijeri u Danskoj novi dom pronašla u sunačnoj i mirnoj Dalmaciji. Na novim projektima radi iz Pakoštana

23.9.2025.

13:00

Pola Križevac

Privatna Arhiva

403 Forbidden

nginx

403 Forbidden

nginx

Arhitektica Matea Mađaroš (29) iz Vukovara se nakon Danske, u kojoj je živjela i radila četiri godine, vratila u Hrvatsku, a novi dom pronašla je u Pakoštanima.

Nakon studija u Splitu i Zagrebu, iskustvo je gradila u prestižnom danskom uredu Bjarke Ingels Group, gdje je od praktikantice napredovala do pozicije arhitektice i mentora za nove članove tima. Radila je na nagrađivanim projektima poput trga u danskom Esbjergu i natječaja za Shenzhen Opera House. Unatoč međunarodnim uspjesima, njezini prvi samostalni projekti vezani su upravo uz rodni Vukovar, gdje je radila na dizajnu za franjevački samostan te obnovi hotela Dunav. Radno iskustvo u Danskoj donijelo joj je profesionalnu širinu i novu perspektivu, ali i još veću želju za doprinosom lokalnoj zajednici. Povratak u domovinu nije prekinuo njezine međunarodne suradnje, paralelno radi na projektima u inozemstvu i u Hrvatskoj.

Arhitektica Mađaroš priča kako joj izgledaju radni dani u Dalmaciji, na kakvim projektima radi te koliko joj se razlikuje život sada od onoga u Danskoj.

Novi život u Pakoštanima i velika promjena

"Najveća motivacija za povratak bio je moj način života u Danskoj, za koji sam shvatila da dugoročno nije održiv - previše rada, ubrzani tempo, premalo sunca, prirode, društvenog života i brige za sebe. Otišla sam u Dansku s motivacijom da ondje izgradim život i ostanem, ali iz godine u godinu, unatoč dobroj profesionalnoj situaciji i prijateljstvima koje sam stekla, postalo mi je jasno da taj kontekst nije za mene. Posebno su na moju odluku utjecali hladna klima i prekratki dani, ali i osjećaj nepripadanja. Za Dalmaciju sam se odlučila iz dva jednostavna razloga – sunca i mora", objasnila je Matea.

Vukovarka je ispričala kakav joj je bio proces prilagodbe nakon povratka iz Danske te je istaknula razlike u načinu rada i mentalitetu.

IZAZOVNO VRIJEME /

Istranka Sara živi u Norveškoj: 'Bilo je teško naći posao. I Norvežani se žale na previsoke cijene'

"Prijelaz je zapravo bio brži nego što sam očekivala, ponajviše jer sam sama sa sobom donijela odluku da sve ostavim iza sebe i krenem ispočetka. U Danskoj sam puno naučila, stekla vrijedne vještine i životne lekcije, ali ovdje sam htjela izgraditi novi način života – miran i balansiran. Naravno da postoje razlike u mentalitetu i radu - ono što je prednost na jednom mjestu može biti mana na drugom i obrnuto. Danas radim i lokalno i internacionalno pa nastojim uzeti najbolje iz oba svijeta - disciplinu i odgovornost kad treba zasukati rukave te smirenost i opuštenost kad je situacija kaotična", dodaje.

Matea se odlučila za Pakoštane jer joj je ondje dio obitelji, ali i zato što je u djetinjstvu svako ljeto tu dolazila, što joj je odmah stvorilo osjećaj bliskosti i povezanosti s mjestom. "Preko kontakata sam lakše pronašla smještaj i upustila se u novi početak. U tom trenutku bila mi je važna manja zajednica, blizina prirode i mir – da se malo oporavim i posložim nakon svega što sam prošla na sjeveru", napominje.

Otvaranje tvrtke u Hrvatskoj i novi projekti

Kako niti jedan novi početak nije jednostavan, priča s kakvim se sve izazovima suočila prilikom otvaranja tvrtke.

"Često se pokretanje firme prikazuje kao nešto strašno komplicirano, što baš i ne razumijem. Postoji uvjerenje da moramo imati sve savršeno posloženo, biti sto posto sigurni u plan i znati sve unaprijed. Ja sam obrt otvorila prilično spontano – s jednim klijentom i jakim uvjerenjem da to mogu. Vjerujem da se ta sigurnost u samu sebe prelila i na posao pa su mi s vremenom počele pristizati nove prilike. Teorija crvenog autića: kad ga jednom počneš primjećivati, vidiš crvene autiće svugdje. Tako je i s prilikama, one se umnože čim si ih svjestan. Trenutačno se najviše bavim arhitektonskim i dizajnom interijera – od idejnih projekata, renovacija, nadogradnji pa do različitih prostornih zamisli. Paralelno radim i druge oblike dizajna – brend, grafički i digitalni (web). U slobodno vrijeme fotografiram, ali se i to polako otvara kao novo polje. Vjerujem u raznovrsnost rada, za razliku od današnje uobičajene specijalizacije. Smatram da me baš ta raznovrsnost oblikuje, odnosno daje drukčiju perspektivu i čini da se u svakom području osjećam slobodnije i kreativnije", objašnjava Matea.

Četiri godine rada u Danskoj ostavile su značajan utjecaj na njezin profesionalni razvoj kao arhitektice, ali i na osobni rast, stoga ističe kako je ondje naučila kako voditi projekt od početka do kraja.

"Firma u kojoj sam radila, imala je vrlo visoke standarde pa mi to iskustvo danas omogućuje da klijentima pružim premium rješenja u kratkom roku. Također sam naučila da poslovanje nije samo rad – u njega su jednako uključeni i razum i osjećaj. Privatno, najviše sam naučila važnosti balansa. Danas smatram da društvo previše naglašava rad, a premalo život. Ako ne živimo, nismo ni u radu sto posto prisutni. Da bismo donosili svjesne odluke, trebamo brinuti o sebi – kroz odmor, druženje, meditaciju, vježbu, prehranu i druge aspekte života. Ne prenosim ništa striktno dansko jer sam tamo uglavnom radila na internacionalnim projektima, a ne tipično skandinavskim, ali svako iskustvo koje sam prošla, oblikovalo je moj proces dizajniranja. Nekad sam radila po formuli – korak po korak – a danas vjerujem da je svaki projekt priča za sebe i da se otkriva zajedno s klijentom. Rad s pojedincima zahtijeva individualan pristup. Ako sam išta naučila, onda je to da fleksibilnost i prilagodba uvijek donose najbolje rezultate", kaže Matea.

Odgovara joj mediteranski način života

U Kopenhagenu su joj radni dani znali biti vrlo dugi, što je uključivalo rad od jutra do idućeg jutra, često sa samo nekoliko sati sna, dok joj je danas tempo rada znatno drukčiji i manje iscrpljujući.

"Nisam to radila jer sam morala, nego jer sam bila uvučena u taj tempo povedena nekakvim famozno važnim radom - što je na koncu rezultiralo mojom potpunom samodestrukcijom. Danas je moj radni dan potpuno drukčiji. Budim se rano, vježbam, kupam se u moru, spremam svaki obrok za sebe te radim oko pet sati fokusirano. Nakon ručka šetam, trčim sa psom ili gledam zalazak uz more. Večeri su opuštenije – družim se, čitam, istražujem teme koje me zanimaju ili se jednostavno odmaram. Ljeti se ritam malo razbije jer kroz večeri radim ljetne posliće, ali rutina mi je uglavnom stabilna i fleksibilna. Imam rutinu, ali i fleksibilnost, i to mi jako odgovara", napominje arhitektica.

'OVO JE MOJ DOM' /

Iz Kanade se preselila u Rijeku: 'Tamo su plaće puno veće, ali Hrvatska ima brojne prednosti'

"Najviše volim provoditi vrijeme u prirodi i kreativno, a kad se to dvoje spoji, to mi je najdraže. U poslu se često potpuno izgubim i vrijeme mi proleti, a priroda me vraća u ravnotežu. Element vode me posebno privlači - promijenila sam do sada sedam prebivališta i svaki put bih završila pored mora ili rijeke. Volim šetati šumama, tumarati obalom, biti sama sa sobom. To vrijeme mi je ključno za centriranje i mir, iako uživam i u dobrom društvu. Mislim da mi zapravo treba oboje, samo u pravoj mjeri. Kada sam u balansu, misli su mi najbistrije. Iako prije jesam radila deset puta više, sada iste poslove odrađujem deset puta kvalitetnije. Upravo zato što sam smirene glave i dovoljno se brinem o sebi da odluke donosim trezveno", dodaje.

Mateini najdraži projekti i arhitektonska filozofija kojom se vodi, otkrivaju mnogo o njezinom pristupu poslu, a otkrila nam je i hoće li svoju budućnost graditi trajno u Hrvatskoj ili će ipak ostaviti vrata otvorena za povratak u inozemstvo.

"Svaki projekt veseli me na svoj način. Najljepše mi je kad klijent i ja osjetimo zajednički entuzijazam oko onoga što stvaramo. Ako mogu kroz svoj rad nekome uljepšati ili olakšati život, to mi daje smisao. Ne slijedim neku određenu filozofiju – radim zbog stvaranja. Ono što stvaram i osjećaje koje pružam ljudima, vidim kao nešto što će trajati dulje od mene same. Ako bih morala izdvojiti princip, onda je to predanost svakom projektu, bez obzira na veličinu i spremnost da slušam što mi projekt i klijent poručuju. Vidim se u kućici u prirodi koju ću sama izgraditi, kako uživam u životu i darovima koje priroda daje. Još uvijek ne znam hoće li to biti u Pakoštanima, negdje drugdje u Hrvatskoj ili možda vani. Ne zatvaram si opcije – go with the flow! Vjerujem da me put vodi tamo gdje trebam biti", komentira ova Vukovarka.

Na kraju je i dala savjet mladim arhitektima koji razmišljaju o povratku u Hrvatsku nakon rada ili studija u inozemstvu. "Savjetovala bih im da se opuste, vjeruju u sebe i već su na pola puta! Ako postoji volja, vještina i samopouzdanje, mnogo se toga može postići. Ne može i nikada neće sve biti u potpunosti posloženo. Samostalni put često nije potpuno jasan, ali ponekad se trebamo prepustiti nepoznatom da bismo otkrili koliko dobro može biti. Tako je bilo i u mom slučaju – puno vjere, sigurnosti u sebe, nešto rada i put se s vremenom iskristalizirao. Sretno svima koji imaju takvu namjeru", zaključuje Matea Mađaroš.

POGLEDAJTE GALERIJU