"Dakle, znam da bih trebala biti sva uzbuđena oko podizanja svijesti o raku dojke i slavljenja ovog mjeseca. Većina mojih prijateljica koje su prošle kroz isto (te neki prijatelji i obitelj) nose ružičaste vrpce, ružičaste tenisice, kape, košulje, majice pa čak i čarape kroz čitavi mjesec (a neki čak i tijekom ostatka godine).
Ipak, ne mogu se poistovjetiti s njima (zapravo imam jednu ružičastu kapu, a podržava zakladu koja mi se sviđa). Zašto? Evo, iz ovih razloga:
1. Ne trebamo još više 'svjesnosti'
Ovo će biti pomalo kontroverzno, ali ne vidim potrebu za toliko osvještavanja o raku dojke. Mislim, koliko uopće ljudi nije svjesno koliko je ozbiljna ova bolest? Osim toga, ovakve kampanje odvlače nam pozornost od onoga što je najvažnije: kako pronaći više učinkovitih terapija za liječenje i kako uopće spriječiti rak dojke. Umjesto toliko rasprava o podizanju svijesti, razgovarajmo o tome kako smanjiti rizik od dobivanja raka dojke. To možda nije popularna tema, ali nastanak raka potencira određen način života, a postoje i načini smanjivanja rizika. I mnoge od nas si ne radimo ama baš nikakvu uslugu kroz izbore koje činimo.
Prije nego me napadnete riječima kako su neke žene genetski predisponirane za rak dojke, reći ću vam da vas razumijem. I sama imam jednu od genetskih mutacija. Ali čak i u ovom slučaju, životni stil igra veliku ulogu. Mislim da je vrijeme da počnemo otvorenije i iskrenije govoriti o prevenciji raka dojke.
Zašto ne govorimo tome kako možemo pomoći ljudima koji se bore s bolešću i žive s njom? Ponašamo se kao da oni uopće ne postoje (više o tome kasnije). Fokusiranje na 'svjesnost' zapravo pojačava poruku da sve što trebate jest biti osviješteni i preživjet ćete (jer se sugerira da ćete na vrijeme otkriti simptome).
2. Servira nam se mnogo pojednostavljenih i obmanjujućih informacija
Kamapanje koje organiziraju agencije za odnose s javnošću zahtijevaju jednostavnost, a prikupljanje sredstava uvijek ima pozadinsku priču s jednom vrlo jednostavnom porukom. Mjesec borbe protiv raka dojke upravo je takva kampanja.
Od mogućnosti dobivanja rane dijagnoze putem mamografskog pregleda do načina liječenja i stope preživljavanja, pojednostavljujemo vrlo složenu problematiku. Rak dojke nije isti za svakog jer postoji više tipova. Različite vrste raka dojke liječe se različitim lijekovima, ne idu svi na zračenje niti svakome treba masektomija (ili bilo kakva operacija). Stopa preživljavanja oept ovisi o vrsti raka, stupnju bolesti i genetskim čimbenicima.
Iako je rano otkrivanje raka dojke povećalo otkrivanje raka u ranim fazama, ova informacija nije toliko korisna koliko mislimo. Znate li da mnoge mlade žene umiru od metastaza raka dojke? Da, kada dobijete rak dojke u mlađoj dobi, on je puno agresivniji.
Čujemo toliko o tome kako sve više žena rano otkriva bolest i da to znači da pobjeđujemo u ovoj borbi. I ja sam u to vjerovala prije dijagnoze. No, stvarnost je potpuno drugačija. Mnogo njih još uvijek umire od raka. Previše. A stope preživljavanja mjere se tek 5 godina nakon prve dijagnoze, bez obzira na to što se rak može vratiti nakon tog perioda.
Rano otkrivanje pronalazi još nerazvijene kancerogene stanice koje sporo rastu i neće uzrokovati smrt pa sve izgleda bolje nego što jest, a liječi ih se baš kao one agresivnije što znači da neke žene primaju previše toga. Liječenje nije tako bezazleno. Kemoterapija i zračenje imaju negativne posljedice poput neplodnosti, rane menopauze, oštećenja srca, problema s plućima i povećanog rizika od leukemije i drugih karcinoma. Ni operacije nisu bez rizika.
Ne kažem da je rano otkrivanje raka nevažno i da ne bismo trebali liječiti ljude. Zapravo, svoj sam otkrila dosta rano (iako ne putem mamografa, sama sam ga našla) i bio je dosta agresivan. Da ga nisam tada našla, sada ne bih bila živa.
Sve u svemu, poanta je u tome da je otkrivanje i liječenje raka dojke vrlo komplicirano, a kampanje o svjesnosti serviraju ljudima krive informacije.
3. Prevelik je naglasak na preživjelima
Kao što sam već rekla, ljudi još uvijek umiru od raka dojke. I jako me smeta što se stavlja toliki nagklasak na one preživjele i zaboravlja na one koji se bore za svoj život i na one koji s rakom žive do kraja života. Bit ću jasna: mnoge žene koje su ga imale nikada se ne smatraju 'preživjelima' jer se on može vratiti pa čak i nekoliko godina nakon liječenja.
Nema načina da netko tko je imao rak dojke sa 100-postotnom sigurnošću zna da je preživio. Osim ako ne umru od nečeg drugog. Zapravo živimo u stalnom strahu da će se rak vratiti. Osim toga, mjesec borbe ignorira mnoge koji žive s metastazama i nikada neće ući u kategoriju preživjelih.
Kada sam odlazila na terapiju, upoznala sam puno takvih pacijenata. Oni su borbi koji žive s ciljem i strašću svakog dana i ne zaslužuju da ih se ignorira.
I mnoga takva okupljanja u čast borbe s rakom dojke izgledaju poput veselice prije utakmice, što u meni izaziva neugodu. Stvarno je blesavo biti toliko 'hiper' oko raka dojke i 'preživjelih' kada mnogi i dalje umiru.
4. Zašto je rak dojke toliko poseban?
Kada sam započela s kemoterapijom, prva stvar koju sam primijetila bio je broj ljudi u transfuzijskoj sobi. Vrlo malo njih imalo je rak dojke. Upoznala sam žene s rakom jajnika, rakom kostiju, rakom mozga, leukemijom... Uopće nije bilo važno koji tip raka imaju. da, svaki se liječi na drukčiji način, ali svatko od njih borio se za svoj život. Mnogi od nas izgubili su kosu i bili smo jako slabi od kemoterapije. I svatko od nas pitao se umire li (neki su čak znali da umiru).
Dakle, zašto toliki fokus na rak dojke? Uvijek mi je to bilo glupo i osjećala sam se nelagodno. Sada čak i više nego kada sam dobila svoju dijagnozu. Rak krade život, bez obzira o kakvom se raku radi. Rak dojke nije po ničemu poseban.
Svaki zaslužuje 'svjesnost' i novac za prevenciju, rano otkrivanje i pronalazak lijeka (zato sam sretna što je NFL odustala od podržavanja samo kampanja protiv raka dojke i proširila svoje vidike).
5. Kupnja ružičastih proizvoda nije dobar način za prikupljanje sredstava
Kada govorimo o kupnji predmeta ružičaste boje, mnogo novca ne odlazi u korist istraživanja, kampanja za podizanje svijesti i edukaciju. Novčana podrška koja se skuplja putem takvih proizvoda zapravo je jako siromašna. Prije nego kupite nešto takvo, informirajte se kamo će otići vaš novac i hoće li se donirati. Pitajte i saznajte odgovore na sljedeća pitanja:
Koliko novca stvarno ide u humanitarne svrhe i koje su to?
Kako humanitarna udruga raspolaže tim novcem?
Vaš novac bio bi bolje iskorišten putem izravnih donacija humanitarnim udrugama koje će ga iskoristiti za istraživanja. Ovim putem imat ćete više kontrole tko dobiva vaš novac i kako se on koristi.
Dakle, sada ću vas zamoliti za nešto. Preskočite kupnju ružičastih proizvoda i umjesto toga donirajte novac nekoj humanitarnoj udruzi koja će ga iskoristiti na način koji vi to želite. No, prvo morate razmotriti koje udruge ispunjavaju vaše potrebe.
Izvor: Your Tango
