Postoje dvije vrste masnog tkiva: potkožno i visceralno. Potkožno se lako vidi i o njemu najviše govorimo žaleći se na naše proporcije. S druge strane, visceralno masno tkivo se ponaša kao neki organ, tj. endokrina žlijezda. Ono vrlo aktivno izlučuje hormone i spojeve koji potiču upalne procese. Mogu ga imati i naoko vitki ljudi koji se loše hrane i malo kreću.
Nova studija objavljena u Cancer Prevention Researchu, službenom listu American Association for Cancer Research, ukazuje da je visceralno masno tkivo, dakle ono koje nije tako vidljivo jer se nalazi oko unutarnjih organa, direktno povezano s povećanim rizikom od raka debelog crijeva.
'Bilo je skeptika koji nisu vjerovali da masno tkivo samo po sebi može biti faktor rizika. Neki su smatrali da je veći problem loša prehrana i malo kretanja', rekao je dr. Derek M. Huffman, Institute for Aging Research, u sklopu Albert Einstein College of Medicine u Bronxu, NYC. 'Iako i ove loše navike mogu također povećati rizik, naša studija nepobitno dokazuje da su naslage visceralnog masnog tkiva uzrok raka crijeva', dodao je.
Istraživanje je ukazalo na jasnu vezu i neke razlike kod spolova
Prijašnja istraživanja su pokazala da debljina znatno povećava vjerojatnost da obolite i umrete od mnogih oblika raka. Dr. Huffman i njegove kolege su željeli ustanoviti bi li uklanjanje visceralnog masnog tkiva kod miševa koji su genetski skloni pojavi raka debelog crijeva spriječilo ili smanjilo razvoj tumora.
Nasumično su podijelili miševe u tri skupine. Miševi u prvoj skupini jeli su neograničene količine hrane tijekom cijelog istraživanja, što je rezultiralo pretilošću. Miševi u drugoj skupini su također imali neograničeni pristup hrani i postali su pretili, ali njima su uklonili visceralno masno tkivo. Miševi u trećoj skupini su dobili samo 60 posto kalorija koje su imali ostali miševi kako bi se smanjila količina visceralne masnoće.
'Pretili miševi iz prve grupe imali su najviše visceralnog masnog tkiva i razvili su najveći broj crijevnih tumora, a imali su i najgoru stopu preživljavanja', kazao je dr. Huffman i dodao: 'Miševi koji su imali manje visceralnog masnog tkiva, bilo zbog kirurškog uklanjanja ili ograničene prehrane, imali su manje oboljelih od crijevnih tumora. Ovo je posebno značajno jer su i miševi iz grupe u kojoj je visceralno tkivo kirurški odstranjeno imali poboljšanje.'
Znanstvenici su ih potom podijelili u skupine prema spolu. Kod ženki je uklanjanje visceralne masti bilo jako povezano sa smanjenjem crijevnih tumora, ali smanjeni unos kalorija nije utjecao. Kod mužjaka je smanjeni unos kalorija imao značajan učinak na smanjenje crijevnih tumora, ali kirurško uklanjanje visceralne masti nije.
'To pokazuje da postoje značajne razlike među spolovima. Osim toga, studija naglašava potrebu za promicanjem strategije koja smanjuje visceralno masno tkivo', kazao je dr. Huffman.
