Stručnjacima je teško precizno odrediti broj ljudi koji godišnje pate od sakroileitisa jer je bol u donjem dijelu leđa vrlo čest simptom koji može biti uzrokovan mnogim različitim stanjima. Prema nekim istraživanjima, oko četvrtine osoba s bolovima u donjem dijelu leđa ima sakroileitis.
Iako može uzrokovati ozbiljne bolove i nelagodu, mnogi ljudi nisu ni svjesni ovog stanja sve dok simptomi ne postanu previše intenzivni. Važno je na vrijeme prepoznati simptome i započeti liječenje kako bi se spriječilo pogoršanje stanja.
Liječnica Ines Doko Vajdić iz KBC-a Sestre milosrdnice, za Net.hr je ispričala koji su simptomi i uzroci sakroileitisa te kako se liječi.
Što je sakroileitis i koji su glavni simptomi ovog stanja?
Sakroileitis je upala sakroilijakalnih zglobova, koji se nalaze između križne kosti (latinski sakrum) i zdjelice (lat. os ilium - bočna kost). Glavni simptom sakroileitisa je kronična križobolja (u trajanju duže od tri mjeseca) koja se pojavljuje postupno kod osoba uglavnom mlađih od 40 godina, smanjuje se vježbanjem i pogoršava u mirovanju te je karakterizira noćna bol koja jenjava ustajanjem.
Uzroci i mehanizam nastanka sakroileitisa su kompleksni, pod utjecajem različitih okolišnih i genetskih čimbenika. Češće se javlja u osoba s genetskom predispozicijom, u bolesnika s upalnim bolestima crijeva, u bolesnika s psorijazom te kod nekih osoba nakon prethodne infekcije mokraćnog ili probavnog sustava.
Kako liječnici dijagnosticiraju sakroileitis i koje pretrage su potrebne?
Nakon anamneze i kliničkog pregleda te postavljene sumnje na zahvaćanje sakroilijakalnih zglobova postoje različite slikovne metode koje se koriste u postavljanju dijagnoze. Sakroileitis se najčešće dijagnosticira klasičnim radiogramom zdjelice ili ciljnom rendgenskom snimkom sakroilijakalnih zglobova.
U trenutku kad je sakroileitis vidljiv na rendgenu, već su nastala koštana oštećenja. Danas težimo otkrivanju sakroileitisa u ranom, tzv. preradiografskom stadiju bolesti i u tome nam značajno pomaže magnetska rezonancija (MR). Od ostalih metoda još se koriste CT i scintigrafija kostiju.
Sakroileitis liječenje
U liječenju sakroileitisa se koriste farmakološke (lijekovi) i nefarmakološke mjere. Medicinska gimnastika i fizikalna terapija su nezaobilazni u liječenju sakroileitisa i prevenciji ograničenja pokretljivosti kralježnice i posljedično smanjene funkcije. Medicinska intervencija potrebna je odmah po postavljanju kliničke dijagnoze, u vidu edukacije bolesnika o naravi bolesti, prilagodbe aktivnosti svakodnevnog života i životnih navika, uputa o tjelovježbi te propisivanja fizikalne i medikamentne terapije.
Od lijekova se u početku primjenjuju nesteroidni protuupalni lijekovi (npr. ibuprofen, ketoprofen i sl.) u dovoljnoj dozi i dovoljno dugo, a u slučaju neučinkovitosti istih ili razvoja nuspojava daljnja terapijska opcija su biološki lijekovi ili lijekovi iz skupine ciljanih sintetskih molekula.
Sakroileitis prirodno liječenje
Osnovni simptom sakroileitisa je bol, što se može ublažiti akupunkturom i primjenom lokalnih analgetskih krema/masti, primjenom hladnoće ili topline i drugim lokalnim analgetskim metodama i suplementima. S obzirom na to da je u podlozi boli ipak upalni proces, bitno je osim smanjenja simptoma djelovati na uzrok.
Stoga je nužno kontaktirati specijalista reumatologa, kako bi se spriječilo napredovanje bolesti na vrijeme dok su promjene još u ranom (reverzibilnom) stadiju.
Kako fizička terapija i vježbe mogu pomoći u liječenju sakroileitisa?
Sakroileitis obilježava križobolja tzv. upalnog karaktera kod koje su simptomi izraženiji tijekom mirovanja, a popuštaju tijekom tjelovježbe. Osim samog smanjenja boli, tjelovježba utječe na očuvanje pokretljivosti kralježnice i kukova, povećanje mišićne snage i kondicije, smanjenje respiratornih i krvožilnih komplikacija upalne reumatske bolesti te poboljšanje raspoloženja.
Dobrobiti vježbanja posebice su istaknute kod individualno vođenih vježbe koje su ordinirane od strane specijalista fizijatra te pod nadzorom fizioterapeuta.
POGLEDAJTE VIDEO: Psihologinja o situaciji nakon tragedije: 'Nema dovoljno psihologa, nitko ne želi raditi u školama'
