Sladoled od vanilije, ali ne od mlijeka i vrhnja, već od plastike s malom pomoći bakterija, nalazi se u zamrzivaču u Londonu, donosi RTL Direkt. On je zapravo umjetnička instalacija, a cilj joj je pokrenuti raspravu o plastičnom zagađenju.
"Bakterije koje koristim u ovom procesu u osnovi su napravljene da razgrade plastiku i zatim je transformiraju u vanilin, molekulu odgovornu za okus vanilije", objasnila je dizajnerica Eleoanora Ortalini.
Taj proces razvili su znanstvenici u Edinburghu. Koristi se metabolička snaga bakterija i enzima koje se onda ponašaju kao ekološki prihvatljive tvornice za razgradnju plastike u vanilin.
'Frustrirao me sustav recikliranja'
"Nakon što razgradite plastiku, u ovom slučaju PET, nakon što je razložite na građevne blokove, koje zovemo monomerima, možete ih pretvoriti u mnogo, mnogo različitih stvari", kazala je biotehnologinja Joanna Sdaler.
Plastici treba jako dugo da se razgradi. Da je Leonardo Da Vinci pio vodu iz plastične boce dok je slikao Mona Lisu, ta boca još uvijek bi lutala po Firenzi i ne bi bila do kraja razgrađena.
"Počela sam ovaj projekt jer me sustav recikliranja plastike veoma frustrirao. Također, unatoč svim informacijama, proizvodnja plastike se ne smanjuje, ona se zapravo povećava", kazala je Ortalini.
U zadnjih 20 godina, proizveli su 2,5 milijarde tone plastičnog otpada, a tužni podaci su da se reciklira manje od 10 posto plastike koja je svugdje oko nas. Oni najmanji usitnjeni dijelovi plastike - mikroplastika, nalaze se i u hrani.
Plastike ima u raznim namirnicama
"Plastika je dosad dokazana, odnosno dokazano je njezino prisustvo u raznim namirniciama. Osobito u onima morskog podrijetla, ribama, školjkama. Ali recimo pronađena je i u mesu i u pivu i vodovodnoj vodi su pronađene, doduše male, ali su pronađene koncentracije mikroplastike", upozorio je Šime Ukić s Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu.
Već neko vrijeme pokušava se utvrditi je li plastika koju u sebe unosimo hranom toksična i u kojoj mjeri. Još uvijek nikakve nove informacije nisu poznate.
"Dosadašnja ispitivanja uglavnom su provođena na nižim organizmima, počevši od onih jednostaničnih, pa do nekih malo kompleksnijih poput ribica. Kod takvih nižih organizama utvrđeni su poremećaji osobito vezano za reprodukciju, za endokrini sustav, imunitet tih organizama", zaključuje Ukić.
U svakom kutu na svijetu ima plastike, a nastavimo li ovim tempom, do 2050. godine u morima i oceanima bit će više plastike nego ribe.
