Naše se pamćenje mijenja, tako da možemo zaboraviti po što smo točno krenuli u susjednu sobu, ali još se uvijek sjećamo stvari iz daleke prošlosti. Ali zašto, pita IFLScience.
Važnost asocijacija
Jedan važan aspekt stvaranja i zadržavanja sjećanja su asocijacije koje gradimo između informacije koje se kasnije pokušavamo sjetiti i drugih detalja. Na primjer, kada i gdje se događaj dogodio, tko je bio prisutan, ili što smo tada osjećali.
Ti nam detalji ne samo pomažu u prisjećanju, već omogućavuju i mentalno putovanje kroz vrijeme koje svi osjetimo kada se ponovo sjetimo tih stvari, pa dođe do osjećaja kao da možemo ponovo proživiti davno iskustvo u našem mozgu.
Znanstvenici to iskustvo nazivaju prisjećanjem, koje se razlikuje od poznatosti, koja se odnosi na opći osjećaj koji imamo kada smo nešto već ranije iskusili, ali ne možemo se baš sjetiti svih detalja. Naprimjer kada vidite nekoga na ulici ili u trgovini, i djeluje vam poznato, ali ne možete se baš točno prisjetiti o kome se radi.
Iskustvo poznatosti jako je brzo - brzo možete otkriti da vam je neka osoba poznata - ali prisjećanje detalja o tome tko ta osoba je može doći malo sporije.
Što se događa u mozgu
Istraživanja su pokazala i da jedni djelovi mozga djeluju na prisjećanje, a drugi na poznatost. Tako hipokampus snažno sudjeluje u formiranju asocijacija, dok je entorinalni korteks važniji za osjećaj poznatosti.
Mogućnost prisjećanja detalja događaja opada što ljudi postaju stariji, dok s druge strane mogućnost prepoznavanja poznatih osoba ili stvari ostaje manje više ista, bez obzira na dob. Područja mozga koja sudjeluju u detaljnom prisjećanju, poput hipokampusa, smanjuju se i pate od smanjenog strukturalnog integriteta, dok s druge strane entorinalni korteks pokazuje minimalnu promjenu volumena. Drugim riječima, područja mozga koja su bitna za za prisjećanje s vremenom propadaju i slabe, dok na područja koja podržavaju poznatost starost ne utječe.
Poznato je i da pamćenje ne djeluje poput savršenog videorekordera. Često se dogodi da smo nešto ne zaboravili, već krivo zapamtili, pa čak možemo i osjećati da se prisjećamo jako detaljnog iskustva kojeg uopće nismo proživjeli. Kako starije osobe češće nisu u stanju prisjetiti se specifičnih detalja nekog događaja to znači i da kod njih postoji veća opasnost od lažnih sjećanja.
Kako spriječiti sjećanja da se gube?
Može li se što učiniti kako bi se preokrenule te promjene u starosti? Iako ne postoji čarobna tableta ili superhrana koja bi nas zaštitila, znanstvenici sugeriraju nekoliko strategija koje bi mogle pomoći u ublažavanju nekih težih udaraca koje starenje zadaje našoj sposobnosti pamćenja.
Jedno od popularnijih rješenja je rješavanje što više križaljki i sudoku zagonetki. Ako mislimo o mozgu kao o mišiću, onda bi trebali i vježbati taj mišić što je više moguće kako bi ostao u formi. No za sada nema dovoljno dokaza koji bi podržavali ovaj savjet. U najboljem slučaju, postati ćete jako dobri u križaljkama i sudokou, ali mogućnost prijenosa tih vještina na druge oblike sposobnosti, poput boljeg apstraktnog razmišljanja ili prisjećanja veće količine informacija, ne podržavaju nikakvi znanstveni dokazi.
Ono što će vam vjerojatnije pomoći je sudjelovanje u većem broju fizičkih vježbi, posebno aerobika. Istraživanje koje je pratilo koristi vježbanja ne samo za fizičko, već i mentalno zdravlje i sposobnosti, pokazalo je kako je to puno korisnije od 'treniranja mozga'.
Fizičko vježbanje ne znači trčanje maratona, dovoljna je i jedna brža šetnja, ili bilo što drugo od čega će vam srce jače zakucati i od čega ćete se oznojiti. Tako da je bolje da onih pola sata vremena koje ste namjeravali provesti u rješavanju križaljki ili sudokua provedete umjesto toga u lijepoj šetnji s prijateljem.
