Mentalno zdravlje polako počinje dobivati pažnju koju zaslužuje, ali kod djece je još uvijek poprilično u sjeni. Međutim, tjeskoba i depresija danas su u drastičnom porastu pa je ključno da roditelji znaju kako prepoznati znakove kod svoje djece.
(FOTO: Thinkstock)
Što ljudi ne znaju o mentalnom zdravlju djece?
Studije su pokazale da stres i traume u ranoj dobi mogu dovesti do dugoročnih mentalnih, ali i fizičkih posljedica koje sežu u odraslu dob.
Depresija danas pogađa više djece i mladih ljudi nego ikada u posljednjih nekoliko desetljeća. Najskloniji su joj tinejdžeri, a kod manje djece se često javlja tjeskoba koja uzrokuje abnormalnu zabrinutost i strah od npr. odvajanja od roditelja.
(FOTO: Thinkstock)
Koji znakovi nam govore da dijete treba pomoć?
Postoje određeni rizični faktori koji povećavaju šanse za problem s mentalnim, psihičkim zdravljem. Neki od njih su:
- dugoročne fizičke bolesti
- bolesni roditelji ili roditelji koji su imali problema sa zakonom
- rastavljeni roditelji
- zlostavljanje
- diskriminacija
Djeca najčešće izražavaju svoje emocije kroz ponašanje. Primjerice, djeca s tjeskobom se češće žale na fizičke bolove poput glavobolje i trbobolje. Može se dogoditi i da dijete naglo izgubi interes za hobije i aktivnosti u kojima je prije uživalo te se počne društveno izolirati.
Djeca s tjeskobom traže konstantnu potvrdu. Moguće je da puno ispituju, iako im je već rečeno sve o nekoj nadolazećoj situaciji, tvrdi Kelly Moore, menadžerica u Dječjem centru za oporavak od traume u Rutgersu, za Futurity.
Obratite pažnju na nagle promjene raspoloženja, intenzivne emocije, poteškoće s koncentriranje, neobjašnjiv gubitak kilograma. Svi ti simptomi mogu ukazivati na brojne mentalne probleme poput poremećaja hranjenja, poremećaja raspoloženja, tjeskobu i ostalo.
(FOTO: Thinkstock)
Kako roditelji mogu pomoći?
Potrebno je što prije potražiti profesionalnu pomoć, ali roditelji igraju važnu ulogu. Važno je da roditelji pokažu da uvažavaju djetetovo mišljenje. Pokušajte uspostaviti otvoren odnos s djetetom i pokažite da ne osuđujete njegove emocije.
Čak i ako ne sumnjate da dijete ima mentalnih i emotivnih problema, dopustite mu da provede dovoljno vremena igrajući se izvan kuće, osigurajte mu dobro okruženje u školi i pripazite na odnose unutar obitelji.
