Tim znanstvenika sa Sveučilišta California, testirao je grupu od 35 volontera prikazujući im prvo emocionalne snimke, da bi im nekoliko sati kasnije skenirali mozak na MRI skeneru. Oni koji su se u međuvremenu dobro naspavali imali su manju aktivnost u području mozga povezanog s emocijama. Umjesto toga, aktivniji im je bio dio mozga povezan s racionalnim razmišljanjem.
Međutim, oni volonteri koji nakon emocionalne projekcije nisu mogli na spavanje, na naknadnom su gledanju istih snimaka imali daleko veće emocionalne reakcije.
Znanstvenici vjeruju da su kemijske promjene u mozgu koje se odvijaju tijekom REM faze sna uzrok različitih reakcija među ispitanicima.
Dr. Matthew Walker, voditelj studije, kaže: 'Znamo da tijekom REM faze dolazi do naglog pada norepinefrina, kemijskog spoja u mozgu koji se povezuje sa stresom. Procesuirajući uznemirujući doživljaj u neurokemijski sigurnom okruženju s niskom razinom norepinefrina tijekom REM faze sna, sljedeći se dan budimo, a doživljaji su ublaženi i izgubili su svoju emocionalnu snagu. Osjećamo se snažniji.'
Nada za oboljele od PTSP-a?
Postoje dokazi da 20 posto sna tijekom kojeg sanjamo, a nazivamo ga REM faza sna, igra ulogu u procesuiranju sjećanja. Znanstvenici se nadaju da bi bolje razumijevanja ovog procesa moglo pomoći oboljelima od PTSP-a.
Ipak, jake traume se snom ne mogu tako lako zaliječiti. Klinički psiholog, dr. Roderick Orner kaže da iako san igra ključnu ulogu u procesuiranju traumatskih sjećanja, vjerojatno postoji niz faktora koji utječu na pacijente s PTSP-om. On kaže: 'U slučaju teže traume, može biti preteško procesuirati doživljaj tijekom sna.'
