Pituitarna žlijezda ili hipofiza odgovorna je za izlučivanje i regulaciju hormona iz perifernih endokrinih organa - štitnjače, nadbubrežne žlijezde, spolnih žlijezda. Njena aktivnost je pod utjecajem hipotalamusa. Hipotalamus je mala moždana struktura koja zauzima jedva 1% ukupnog volumena mozga, a uloga mu je izlučivanje niza oslobađajućih hormona ili faktora. Tumor hipofize je abnormalna izraslina koja može dovesti do previše ili premalo izlučivanja hormona. To može utjecati na čitavi organizam i na važne funkcije tijela.
Tumori hipofize su rijetko kancerogeni
Većina tumora koji se pojavljuju na hipofiZi su adenomi ili dobroćudni tumori. Ovo znači da su tumori hipofize rijetko kancerogeni. U tom području mogu se razviti metastaze i ciste. Većina tih tumora su funkcionalni što znači da proizvode hormone, za razliku od nefunkcionalnih. Nekancerozni tumori hipofize ostaju unutar hipofize i ne šire se na ostatak tijela, a podijeljeni su u tri grupe:
benigni adenomi hipofize - tumori koji nisu rak, rastu sporo i ne šire se na druge dijelove tijela invazivni adenomi - benigni tumori koji se mogu širiti na kosti lubanje ili sinusne šupljine u području ispod hipofize karcinomi hipofize - maligni tumori ili rak koji se šire na ostale dijelove centralnog živčanog sistema ili izvan njega. Uglavnom se šire na mozak i kičmenu moždinu. Ova vrsta se pojavljuje u rijetkim slučajevima
Adenomi mogu biti sekretorni i nesekretorni. Sekretorni stvaraju hormone hipofize koji se dijele na acidofilne i bazofilne.
Tako može doći do prekomjernog izlučivanja hormona hipofize i smanjenog lučenja. Povećano lučenje hormona hipofize naziva se hiperpituitarizam, a rezultira pojavom gigantizma i akromegalije. Acidofilni stvaraju previše hormona rasta, a bazofilni previše ACTH hormona. Hormon koji se najviše stvara u suvišku je prolaktin. Prolaktinom je najčešći funkcionalni adenom hipofize. Prolaktin ima ulogu djelovanja na reproduktivni sistem, utječe na ponašanje i regulira imunološki sistem. Ukoliko dođe do visoke razine prolaktina u krvi, uzrok može biti tumor hipofize. Suvišak prolaktina može se pojaviti u svakom životnom razdoblju osobe, ali se najčešće pojavljuje između 30. i 50. godine života. Može se javiti u djetinjstvu prije zatvaranja dijelova kostiju važnih za rast pa tada nastaje pojava prekomjernog rasta. U tom slučaju nastaju grube crte lica, zadebljanja šaka i stopala. Ta bolest se naziva akromegalija. Uz to se pojavljuju simptomi dlakavosti, grubosti i tamnije kože, pretjerano znojenje i pretjerani rast donje čeljusti.
Smanjeno lučenje hormona hipofize naziva se generalizirani hipopituitarizam. Uzrok za ovu pojavu može biti tumor hipofize, upalni i autoimuni procesi te nepoznati uzroci. Početak ove bolesti uglavnom se pojavljuje postupno, ali može biti naglo i dramatično. Prvo dolazi do smanjivanja spolnih hormona te nastaje gubitak hormona rasta. Pojava hipopituitarizma očituje sesimptomima umora, niskog krvnog tlaka, infekcijama i teškim reakcijama na stres. Ova pojava se najčešće otkrije već u djetinjstvu radi zastoja u rastu.
Osobe koje imaju bolesti hipotalamusa i hipofize doživjet će mnoge simptome, a ovo su neki od njih:
- glavobolja
- greške vida
- povišeni krvni tlak
- atrofija ili gubitak mišićne mase
- endokrinopatija
- razvoj dijabetesa
- amenoreja ili neregularan menstrualni ciklus kod žena
- iscjedak iz dojki kod žena
- erektilne disfunkcije kod muškaraca
- gubitak seksualne želje
- rast grudi kod muškaraca
Najčešće se liječi kirurškim putem
Na tumor hipofize se sumnja pri pojavi nekoliko od navedenih simptoma koji traju duže od mjesec dana. Sve osobe s prolaktinomom ne zahtijevaju terapiju. Ona se preporučuje tek kada žene s tom dijagnozom žele zatrudnjeti, kada žele povećati seksualnu želju ili žele regulirati nepravilan menstrualni ciklus. Liječenjem se može smanjiti rizik od osteoporoze. U slučaju sumnje na tumor ili poremećaj hipofize, liječnik će preporučiti da napravite MR ili CT glave. Ako dođe do potvrde potrebno je liječiti endokrinopatije kirurškim putem i zračenjem. U nekim slučajevima je moguć nadomjestak dopamina te su u tom slučaju kirurško liječenje i zračenje nepotrebni.
