Aromatična smola biljnog porijekla koju skupljaju pčele medarice iz pupova lišća, kore drveća, najčešće topole, breze, bora, jele, johe, vrbe, divljeg kestena, jasena, različitih vrsta roda Prunus sp., Rosaceae, brijesta, hrasta, te drugog bilja temelj je za izradu propolisa. Naime, ovu smolu pčele nose u košaricama, kao i pelud, a skupljaju je čeljustima te u nju ugrađuju svoje enzime iz sline i smolaste supstancije nastale digestijom peluda.
Krajnji proizvod naziva se propolis. Nose ga natrag u svoje košnice, gdje se spaja s pčelinjim voskom, te ga pčele 'radnici u košnici' upotrebljavaju da bi zapečatile i sterilizirale gnijezdo kolonije. Ova upotreba koristi antibakterijsko i antifungalno djelovanje propolisa u zaštiti kolonija od bolesti. Pčele skupljaju propolis najviše u jesen, kad se, po instinktu, spremaju za zimu.
Medari skupljaju propolis tako što ga stružu s drvenih dijelova košnica ili upotrebljavaju specijalno konstruirane "prostirače za skupljanje". Sirovi proizvod prolazi kroz sekundarni proces u kojem se uklanjaju pčelinji vosak i druge nečistoće prije same upotrebe u prirodnim proizvodima (npr. tablete, tinkture, masti, pića).
Složeni sastav
Propolis sadrži drvne smole i balzame, pčelinji vosak, aromatična i eterična ulja te pelud. Ostali sastojci uključuju bioflavonoide (najvažnija komponenta u propolisu, njihovo antioksidativno djelovanje pomaže u održavanju zdravog sustava), vitamine u vrlo malim količinama, većinom vezanim za sastojke peluda (B1, B2, B6, C, nikotinska kiselina, pantotenska kiselina), rudne tvari (Fe, Cu, Mn, Al, Zn) te mikroelemente (Na, K, Mg, Ca, Ba, B i Se u tragovima, Sr, Cd, Si, Pb, Ni, Cr, Ti, Ag, Co, Mo, V). Do danas je identificirano najmanje 180 različitih sastojaka u propolisu.
Kemijski sastav propolisa vrlo je varijabilan zbog velikog broja bilja koje posjećuju pčele medarice pri samom skupljanju propolisa. Identificirano je najmanje 67 vrsta biljaka s kojih je skupljan propolis. Varijacije u sastavu pčelinjeg voska zbog sirovog propolisa isto utječu na kemijski sastav. Do danas je poznato više desetaka kemijskih sastavnica propolisa koje su svrstane u nekoliko skupina.
Prirodni penicilin
Ljudi upotrebljavaju propolis u različite svrhe već od davnih vremena a pogotovo u medicinske zbog njegovog širokog spektra djelovanja. Često nazivan "prirodnim penicilinom", pčelinji propolis ima vrlo učinkovita antibakterijska, antivirusna, antiseptička, antifungalna i antibiotska djelovanja.
Propolis ima široku primjenu kod različitih infektivnih i upalnih bolesti. Iako sadrži smjesu nekoliko farmakološki aktivnih komponenti, kao što su polifenoli i terpeni, kvaliteta kontrole proizvoda koji sadrže propolis osniva se na identifikaciji samo jednog flavonoida, galangina.
Farmakološki najvažniji sastojci propolisa su flavonoidi (flavoni, flavonoli i flavanoni) i različiti fenoli i aromati. Smatra se da su flavonoidi velikim dijelom odgovorni za biološku aktivnost propolisa, iako su uključene i ostale fenolne komponente. Najmanje 38 flavonoida nađeno je u propolisu.
Zna se da propolis ima široki spektar terapeutskih učinaka. Između ostalog, ima antimikrobno (antibakterijsko, antivirusno, antifungalno) djelovanje, protuupalno te regeneracijsko djelovanje (zacjeljuje rane i obnavlja oštećeno tkivo), zatim imunostimulacijsko, anestetičko, spazmatično djelovanje, pa antikancerogeno (antitumorsko) djelovanje, kardiovaskularno djelovanje (učvršćuje strukture kapilara) i naposljetku antioksidativno djelovanje.
http://www.vitamini.hr/
