Američki vojnik se tijekom rata zaljubio u Hrvatsku i kupio kuću: 'Ovdje vrijeme sporije prolazi'

Amerikanac Benjamin Dean Johnston (54) koji je početkom 1990-ih kao vojnik prvi put stigao na područje bivše Jugoslavije nije ni slutio da će upravo Hrvatska postati njegov trajni dom. Danas, više od dva desetljeća kasnije, u malom dalmatinskom mjestu vodi ugostiteljski posao, uživa u sporijem ritmu života i kaže da mu je svaka godina ovdje – dragocjena.

U Hrvatsku je, kako ističe, došao slučajno, ali je ostao namjerno. Od ratnih nadlijetanja i vojnih misija, preko rada na Bliskom istoku i u naftnoj industriji, njegov životni put vodio je do stare betonske kuće bez struje i vode koju je odlučio pretvoriti u dom. Danas s obitelji živi u Marušićima, na istoku Omiške rivijere, polako uči hrvatski jezik i otvoreno govori koliko mu znači život na hrvatskoj obali – iako iskreno priznaje da takav način života nosi i određene izazove.

Dean Johnston je za Net.hr ispričao zašto se odlučio preseliti u Hrvatsku, kupiti kuću u Dalmaciji i baš ovdje započeti novi život.

Benjamin Dean Johnston sa suprugom živi u Marušićima

Foto: Privatna arhiva

Benjamin Dean Johnston

Privatna arhiva

Benjamin Dean Johnston

Privatna arhiva

Benjamin Dean Johnston

Privatna arhiva

Benjamin Dean Johnston

Privatna arhiva

Benjamin Dean Johnston

Privatna arhiva

×

Kopirano

{ARTICLE_WEB_SUPERTITLE} /

{ARTICLE_WEB_HEAD}

Pročitaj više

Rat je igrao važnu ulogu u njegovom životu

"Dug niz godina bio sam vojnik – službu sam započeo 1992. godine. Bio sam stacioniran u Tuzli u Bosni i Hercegovini, a tijekom rata često smo nadlijetali Hrvatsku. Nakon izlaska iz vojske 2001. godine kupio sam kuću u malom mjestu Marušići, nedaleko od Omiša. Poslije vojne karijere radio sam kao civilni ugovorni suradnik na Bliskom istoku te sudjelovao u još jednoj misiji. Potom sam se zaposlio u naftnoj industriji kako bih zaradio dovoljno novca za obnovu kuće koju sam kupio. To, zapravo, nije bio dom, nego gola betonska konstrukcija – bez struje, vode, prozora i vrata, potpuno prazna", započeo je Benjamin.

Prije deset godina pokrenuo je posao, otvorio hostel, bar i restoran. Ovaj Amerikanac ne skriva koliko ga se dojmila naša zemlja. "U Hrvatsku sam se zaljubio još prije više od dvadeset godina jer me podsjećala na Teksas. Imala je pomalo buntovnički, gotovo 'odmetnički' duh, ali bez poreza na nekretnine. Policijski automobil rijetko se mogao vidjeti, a kriminal je bio gotovo nepoznanica", dodaje.

U Hrvatskoj mu vrijeme sporije prolazi

Benjamin danas živi mirnijim ritmom u Marušićima, gdje sa suprugom Njemicom i dva border collieja ima sasvim drukčiju svakodnevicu od one na koju je nekoć bio naviknut. Djeca im dolaze svako drugo ljeto, a on ističe koliko mu znači odluka koju je donio prije više godina: "U Hrvatskoj kao da vrijeme sporije prolazi, a s 54 godine želim da svaka godina ima svoju težinu i smisao. U Sjedinjenim Državama imam osjećaj da samo trepnem i još jedna godina je već iza mene. Supruga i ja ovdje uživamo u planinarskim stazama i netaknutoj prirodi, a more je, po mom mišljenju, najčišće u Europi. Pogled s naše terase najljepši je koji sam ikada vidio, a obišao sam više od 70 zemalja."

DOSELILI SE U ISTRU /

Stigli iz SAD-a u Hrvatsku i otkrili neočekivano: 'Taksist me pitao odakle mi je obitelj'

Prvi susreti u novoj sredini, priznaje, nisu uvijek jednostavni – osobito kada dolazite iz druge zemlje i pokušavate započeti život ispočetka u maloj dalmatinskoj zajednici. Ipak, vrijeme je, kaže, donijelo svoje.

"Kada sam stigao 2001. godine, dio susjeda odmah me srdačno prihvatio, dok su drugi bili suzdržani prema strancu koji se doselio u njihovo mjesto. No, iskreno, oni koji su izdvojili vremena da me upoznaju i doznaju hoću li doista ostati, danas su mi vjerojatno najbliži prijatelji", napominje.

Foto: Privatna arhiva

Hrvatska kuhinja i troškovi života

Benjamin je brzo otkrio što mu se najviše sviđa u lokalnoj kuhinji, ali i što ga ponekad iznenadi kada pogleda račun: "Hrana u Hrvatskoj je odlična, osobito morski plodovi, iako znaju biti skupi. Posebno volim pizzu. Također obožavam dobru peku s janjetinom ili hobotnicom."

Iako uživa u životu u Hrvatskoj, Amerikanac je brzo primijetio koliko se zemlja promijenila od kako je doselio. "Nisam oduševljen ulaskom Hrvatske u Europsku uniju jer smatram da su cijene znatno porasle u odnosu na ono što se može naplatiti za usluge ili najam. Prije deset godina rijetko se viđao policijski automobil, a danas ćete na deset kilometara vožnje susresti jedan ili dva. Mislim da Hrvati ni tada nisu značajno kršili zakon, već je riječ o načinu financiranja cesta i policijskih plaća", zaključuje.

Foto: Privatna arhiva

Oduševljen je hrvatskim zdravstvenim sustavom

Na Benjaminovu perspektivu o hrvatskom zdravstvenom sustavu utjecalo je njegovo osobno iskustvo. "U hrvatski zdravstveni sustav uključio sam se prije otprilike pet godina. Morao sam unaprijed platiti godinu dana doprinosa, a sada plaćam oko 90 eura na mjesec i imam potpuno zdravstveno osiguranje, uključujući i lijekove. Istina, na dermatologa ili neku specijalističku kliniku ponekad se čeka, ali kad god dođem kod svog liječnika obiteljske medicine, primi me bez problema. Smatram da je zdravstveno osiguranje odlično."

OSVOJILA IH ISTRA /

Iz Nizozemske doselili u Bale: 'Kupili smo kuću, a Nizozemci bi trebali učiti od Hrvata'

Najveći izazov predstavlja mu jezik. Supruga i on snalaze se uz osnovno konverzacijsko znanje hrvatskog, no napominje da u određenim situacijama komunikacija postaje teška: "Kada odem mehaničaru ili pokušam razgovarati s medicinskim osobljem, često ostanem bez riječi."

Benjamin Johnston na kraju poručuje: "Unatoč svemu, volim živjeti ovdje. Hrvatska je prekrasna zemlja s više sunca nego što se može poželjeti."

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE GALERIJU

ZA NET.HR /

Kineskinja Rebecca o životu s Hrvatom: 'Zajedno kuhamo i obavljamo kućanske poslove’

POGLEDAJTE VIDEO: Anita iz Amerike se zbog hrvatskih korijena doselila u Istru: 'Jako sam sretna što smo se ovdje preselili'