Češnjak, jedan od najpoznatijih sastojaka mnogih kulinarskih jela, imao je vrlo važnu, iako često zaboravljenu, ulogu u ratnoj medicini tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata. U to vrijeme, moderni antibiotici koji su danas široko dostupni ili uopće nisu postojali, a čak i oni koji su postojali bili su teško dostupni na frontu.

Europske vojske su stoga bile prisiljene koristiti tradicionalne 'narodne' lijekove za sprječavanje infekcija, a češnjak se ubrzo etablirao kao jedno od najraširenijih prirodnih rješenja.

Njegova upotreba u ratnim uvjetima temeljila se na stoljetnom iskustvu narodne medicine, koja je prepoznala njegova antiseptička svojstva.

Tijekom Prvog svjetskog rata, prije nego što je penicilin uopće otkriven, infekcije rana od metaka bile su ozbiljan, a vrlo često i smrtonosan problem. Vojnici su najčešće umirali ne od samih ozljeda i rana, već od kasnijih posljedica infekcija i gangrene. U poljskim bolnicama, gdje su higijenski uvjeti bili loši (a vrlo često i užasno loši), medicinske potrepštine su često bile ograničene ili ih uopće nije bilo, pa su liječnici i bolničari koristili zdrobljeni češnjak i njegove sokove u zavojima za rane.

'Ruski penicilin'

U to vrijeme se (ispravno) smatralo da tvar "alicin", koja se oslobađa kada se češnjak zdrobi, može usporiti razvoj bakterija i time smanjiti rizik od ozbiljnih komplikacija. 

Tijekom Drugog svjetskog rata situacija se samo djelomično promijenila pojavom i upotrebom penicilina, jer njegova masovna proizvodnja i distribucija u početku nisu mogle zadovoljiti potrebe velikog broja frontova diljem Europe i Pacifika.

I dok su zapadni saveznici postupno uvodili antibiotike u vojnu medicinu, Sovjetski Savez, posebno u prvim godinama rata, suočio se s vrlo ozbiljnom nestašicom lijekova. Zato je češnjak i dalje igrao važnu ulogu u liječenju, što je dovelo do pojave termina "ruski penicilin", koji je opisivao njegovu široku primjenu u sovjetskoj vojnoj i civilnoj medicini.

Ovaj izraz, zapravo, u to vrijeme nije imao znanstveno značenje, već je odražavao stvarnost rata i snalažljivost u uvjetima oskudice. Češnjak se koristio ne samo za liječenje rana, već i za respiratorne infekcije i druge tegobe, oslanjajući se na tradicionalno znanje i dostupnost ove biljke.

Iako moderna medicina danas pravi jasnu razliku između prirodnih antiseptika i pravih farmaceutskih antibiotika, povijesna uloga češnjaka u oba svjetska rata pokazuje kako su u ekstremnim uvjetima čak i najjednostavnija sredstva mogla igrati značajnu ulogu u spašavanju života.

POGLEDAJTE VIDEO: Društvenim mrežama kruži snimka Putinova tradicionalnog kupanja: