Alopecija areata je autoimuna bolest koja napada folikule dlake u tijelu, uzrokujući gubitak kose, ali najčešće zahvaća kosu (tjeme). "Alopecija" je medicinski izraz za gubitak kose ili ćelavost, a "areata" znači da se pojavljuje na malim, nasumičnim područjima.
Ovo stanje je često pa tako Cleveland Clinic navodi da gotovo sedam milijuna ljudi u Sjedinjenim Državama ima alopeciju areatu, a u otprilike 20 posto slučajeva imaju je djeca.
Svatko može razviti alopeciju areatu, ali šanse su veće da će alopeciju areatu dobiti djeca, osobe koje imaju obiteljsku povijest alopecije areate ili autoimuni poremećaj, uključujući dijabetes, lupus ili bolest štitnjače.
Luciji Čeč je kosa počela opadati krajem srednje škole. U 13 godina izgubila je gotovo 80 posto kose i dijagnosticirana joj je alopecija areata. Tijekom 2023. godine kosa joj je intenzivnije opadala i stanje se pogoršalo nakon čega je odlučila obrijati glavu. Lucija putem društvenih mreža informira ljude koji također imaju alopeciju, ali i ljude koji nisu upućeni u ovo stanje. Ova hrabra žena potiče ostale da gubitkom kose ne moraju izgubiti svoju ženstvenost i privlačnost. Evo što je o svojoj bolesti ispričala za Net.hr.
Lucija Čeč
Kada ste prvi put primijetili gubitak kose i kako je to napredovalo tijekom vremena?
Kosa mi je počela opadati krajem srednje škole, prije 13 godina. Prvi znakovi pojavili su se kao ćelavi pečati ispod šiški, a usporedno se kosa prorjeđivala uz razdjeljak. Idućih otprilike pet godina alopecična žarišta su se širila, a ćelavi pečati se spajali u sve veće površine – na gotovo čitavo tjeme i područje od potiljka prema ušima s lijeve i desne strane. U tom trenutku moja kosa je na tjemenu bila izrazito stanjena i više nisam mogla ''maskirati'' rupe koje su bile vrlo očite tako da sam počela svakodnevno nositi headwrap marame.
U idućim godinama bilo je stabilnijih razdoblja bez vidljive progresije alopecije i zapravo je moja kosa, na dijelovima gdje sam je još imala, bila iznenađujuće gusta i čvrsta. Mogla sam nositi marame zavezane kao trake ili potpuno omotati glavu headwrapom i nitko ne bi ništa primijetio. Međutim, bilo je i razdoblja kada bi kosa intenzivnije opadala. Posljednje takvo razdoblje proživjela sam kroz 2023. godinu, nakon svakog pranja kose kada bi bila puna, a stanje bi se pogoršavalo i sa svakim češljanjem. Za mene više nije imalo smisla održavati takvu ''frizuru'' i svaki pogled na kosu za mene je bio patnja. Odlučila sam da je došlo vrijeme da ošišam ono što je od kose ostalo i obrijem glavu – to sam učinila ovog ljeta i za mene je počelo jedno sasvim novo razdoblje u odnosu s alopecijom i samom sobom.
Inače, moja alopecija je alopecija areata – pojavljuju se ćelavi pečati bez kose, ali kosa ne mora otpasti u potpunosti. ''Otoci'' bez kose mogu biti veliki, dok na nekim mjestima kosa nastavlja normalno rasti. Usporedno s opadanjem kose karakterističnim za areatu, u mojem slučaju na tjemenu se pojavljivao i osip karakterističan za lupus koji je moja inicijalna dijagnoza, a uz to i ožiljci, bolne i upaljene rane na tjemenu kao simptom ožiljkaste alopecije.
Je li gubitak kose nastao naglo ili je to bio postupni proces? Koliko je trajala faza aktivnog opadanja kose?
Prvi pečati pojavili su se naglo, a ostalo je relativno postupno progresiralo. Trebalo mi je 13 godina da izgubim otprilike 80 posto kose i da se ona stanji do mjere da mi je jedino preostalo ošišati je.
Aktivno opadanje kose kod mene se definitivno događalo u fazama koje bi trajale po nekoliko mjeseci.
Jeste li primijetili bilo kakve okidače (stres, hormonske promjene) koji su mogli pogoršati stanje alopecije?
Točan uzrok alopecije nije poznat, tako je i u mojem slučaju. Ono što je svakako povezano jest moja dijagnoza sistemskog lupusa s kojim živim 21 godinu i koji često dolazi u paru s drugim autoimunim stanjima pa i alopecijom. Takozvani leptirasti osip koji se javlja u nekim slučajevima lupusa, meni se – osim na licu – pojavio i na tjemenu i na tim dijelovima razvili su se ožiljci koji u pravilu znače trajni gubitak kose.
Sigurna sam da je i stres jedan od okidača i mogu povezati faze aktivnog opadanja kose sa stresnim razdobljima u životu, ali svaki slučaj alopecije i gubitka kose je specifičan.
Koje vrste tretmana ili terapija ste isprobali za usporavanje ili zaustavljanje gubitka kose? Jeste li probali alternativne tretmane?
Traganje za rješenjem može biti iznimno iscrpljujući i naporan zadatak ako imate alopeciju i većinom se svodi na metodu pokušaja i pogreške. Postoje slučajevi u kojima se kosa vrati ''sama od sebe'', promjenom životnih navika i prehrane, primjenom lijekova i terapije, ali isto tako kosa ponovno može otpasti bez upozorenja. Osobno sam, zbog inicijalne dijagnoze lupusa i ožiljkastih promjena na vlasištu koje su godinama bile prisutne, koristila samo lokalnu terapiju u obliku kortikosteroidnih krema i masti uz osnovnu terapiju za sistemsku bolest. Kortikosteroidi su periodično zaustavljali širenje osipa i ožiljaka, ali nikada nisam ''vratila'' kosu. Kroz godine sam isprobala broje losione, pripravke i šampone za rast kose, potpuno promijenila prehranu, ali ništa nije pomoglo.
Situacija se promijenila posljednjih mjeseci jer sam već godinu dana na novoj, biološkoj terapiji za lupus koja je pokazala iznimne rezultate što se tiče kože – osip i ožiljci se više ne pojavljuju. Kako su se smirile upale na tjemenu, tako sam u dogovoru s dermatologinjom odlučila isprobati Minoxidil, poznatu otopinu koja pospješuje jačanje postojećih folikula kose i mnogima je pomogla s ponovnim rastom. To je dugotrajna terapija i tek sam na početku primjene. Iskreno, nemam prevelika očekivanja jer nakon više od desetljeća ove borbe znam da me to što imam ili nemam kosu ne određuje, bit ću mirna kakav god rezultat bio nakon nekoliko mjeseci.
Kako alopecija utječe na Vašu kožu ili nokte? Jeste li primijetili bilo kakve promjene u tim područjima?
Spomenula sam ožiljke na tjemenu koji uzrokuju ''odumiranje'' folikula kose i na tim mjestima nije izgledno da će ikada izrasti nova kosa. Tjeme mi je znalo biti toliko upaljeno i vruće da bi me svaki dodir bolio, rane su znale krvariti i ljuskati se što je iznimno neugodan osjećaj. S noktima nikada nisam imala problema u kontekstu alopecije.
Nemam problema s rastom kose na drugim dijelovima tijela, poput obrva i trepavica. To je valjda sreća u nesreći, ali alopecična žarišta kod mene su se zadržala samo na tjemenu, jedino su obrve malo stradale i prorijedile se s godinama.
Koji su simptomi koje bi trebali pratiti kako bi znali da se stanje pogoršava ili poboljšava?
Mogu govoriti isključivo iz vlastitog iskustva, ali svakako su u slučaju alopecije areate prvi alarm ćelavi pečati koji izgledaju poput kovanice. Kada se pečati počnu širiti, odnosno spajati u veće površine, znači da se stanje pogoršava. Kako pratim razne slučajeve o kojima ljudi pričaju na društvenim mrežama, vidim da se taj progres nekada zna dogoditi doslovno u tjedan dana tako da treba obratiti pažnju na sve promjene.
Htjela bih ovdje reći da početna faza, kada dijagnoza još nije uspostavljena, često može biti jako stresna i neizvjesna i ključno je što prije potražiti stručno mišljenje.
Jeste li morali prilagoditi svoj način života (prehrana, vježbe, stres) kako bi kontrolirali simptome alopecije?
Jedno je pokušati, drugo je uspjeti. Životne navike, prehranu i fizičke aktivnosti morala sam prvenstveno prilagoditi svojoj osnovnoj dijagnozi, a onda i alopeciji, ali na tom putu shvatila sam da nije moguće kontrolirati baš svaki aspekt zdravlja. Velika lekcija koju sam naučila kroz cijelu svoju borbu s alopecijom je da treba znati kad je vrijeme za puštanje jer konstantno opterećivanje time hoće li mi kosa ispadati ili ponovno narasti vodi u još veći stres i nemir.
Nisam htjela da mi kosa i alopecija kontroliraju život. Mislim da je najvažnije slušati granice koje nam postavlja vlastito tijelo i unutar toga pronaći ono što nam odgovara, na fizičkoj i mentalnoj razini. Izdvojila bih psihoterapiju kao jako važan aspekt brige o sebi, posebice kada je riječ o tako teškim procesima kao što je gubitak kose kod žena.
Koji su najveći izazovi s kojima se suočavate u svakodnevnom životu zbog alopecije?
Prije nego sam počela nositi headwrap marame, izazovi su bili na doslovno svakom koraku. Od toga kako ću učvrstiti kosu špangicama i lakom da se rupe ne vide, preko toga da sam konstantno bila u strahu da ću krivo pomaknuti glavu i pokvariti frizuru, do toga da sam izbjegavala bliske fizičke kontakte da mi se netko slučajno ne približi toliko da otkrije kako s mojom kosom nešto nije u redu. Uvijek sam na fotografijama pazila da mi se ne vidi gornji dio glave gdje je kosa bila rijetka i slijepljena od laka, prestala sam se baviti jogom i plivanjem, čak sam se i budila iz sna u panici jer mi se kosa sigurno pomaknula kako nije trebala.
S otkrivanjem headwrap marama oslobodila sam se, one su bile moj trik za vraćanje samopouzdanja i izazovi su polako nestajali. U maramama sam pronašla prostor za istraživanje vlastitog stila i počela se miriti s time da iako nemam kosu, to sam još uvijek ja.
Danas ne mogu zamisliti kako bi mi život izgledao da nisam tog jednog dana prije punih osam godina oko glave zavezala prvu maramu koja mi se našla pod rukom.
Kako se nosite s društvenim očekivanjima i standardima ljepote koji se često nameću?
Odlučila sam se protiv njih boriti i redefinirati ih vlastitim progovaranjem o tabuu koji prati svaku ženu koja gubi kosu. Na Tik Toku i Instagramu pokrenula sam profil NoHairDay_by.Luloo na kojem dijelim svoju priču i sve što me alopecija naučila, stvarajući tako siguran prostor za žene koje često nemaju s kime razgovarati o borbi koju prolaze. Najvažnije mi je pritom pokazati im da gubitkom kose ne moramo izgubiti svoju ženstvenost i privlačnost, da ispunjen i uzbudljiv život postoji i bez nje.
Ja sam danas žena s obrijanom glavom i nikada se na cijelom svom putovanju s alopecijom nisam osjećala bolje. Znam da je to možda lako reći i da na putu do toga stoji gomila prepreka koje se trebaju prijeći, ali čvrsto vjerujem da unutarnjim i međusobnim osnaživanjem, odbacivanjem tuđih nametnutih standarda onoga kako bi žena trebala izgledati to možemo postići.
Postoji li neka stvar koju biste voljeli da ljudi bolje razumiju o alopeciji?
Voljela bih da razumiju koliko je proces gubitka kose kod žena kompleksan, bolan i zahtjevan, ali da izgubiti kosu ne mora značiti zauvijek izgubiti sebe. Ne mogu govoriti u ime svih, ali mogu reći što sam naučila iz vlastitog iskustva – alopecija nas natjera da u sebi pronađemo snagu da se jednog dana ponovno pogledamo u ogledalo i budemo zadovoljne odrazom koji nas dočeka – koliko god nam vremena i suza za to trebalo.
Pokazati razumijevanje i pristupiti ženi koja se bori s alopecijom bez osuđivanja najmanje je što možete učiniti ako se s njom susretnete.
POGLEDAJTE VIDEO: Provalnici pronašli novu metu - ljekarne. Farmaceuti u strahu
