Većina hrane koju unosimo u organizam pretvara se u glukozu koju tijelo koristi za energiju. Gušterača (pankreas) proizvodi inzulin, hormon koji regulira razinu šećera u krvi tako da omogućava ulazak šećera u stanice gdje se on pretvara u energiju. Višak šećera pohranjuje se s pomoću inzulina u mišiće i jetru. Ako inzulina nema ili ga je nedovoljno, šećer ne može ući u stanice, ostaje u krvi i dolazi do povišene razine šećera u krvi i razvoja bolesti poznate kao dijabetes. Svjetski dan šećerne bolesti obilježava se 14. studenog.
''Šećerna bolest ili diabetes mellitus je bolest abnormalnog metabolizma glukoze čije je obilježje povišena vrijednost glukoze u krvi'', kaže za Net.hr dr.med. Tina Slunjski Rutić, specijalist endokrinologije i dijabetologije i voditeljica Croatia Poliklinike u Varaždinu.
Razlike između dva tipa dijabetesaa
Razlikuju se dva osnovna tipa šećerne bolesti: tip 1 kada gušterača ne proizvodi inzulin i tip 2 kada je učinak proizvedenog inzulina smanjen. ''Ključna razlika je relativno ili apsolutno oštećenje lučenja inzulina. Inzulin se luči iz beta stanica Langerhansovih otočića gušterače. Tip 1 dijabetesa je rezultat autoimunog oštećenja beta stanica gušterače i dovodi do apsolutnog manjka inzulina. Ovi pacijenti su u potpunosti ovisni o terapiji inzulinom'', objašnjava ova liječnica s endokrinologije.
''Tip 2 dijabetesa je rezultat progresivnog smanjenja lučenja inzulina na podlozi inzulinske rezistencije što u konačnici dovodi do relativnog manjka inzulina. Ova skupina pacijenata se većinom u barem jednom periodu bolesti liječi peroralnim lijekovima (tabletama) uz koje se po potrebi uvodi i inzulin. Dijabetes tip 1 je u odrasloj populaciji zastupljen oko 5 do 10 posto, dok je dijabetes tip 2 zastupljen oko 90 %'', dodaje dr.med. Slunjski Rutić.
Simptomi dijabetesa
Postoje simptomi koji mogu ukazivati na oba tipa šećerne bolesti. Osim toga na samom početku razvoja dijabetesa tipa 2 simptomi ne moraju biti toliko izraženi, pa do samog postavljanja dijagnoze može proći i nekoliko godina. Kod dijabetesa tip 1 sve nastaje iznenada.
''Simptomi dijabetesa su raznoliki. Klasična prezentacija su zapravo simptomi hiperglikemije: žeđ, pojačano mokrenje, noćno mokrenje, zamućen vid, gubitak na tjelesnoj masi. S ovakvom kliničkom slikom se najčešće pojavljuju pacijenti sa šećernom bolesti tipa 2. Rjeđi oblik prezentacije šećerne bolesti tipa 2 je hiperosmolarni sindrom. Kod njega se javlja značajna hiperglikemija, teška dehidracija, razni stupnjevi poremećaja svijesti, ali bez ketoacidoze'', kaže liječnica.
''Dijabetička ketoacidoza je teško i po život opasno stanje karakterizirano hiperglikemijom, metaboličkom acidozom i ketonemijom. Oko 25 % novodijagnosticiranih pacijenata sa šećernom bolesti tipa 1 prezentira se ovom kliničkom slikom, ali se ona može javljati i u kasnijem tijeku bolesti. Obično je potaknuta infekcijom ili nekom drugom težom bolesti, lošom glukoregulacijom ili prekidom inzulinske terapije'', dodaje endokrinologinja iz Croatia Poliklinike.
Referentne vrijednosti za dijagnozu dijabetesa
Svi gore navedeni simptomi mogu ukazivati na dijabetes, ali da bi se bolest ispravno dijagnosticirala potrebno je napraviti pretrage krvi. ''Dijagnoza se postavlja prema kliničkoj slici i laboratorijskim parametrima. Referentne vrijednosti prema kojima se postavlja dijagnoza su: HbA1c (glikozilirani hemoglobin) veći od 6,5 % ili glukoza natašte veća od 7 mmol/ L. Natašte podrazumijeva da ste potpuno bez kalorijskog unosa prethodnih 8 sati. Pokazatelj je i glukoza nakon 120 min veća od 11,1 mmol/l u dvosatnom OGGT-u (oralnom testu tolerancije na glukozu) ili nasumična vrijednost glukoze u krvi veća od 11,1 mmol/l kod pacijenta s klasičnim simptomima hiperglikemije'', kaže liječnica.
Što utječe na razvoj dijabetesa tipa 2?
Šećerna bolest tip 2 najčešći je oblik šećerne bolesti i javlja se kod 90 % oboljelih. U većini slučajeva bolest počinje poslije tridesete godine života i razvija se polako, stoga se još naziva šećernom bolesti odrasle dobi. Posljednjih godina obolijevaju sve mlađe osobe, a jedan od problematičnih faktora je pretilost.
Dr.med. Tina Slunjski Rutić pojašnjava koji sve čimbenici mogu utjecati na razvoj dijabetesa tip 2:
- Obiteljska anamneza - osobe sa srodnicima u prvom koljenu koji boluju od dijabetesa tipa 2 imaju 2 do 3 puta veći rizik od razvoja te bolesti. Ako oba roditelja boluju od šećerne bolesti, taj rizik raste na 5 do 6 puta.
- Etnicitet - povećan rizik za razvoj šećerne bolesti zabilježen je kod osoba azijskog, hispanskog i afroameričkog podrijetla.
- Debljina - rizik od oštećene tolerancije glukoze ili šećerne bolesti tip 2 raste s porastom tjelesne mase.
- Distribucija masti - stupanj inzulinske rezistencije i incidencija dijabetesa tipa 2 je najveća kod osoba s centralnom ili abdominalnom debljinom. Ona se izražava mjerenjem opsega struka ili omjerom struka i bokova (tzv. waist-to-hip ratio).
- Porođajna i tjelesna masa u djetinjstvu – ako je povećana, može biti rizik za razvoj dijabetesa tipa 2.
''Osim toga, faktori životnog stila mogu utjecati na inzulinsku rezistenciju i sekreciju inzulina, kako pozitivno tako i negativno. To su fizička aktivnost, prehrana, pušenje, konzumacija alkohola, tjelesna masa i količina sna. S poboljšanjem navedenih faktora možemo značajno smanjiti rizik od razvoja šećerne bolesti tip 2'', zaključuje endokrinologinja.
Prevencija dijabetesa tipa 2
Trenutačno se šećerna bolest tip 1 ne može prevenirati, dok zdrave prehrambene navike, tjelesna aktivnost i održavanje poželjne tjelesne težine mogu smanjiti rizik obolijevanja od šećerne bolesti tip 2. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji za šećernu bolest redovita šetnja najmanje 30 minuta na dan može smanjiti rizik od šećerne bolesti tip 2 za čak 35 do 40 %.
''Prevenciju šećerne bolesti možemo promatrati u dva smjera. Prvi smjer je prevencija ili odgoda razvoja šećerne bolesti i očuvanje funkcije beta stanica gušterače, a uključuje utjecanje na gore navedene faktore životnog stila. Drugi smjer je već razvijena šećerna bolest kod koje nam je cilj prevencija ili odgoda razvoja mikro i makrovaskularnih komplikacija'', navodi liječnica za Net.hr.
Komplikacije kod dijabetesa
''Komplikacije dijabetesa su mikro i makrovaskularne bolesti. Mikrovaskularne bolesti su retinopatija i nefropatija (bolest krvnih žila oka i bubrega). Pod makrovaskularne komplikacije spada koronarna bolest i periferna arterijska bolest. Među komplikacije još spada i dijabetička neuropatija koja znači oštećenje autonomnih i perifernih živaca'', objašnjava liječnica te dodaje kako je za ''dobru kontrolu važno postaviti glikemijske ciljeve individualno za svaku osobu i tako voditi računa o postizanju ravnoteže između benefita dobre glukoregulacije i rizika od hipoglikemije. Naime što se intenzivnije liječi šećerna bolest to je rizik od hipoglikemije veći. Ti ciljevi su obično manje ''strogi'' kod pacijenata koji su ranije imali epizode težih hipoglikemija, zatim oni kod kojih je očekivan kraći životni vijek, vrlo male djece i starijih te kod osoba s pridruženim težim bolestima.''
''Uz dobru glukoregulaciju'', naglašava liječnica, ''vrlo je važno reducirati i liječiti druge faktore rizika poput prestanka pušenja, liječenja arterijske hipertenzije i dislipidemije, te redukcije prekomjerne tjelesne mase''.
Redovite kontrole i briga o tijelu i zdravlju mogu nam omogućiti dug suživot s dijabetesom.
POGLEDAJTE VIDEO Imamo najveću smrtnost od dijabetesa u Europi: Neki riskiraju ozbiljne komplikacije necijepljenjem
