Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iz publikacije o učestalosti glavnih javnozdravstvenih problema, gotovo 60 tisuća ljudi u Hrvatskoj boluje od epilepsije, a prevalencija bolesti iznosi oko 1500 na 100.000 stanovnika.
S ciljem podizanja svijesti, ovogodišnje obilježavanje Međunarodnog dana epilepsije, 10. veljače, kao i Nacionalnog dana oboljelih, posvećeno je informiranju i obrazovanju o epilepsiji.
U organizaciji Hrvatske udruge za epilepsiju, Sveučilišta u Zadru i Opće bolnice Zadar, bit će održan hibridni simpozij pod nazivom "Živjeti s epilepsijom", a paralelno traje i kampanja "50 milijuna koraka za epilepsiju" koja uključuje planinarenje i hodanje u brojnim gradovima diljem Hrvatske. Glavna manifestacija bit će održana u ponedjeljak u Zadru, dok će mnogi gradovi diljem Hrvatske u večernjim satima obasjati svoje poznate spomenike ljubičastim svjetlom, simbolizirajući podršku oboljelima.
Predsjednica Hrvatske udruge za epilepsiju i neurologinja iz KB Sveti Duh, Ana Sruk, dr. med. specijalist neurologije-uži specijalist epileptologije, ESRS somnolog, za Net.hr je ispričala kako nastaje epilepsija, koji su uzroci i kako se osobe liječe.
prim. Ana Sruk, dr.med.specijalist neurologije-uži specijalist epileptologije, ESRS somnolog, predsjednica Hrvatske udruge za epilepsiju
Što je epilepsija i kako se dijagnosticira?
Predsjednica Hrvatske udruge za epilepsiju Ana Sruk kaže kako je epilepsija najčešća kronična neurološka bolest koja se klinički očituje ponavljanim epileptičkim napadajima.
"Sama bolest je uzrokovana trajnom predispozicijom mozga u smislu abnormalne električne aktivnosti moždanih stanica (neurona). Za postavljanje dijagnoze ključna je detaljna anamneza pri čemu je važno dobiti opis napadaja (trajanje, tijek, provocirajući čimbenici) i podatke od osoba koje su svjedočile napadaju. Također su važni procjena neurološkog statusa bolesnika, EEG (elektroencefalografija) koja bilježi električnu aktivnost mozga pokazujući promjene specifične za epilepsiju i neuroslikovne metode (MR ili CT mozga) koje otkrivaju moguće strukturne promjene mozga (poput tumora, ožiljaka ili malformacija). Laboratorijske pretrage analiziraju metaboličke i genetske čimbenike koji mogu utjecati na pojavu epilepsije", rekla je specijalistica neurologije Sruk.
Objasnila je još jedan način dijagnosticiranja epilepsije prema epileptičkim napadajima u određenom razmaku.
"Dodatno, u slučajima kada je to potrebno, provode se analiza cerebrospinalnog likvora, video-EEG monitoring i genetska testiranja. Prema stručnim smjernicama, epilepsija se dijagnosticira ako osoba ima dva neprovocirana ili refleksna epileptička napadaja u razmaku duljem od 24 sata, jedan neprovocirani napadaj s visokim rizikom za ponavljanje i dijagnozu specifičnog epileptičkog sindroma", dodala je.
Što je apsans epilepsija i kako se razlikuje od drugih oblika?
Liječnica Sruk je ispričala što je apsans epilepsija, kako se manifestira i koliko najčešće traju napadaji.
"Apsans epilepsija (ranije poznata i kao petit mal epilepsija) vrsta je generalizirane epilepsije s kratkim epizodama gubitka svjesnosti bez grčeva mišića. Ova vrsta epilepsije najčešće se javlja u djetinjstvu, između 4. i 12. godine života, a karakterizira je nagli prekid aktivnosti i kratkotrajna odsutnost djeteta, koje pritom ne reagira na okolinu. Napadaji traju 5 do 15 sekundi, nakon čega dijete nastavlja s prethodnom aktivnošću, ne sjećajući se epizode. U nekim slučajevima mogu se javiti sitni tikovi, poput treptanja očima, žvakanja ili blagih pokreta rukama", kazala je Sruk.
Apsans epilepsija razlikuje se od drugih vrsta epilepsije specifičnim simptomima, a prepoznavanje tih razlika ključno je za pravovremenu dijagnozu i liječenje.
"Za razliku od generaliziranih toničko-kloničkih napadaja (ranije poznati kao grand mal), kod apsans epilepsije ne dolazi do pada, trzanja tijela niti zbunjenosti nakon napadaja. Dijete se nakon epizode odmah vraća svakodnevnim aktivnostima, što često dovodi do kasnog prepoznavanja bolesti, osobito u školskoj dobi kada može biti zamijenjena s problemima pažnje ili odsutnošću u nastavi. Kod žarišnih napadaja, svjesnost može biti očuvana ili samo djelomično poremećena, dok je kod apsans epilepsije kratkotrajno potpuno izgubljena. Dijagnoza se postavlja klinički, a potvrđuje EEG pretragom, koja pokazuje karakteristične promjene. U liječenju se koriste antiepileptički lijekovi i prognoza je povoljna jer većina djece prestane imati napadaje u adolescenciji. Međutim, u manjem broju slučajeva (10-15 posto) može doći do razvoja juvenilne mioklone epilepsije ili drugih oblika epilepsije", istaknula je.
Najčešći simptomi epilepsije
Sruk je navela kako epilepsija može imati različite kliničke manifestacije koje se nazivaju epileptički napadaji, kojih ima mnogo i to različitih vrsta, ovisno o dijelu mozga koji je zahvaćen.
"Općenito, epileptički napadaji mogu biti generalizirani (zahvaćaju cijeli mozak) ili žarišni (zahvaćaju određeni dio mozga). Generalizirani toničko-klonički napadaji su karakterizirani naglim gubitkom svijesti, ukočenošću tijela (tonička faza), ritmički trzajima mišića (klonička faza), ugrizom jezika, pjenom na ustima i nekontroliranim mokrenjem, nakon čega često slijedi iscrpljenost i smetenost. Žarišni napadaji mogu biti s očuvanom svjesnošću (npr. osoba je svjesna, ali ima nevoljne pokrete ili osjetne smetnje) ili s poremećajem svjesnosti (npr. osoba izgleda odsutno, ne može ju se dozvati, može raditi nesvrsishodne poput mljackanja ili trljanja ruku)", kaže predsjednica Hrvatske udruge za epilepsiju.
Specijalistica neurologije pojasnila je kako se mogu prepoznati noćna i petit mal epilepsija, naglasivši ključne razlike u njihovim simptomima i načinu na koji se manifestiraju kod pacijenata.
"Miokloni napadaji uključuju nagle, kratke trzaje mišića, najčešće u rukama ili nogama, bez gubitka svijesti. Apsans napadaji (ranije zvani petit mal), najčešće se javljaju kod djece, u obliku kratkotrajnih prekida svjesnosti (5-15 sekundi), pri čemu osoba izgleda kao da se zagledala i ne reagira na okolinu, što može biti praćeno suptilnim treptanjem ili pomicanjem usana. Kod epilepsije povezane sa spavanjem napadaji se mogu javljati isključivo ili prvenstveno tijekom spavanja, mogu se javljati i u budnom stanju i u spavanju, ali se epileptiformna aktivnost na EEG-u aktivira tijekom spavanja i ponekad se opažaju određene dijagnostičke vrste napadaja ili se napadaji mogu javljaju ubrzo nakon buđenja u obliku epizoda trzanja, vokalizacije, bizarnih pokreta (npr. pedaliranje nogama), često kratkog trajanja uz višestruko ponavljanje tijekom noći", naglasila je Sruk.
Kako nastaje epilepsija i koji su uzroci?
Liječnica je napomenula kako epilepsija nastaje zbog poremećaja u radu neurona u mozgu, koji postaju prekomjerno podražljivi i uzrokuju nekontrolirana električna izbijanja.
"Ovisno o uzroku tog poremećaja, epilepsija se može podijeliti u nekoliko kategorija: Genetska epilepsija je uzrokovana nasljednim čimbenicima i promjenama na genima koje utječu na funkciju moždanih stanica. Strukturna epilepsija može biti posljedica oštećenja mozga uslijed moždanog udara, tumora, traume, malformacija krvnih žila ili neurodegenerativnih bolesti poput Alzheimerove bolesti. Metabolička epilepsija nastaje zbog poremećaja u izmjeni tvari u organizmu, poput manjka određenih enzima ili metaboličkih bolesti. Imunosno uzrokovana epilepsija kod koje autoimune bolesti mogu izazvati upalu u mozgu (npr. autoimuni encefalitis) koja može dovesti do epileptičkih napadaja. Epilepsija uzrokovana infekcijama središnjeg živčanog sustava uključuje meningitis, encefalitis ili neurocisticerkozu. Nepoznatog uzroka – u nekim slučajevima, unatoč detaljnoj dijagnostici, uzrok epilepsije ostaje nepoznat", istaknula je Sruk.
Je li epilepsija nasljedna i koji faktori mogu utjecati na njen razvoj, pitanja su koja se često postavljaju, s obzirom na kompleksnost ove bolesti i njezinu povezanost s genetskim, okolišnim i drugim biološkim čimbenicima.
"Procjenjuje se da genetski čimbenici igraju ulogu u oko 40 posto slučajeva epilepsije. Ipak, većina djece čiji roditelj ima epilepsiju nikada ne razvije bolest niti epileptičke napadaje. Ako jedan od roditelja ima žarišnu epilepsiju, rizik za dijete je oko 2,5 puta veći u odnosu na opću populaciju, ali i dalje ostaje manji od 5 posto. Kod genetske generalizirane epilepsije, rizik za nasljeđivanje je nešto viši i kreće se između 9 i 12 posto, a dodatno raste ako oba roditelja imaju epilepsiju. Većina epilepsija nije nasljedna u jednostavnom Mendelovskom obliku, već su rezultat interakcije više gena", rekla je.
Dan ljubičaste vrpce
Kakav je utjecaj stresa, alkohola, meda, i cimeta na osobe s epilepsijom?
Mnogi se pitaju ima li stres stvarni utjecaj na osobe s epilepsijom, dok učinak meda još nije potpuno razjašnjen. Stručnjaci istražuju kako ti faktori mogu utjecati na pojavu napadaja.
Sruk je razjasnila ulogu stresa: "Osobe s epilepsijom vrlo često navode stres kao provocirajući čimbenik za pojavu epileptičkih napadaja. Kao pretpostavljeni mehanizam navodi se povećano lučenja kortizola i adrenalina, koji mogu utjecati na podražljivost neurona i povećati rizik od napadaja. Dodatno se smatra da kronični stres može smanjiti učinkovitost antiepileptičkih lijekova i pogoršati kontrolu bolesti. Upravo zbog toga se osobama s epilepsijom preporučuju tehnike opuštanja poput mindfulnessa, meditacija, vježbanje i kvalitetno spavanje kako bi se smanjio utjecaj stresa. Med nije poznat kao okidač epileptičkih napadaja i smatra se sigurnim za konzumaciju, sadrži prirodne antioksidanse i može imati blagi umirujući učinak na živčani sustav. Cimet općenito nije povezan s povećanjem rizika od epileptičkih napadaja, ima protuupalna i antioksidativna svojstva te može pridonijeti općem zdravlju. U velikim količinama može izazvati iritaciju probavnog sustava i dovesti do potencijalnih interakcija s određenim lijekovima."
Alkohol, s druge strane izaziva zabrinutost zbog svog mogućeg utjecaja na osobe s epilepsijom, a specijalistica neurologije upozorava da ga je potrebno izbjegavati.
Osim stresa, liječnica je skrenula pozornost na ovo piće: "Alkohol također ometa metabolizam antiepileptičkih lijekova, smanjujući njihovu učinkovitost. Kod osoba s epilepsijom preporučuje se izbjegavanje ili strogo ograničenje konzumacije alkohola. Alkohol može značajno povećati rizik od epileptičkih napadaja, osobito kod osoba koje već imaju dijagnozu epilepsije, tako da direktno smanjuje prag podražljivosti neurona, osobito nakon konzumacije većih količina ili tijekom mamurluka."
Kako se liječi epilepsija?
Specijalistica neurologije je govorila o načinima liječenja epilepsije, uključujući različite terapijske opcije koje se primjenjuju ovisno o vrsti bolesti i potrebama pacijenta.
"Liječenje epilepsije temelji se na primjeni antiepileptičkih lijekova, koji kod 65-75 posto bolesnika omogućuju zadovoljavajuću kontrolu napadaja. Međutim, 25-35 posto pacijenata ostaje farmakorezistentno, unatoč redovitoj terapiji. Odabir lijekova ovisi o vrsti i uzroku epilepsije te o karakteristikama bolesnika što znači da zahtijeva individualizirani pristup. U većine bolesnika pravilno odabrana terapija omogućuje dobru kvalitetu života, ali kod određenih je potrebno dugotrajno testiranje različitih kombinacija lijekova kako bi se pronašla optimalna terapija. Kod farmakorezistentnih bolesnika, ovisno o karakteristikama bolesti, može se primijeniti klasično kirurško liječenje, neurostimulacija ili ketogena dijeta", objasnila je Sruk.
Liječnica je navela specifične tretmane za različite vrste epilepsije, uključujući i one koji se primjenjuju kod juvenilne epilepsije.
"Juvenilna mioklona epilepsija (JME) je jedan od najčešćih oblika generaliziranih epilepsija, koji se javlja u adolescenciji i može trajati traje doživotno. Liječenje se temelji na farmakoterapiji, a izbor antiepileptičkog lijeka ovisi o individualnim karakteristikama i toleranciji bolesnika", dodala je.
Utjecaj kanabisa i izlaganja suncu na osobe s epilepsijom
Još jedno pitanje koje se ponavlja je, mogu li kanabis i izlaganje suncu pomoći ili pogoršati stanje osobe s epilepsijom.
"Važno je razumjeti da je kanabis (marihuana) biljka iz roda Cannabis sativa, poznata po svojim psihoaktivnim i ljekovitim svojstvima. Ona sadrži više od 100 različitih kanabinoida među kojima su dva najpoznatija THC (tetrahidrokanabinol) i CBD (kanabidiol). THC je psihoaktivna komponenta kanabisa koja može imati negativan učinak, povećati podražljivost mozga i izazvati epileptičke napadaje kod nekih osoba. CBD je jedan od aktivnih spojeva kanabisa, koji je pokazao pozitivan učinak kod određenih oblika epilepsije, poput sindroma Dravet i Lennox-Gastaut, gdje je CBD značajno smanjio učestalost napadaja. Mehanizam djelovanja nije u potpunosti razjašnjen, ali se smatra da CBD utječe na endokanabinoidni sustav i smanjuje hiperaktivnost neurona", naglasila je Sruk.
Uz raspravu o utjecaju kanabisa na osobe s epilepsijom, neke zanima može li izlaganje suncu imati negativan učinak na njihovo stanje.
"Izlaganje suncu samo po sebi nije glavni okidač epileptičkih napadaja, ali može indirektno utjecati na neke bolesnike. Kod malog broja oboljelih, radi se o fotosenzitivnoj epilepsiji, gdje jaka svjetlost ili brzo izmjenjujući svjetlosni podražaji (bljeskovi sunca kroz drveće, refleksije s vode, LED ekrani) mogu izazvati epileptičke napadaje. Toplinski stres i dehidracija, koji se javljaju pri prekomjernom izlaganju sunčevoj svjetlosti mogu dovesti do pregrijavanja i gubitka elektrolita što daje dovodi do poremećaja u električnoj aktivnosti mozga i povećava rizik od napadaja", otkrila je predsjednica Hrvatske udruge za epilepsiju za Net.hr.
POGLEDAJTE VIDEO: Psihoze, nesanica, drhtavica, tremor... Hrvatsku trese trend opasne droge, podaci šokiraju!
