Grupa psihologa sa Sveučilišta Arizona i Sveučilišta Washington u St. Louisu željela je saznati razlikuju li se razgovori sretnih i nesretnih ljudi.
Za potrebe studije volonteri su 4 dana nosili mali uređaj za snimanje koji je periodično, svakih 12,5 minuta snimao 30 sekundi zvuka. Znanstvenici su zatim preslušavali ove snimke i rangirali snimljeni materijal kao trivijalno čavrljanje ili sadržajna diskusija. Istovremeno su procijenili i osobnost te osjećaj dobrobiti samog volontera.
Najsretniji među njima su 25 posto vremena bili češće u društvu nego sami te su 70 posto više vremena pričali nego su to činili nesretni.
Sretni sudionici istraživanja imali su dvostruko više sadržajnog razgovora, a za obično čavrljanje trošili su tek trećinu vremena koje su u čavrljanju gubili nesretni sudionici.
Ovo sugerira da je sretan život dubok u smislu razgovora i međuljudskih odnosa. Nesretan život je često površan. Istraživači misle da duboki smisleni razgovori imaju potencijal usrećivati ljude.
