Sve vrste zelenog lisnatog povrća potiču probavu, poboljšavaju imunitet, čiste organizam od štetnih tvari, djeluju diuretično, sprečavaju bolesti srca i krvnih žila, pomažu u prevenciji karcinoma i korisne su za smanjenje tjelesne težine.
Povrćem nazivamo sve biljke koje se koriste uglavnom u slanim
jelima. Kod nekih vrsta povrća koristimo plodove, poput rajčica i
paprika, kod nekih korijenje, poput mrkve i celera ili lukovice,
kod češnjaka, luka i poriluka, kod nekih cvjetove, što sama riječ
kaže za cvjetaču, a u koje još spadaju artičoke, brokule, sve do
pupoljaka kapara ili mladih stabljika šparoga. Pa ipak, u
ljudskoj prehrani specijalno mjesto zauzimaju vrste
lisnatog povrća kod kojeg lišće predstavlja jestivi dio.
Lisnato povrće neophodno za dobro funkcioniranje probave te služi kao nezamjenjiv izvor minerala, vitamina i vlakana. Gotovo sve vrste lisnatog povrća sastavljene su uglavnom od vode, što ih čini pomalo neukusnim, pa ga prije konzumiranja uglavnom treba začiniti. Neke vrste lisnatog povrća se kuhaju, a neke jedu sirove.
Omiljene vrste lisnatog povrća su:
Blitva koja se najčešće jede kuhana s krumpirom, začinjena maslinovim uljem i češnjakom.
Endivija koja spada u rod Cichorium koje karakterizira gorkasti okus. Ima ih više vrsta, poput belgijske, kovrčave te cikorije, koja se razlikuje debljim i žilavijim stabljikama. Koristi se sirova na salatu, a ona starija i gorča kuhana na lešo i otvara apetit.
Salata - najpoznatije i najkorištenije lisnato povrće. Pod općenitijim nazivom "zelena salata" postoje četiri glavne vrste: rimska, glavata maslenka, glavata kristalka i ona slobodnih listova. Jede se sirova tijekom cijele godine, mada se neke vrste mogu i kuhati. Bogata je vlaknima koja pospješuju probavu.
Kelj, spada u porodicu Cruciferae, kupusnjača ili jednostavnije rečeno, onog povrća koje kod kuhanja ima neugodan miris. Za razliku od kupusa ima neravne i tamnije listove.
Kelj pupčar ili prokulica. Izgleda poput kupusa u minijaturi. Zapravo se radi o izdancima koji rastu na stabljici veličine oko pola metra koja na vrhu ima glavu kupusa. Jedu se kuhani, prženi, pečeni, pohani.
Kupus, također spada u kupusnjače. Može biti svijetlozeleni ili crveni. Vrlo stara biljka koja je prehranila Europu kad još nije bilo krumpira, graška i kukuruza. Može se jesti sirov na salatu, kuhan, a na području srednje Europe "ukiseljen" uz pomoć soli.
Matovilac, samonikli i uzgojeni. Specifičnog, blagog okusa, jede se sirov na salatu. Bogat je vitaminima A i C te se savjetuje kod anemija i arteroskleroze.
Radič koji spada u rod Cichorium, a postoji više vrsta, ali je glavna podjela prema boji - zeleni i crveni. Gorkastog je okusa, a može se jesti sirov na salatu, kuhan, pečen na grillu ili kao dodatak mnogim jelima poput rižota, tjestenine, mesa.
Rikula koja također spada u obitelj Cruciferae. Poznata je pod mnogo različitih naziva: rokula, riga... Pikantnog je okusa, sličnog senfu. Jede se sirova na salatu.
Špinat koji se jede kuhan ili sirov na salatu na svim kontinentima i pronalazi recepte u svim kuhinjama. Bogat je mineralima, iako sadrži i određene količine oksalne kiseline te ga ne bi smjele često jesti osobe koje pate od bubrežnih kamenaca, reume i djeca.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
