Tek što je razorni utjecaj pandemije popustio stisak, a još u sjećanju imamo doživljaj potresa, najprije u Zagrebu, a potom na Baniji, započeo je rat u ne tako dalekom europskom susjedstvu. Mnogi opravdano strahuju da se taj rat može proširiti i u naše dvorište, kao i da je moguće globalno razaranje.
U kontekstu tih kumulativnih izazova za našu psihu, razgovarali smo sa stručnjacima za mentalno zdravlje o učincima koje ovakvi događaji mogu imati na sve nas, a posebno na ranjive skupine u društvu.
"Agresija na Ukrajinu došla je na repu brojnih stresnih događaja koji su u proteklom periodu stvorili osjećaj izrazite nesigurnosti, što je jedan od najznačajnijih sastojaka za toksičan učinak stresa. Osim što takva kriza i prijetnje koje iz nje proizlaze mogu biti traumatizirajuće za veliki broj ljudi na svijetu, ova će agresija - koja s televizijskim prijenosom, ali i društvenim mrežama ulazi u sve domove - posebno utjecati na sve one koji su na našim područjima i sami izravno ili neizravno bili pogođeni ratnim zbivanjima i svjedočili užasima rata. Te osobe, bilo da se radi o braniteljima ili civilnim žrtvama rata, mogu doživjeti retraumatizaciju, a s njom i više ili manje izraženo pogoršanje psihičkog stanja", objašnjava nam psihijatar dr. Aleksandar Savić iz Klinike za psihijatriju Vrapče, ističući, međutim, kako stres ne možemo u potpunosti izbjeći tijekom života te da on može biti i koristan za izgradnju naše otpornosti ako je umjeren i kontroliran, no da postaje opasan kad je pretjerano intenzivan, kad je ponavljajući i kad je povezan s osjećajem potpunog izostanka kontrole nad događajima.
Poteškoće čak i kod izdržljivih
"Svi mi imamo različite kapacitete za nošenje sa stresom, različitu biološku predispoziciju i životna iskustva koja su nam pomogla razviti ili zrele obrasce kompenziranja stresa ili neke patološke načine nošenja sa stresom. U skladu s tim ćemo i svi imati različitu 'točku pucanja'. To znači da čak i oni izdržljiviji, ukoliko su izloženi previše intenzivnom stresu ili nakupljenim brojnim slabijim stresnim događajima, mogu iscrpiti svoje kapacitete i razviti određene poteškoće“, upozorava dr. Savić.
S time se slaže i psihologinja Lucija Vukić iz Psihijatrijske bolnice Ugljan, dodajući kako su mnogi ljudi već psihički iscrpljeni.
"Pandemija koronavirusa u značajnoj mjeri nam je otežala svakodnevno funkcioniranje i stavila na kušnju naše psihološke resurse. Na globalnoj razini došlo je do značajnog porasta anksioznosti i depresivnosti, a ljudi koji su se prethodno teško nosili sa svojim psihičkim tegobama, još su više patili. Sada rat koji nije tako daleko od nas donosi opću atmosferu napetosti i neizvjesnosti pa čak i da nismo imali prethodne izazove - pojava straha, uznemirenosti, anksioznosti je očekivana pa i normalna", ističe psihologinja, objašnjavajući da su to zapravo normalne reakcije na nenormalne okolnosti.
Slabljenje podrške
Iako dr. Savić napominje kako nikada ne trebamo generalizirati o tome kako će netko podnijeti intenzivan stres, dodaje da se ipak može očekivati da su osobe s nekim kroničnim psihičkim poremećajima manje rezilijentne i podložnije negativnim učincima stresa.
"Tu se može raditi i o neizravnim učincima zbog slabljenja mreže podrške u kriznim situacijama, kako one socijalne zbog pojačane razine stresa u okolini, tako i stručne zbog prenapregnutosti sustava. Ako pogledamo zadnji veliki globalni stresor, pandemiju, zanimljivo je da je jedno nizozemsko istraživanje našlo kako kod osoba s depresivnim, anksioznim i opsesivno-kompulzivnim poremećajima inicijalno tijekom pandemije nije došlo do intenziviranja simptoma. Odmicanjem pandemije, negativni su učinci na mentalno zdravlje ipak uz različite druge čimbenike bili vezani i uz prethodno postojanje psihičkih poremećaja", otkriva dr. Savić.
Psihologinja Vukić ističe da, iako je teško precizirati točno gdje je za svakoga "točka pucanja", "točku traženja pomoći" zasigurno trebamo smjestiti daleko prije nego što osoba dođe do ruba. Aktualna atmosfera straha i opasnosti kod svih dodatno iscrpljuje već umorne adaptacijske mehanizme i stvara podlogu za razvoj različitih psihičkih tegoba što će se, ističe psihologinja, s vremenom zasigurno i pokazati. I zato je u vremenima poput ovih važno prihvatiti činjenicu da nismo sami i da trebamo jedni druge.
"Socijalna potpora od neizmjerne je važnosti za održavanje mentalnog zdravlja, između ostalog, jer nam olakšava podnošenje značajno promijenjenih životnih okolnosti. No ako osjećamo da nam ni to nije dostatno, da su naš strah, nelagoda, anksioznost, tuga i sl. daleko nadišli onu adaptivnu, zdravu razinu i zapravo nas onemogućuju u suočavanju sa okolnostima, tada je važno potražiti pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje", poziva psihologinja.
Alkohol i droge
Psihijatar Savić ističe s kojim bi se konkretnim simptomima mnogi od nas u općoj populaciji mogli susresti u narednom periodu. Neki će od nas, kaže, uočiti probleme s koncentracijom koji će nam otežavati funkcioniranje na poslu ili u školi, pojačanu razdražljivost koja će nas ometati u socijalnim interakcijama, napetost, strepnju, osjećaj beznađa, poteškoće s regulacijom emocija, nesanicu, promjene teka, ali će se kod nekih naći i simptomi poput neugodnih opsesivnih misli ili depersonalizacije (osjećaja odvojenosti od svog tijela).
"Uza sve nabrojene simptome, dio problema će se dodatno javiti i kao rezultat pokušaja da si sami pomognemo na neadekvatne načine. U stresnim situacijama uvijek raste konzumacija alkohola i nedopuštenih psihoaktivnih tvari, što nekima djeluje kao način rješavanja problema no zapravo dugoročno dovodi do dodatnih poteškoća", upozorava dr. Savić.
Ipak, nije sve izgubljeno i uvijek postoje načini kako si i sami možemo pomoći, ali ne zaboravimo pomoći i drugima u svojoj okolini.
"Stalna izloženost negativnim informacijama može otežati nošenje s tjeskobom i drugim simptomima. Ne treba, međutim, otići u drugu krajnost i uskratiti si informacije, nego treba ograničiti njihov unos, ograničiti vrijeme tijekom kojeg smo izloženi medijima i društvenim mrežama, a kada se informiramo činiti to putem stručnih, pouzdanih i provjerenih izvora koji izbjegavaju senzacionalizam. Osim toga, bitno je ne ignorirati svoje reakcije i ne doživjeti ih kao slabost nego kao reakcije koje u različitim stupnju vjerojatno ima jako puno ljudi. Komunikacija s okolinom oko onoga što nas zabrinjava i ostanak u socijalnoj interakciji kroz sve što nam se događa pomaže nam u nošenju s traumama. Refleks koji neki imaju, a koji im kaže da se s problemima moraju izboriti sami i ne opteretiti okolinu, često je put ka još većim problemima", naglašava dr. Savić, a slično poručuje i psihologinja Vukić.
Održavanje rutine
"Održavanje rutine daje nam barem donekle osjećaj sigurnosti i predvidljivosti, što može imati umirujući učinak i zato je važno ne zanemariti svakodnevne obaveze, kao ni one aktivnosti koje nas i inače opuštaju, raduju i okupiraju. Briga za fizičko zdravlje može značajno doprinijeti boljitku mentalnog zdravlja i zato ne treba zanemarivati tjelovježbu, adekvatan san, kvalitetnu ishranu te unos mnogo tekućine.
Ne izborimo li se sa svojim problemima sami, valja se sjetiti da se ne treba sramiti potražiti pomoć posebno", ističe dr. Savić, ako nam je ozbiljno narušeno socijalno i radno funkcioniranje te ako se jave suicidalne misli i ideje. Vrijeme u kojem živimo je izrazito izazovno i s njime se nije lako nositi, no podrške i u okolini i zdravstvenom sustavu ima.
