Povrtnjak i biljke povrtlarice /

Sve vrste lisnatog povrća

Image
Foto: Pixabay.com

Sve vrste lisnatog povrća sadrže zeleni pigment klorofil koji je izvrstan za čišćenje organizma od štetnih tvari, pa zato sve vrste lisnatog povrća nazivamo i zelenim draguljima

28.6.2019.
18:06
Pixabay.com
VOYO logo

Sve vrste zelenog lisnatog povrća potiču probavu, poboljšavaju imunitet, čiste organizam od štetnih tvari, djeluju diuretično, sprečavaju bolesti srca i krvnih žila, pomažu u prevenciji karcinoma i korisne su za smanjenje tjelesne težine.


Povrćem nazivamo sve biljke koje se koriste uglavnom u slanim jelima. Kod nekih vrsta povrća koristimo plodove, poput rajčica i paprika, kod nekih korijenje, poput mrkve i celera ili lukovice, kod češnjaka, luka i poriluka, kod nekih cvjetove, što sama riječ kaže za cvjetaču, a u koje još spadaju artičoke, brokule, sve do pupoljaka kapara ili mladih stabljika šparoga. Pa ipak, u ljudskoj prehrani specijalno mjesto zauzimaju vrste lisnatog povrća kod kojeg lišće predstavlja jestivi dio.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Lisnato povrće neophodno za dobro funkcioniranje probave te služi kao nezamjenjiv izvor minerala, vitamina i vlakana. Gotovo sve vrste lisnatog povrća sastavljene su  uglavnom od vode, što ih čini pomalo neukusnim, pa ga prije konzumiranja uglavnom treba začiniti. Neke vrste lisnatog povrća se kuhaju, a neke jedu sirove.


Omiljene vrste lisnatog povrća su:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Blitva  koja se najčešće jede kuhana s krumpirom, začinjena maslinovim uljem i češnjakom.

Endivija koja spada u rod Cichorium koje karakterizira gorkasti okus. Ima ih više vrsta, poput belgijske, kovrčave te cikorije, koja se razlikuje debljim i žilavijim stabljikama. Koristi se sirova na salatu, a ona starija i gorča kuhana na lešo i otvara apetit.

Salata - najpoznatije i najkorištenije lisnato povrće. Pod općenitijim nazivom "zelena salata" postoje četiri glavne vrste: rimska, glavata maslenka, glavata kristalka i ona slobodnih listova. Jede se sirova tijekom cijele godine, mada se neke vrste mogu i kuhati. Bogata je vlaknima koja pospješuju probavu. 

Kelj, spada u porodicu Cruciferae, kupusnjača ili jednostavnije rečeno, onog povrća koje kod kuhanja ima neugodan miris. Za razliku od kupusa ima neravne i tamnije listove.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kelj pupčar ili prokulica. Izgleda poput kupusa u minijaturi. Zapravo se radi o izdancima koji rastu na stabljici veličine oko pola metra koja na vrhu ima glavu kupusa. Jedu se  kuhani, prženi, pečeni, pohani.

Kupus, također spada u kupusnjače. Može biti svijetlozeleni ili crveni. Vrlo stara biljka koja je prehranila Europu kad još nije bilo krumpira, graška i kukuruza. Može se jesti sirov na salatu, kuhan, a na području srednje Europe "ukiseljen" uz pomoć soli. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Matovilac, samonikli i uzgojeni. Specifičnog, blagog okusa, jede se sirov na salatu. Bogat je vitaminima A i C te se savjetuje kod anemija i arteroskleroze. 

Radič koji spada u rod Cichorium, a postoji više vrsta, ali je glavna podjela prema boji - zeleni i crveni. Gorkastog je okusa, a može se jesti sirov na salatu, kuhan, pečen na grillu ili kao dodatak mnogim jelima poput rižota, tjestenine, mesa. 

Rikula koja također spada u obitelj Cruciferae. Poznata je pod mnogo različitih naziva: rokula, riga... Pikantnog je okusa, sličnog senfu. Jede se sirova na salatu. 

Špinat koji se jede kuhan ili sirov na salatu na svim kontinentima i pronalazi recepte u svim kuhinjama. Bogat je mineralima, iako sadrži i određene količine oksalne kiseline te ga ne bi smjele često jesti osobe koje pate od bubrežnih kamenaca, reume i djeca.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!

pikado
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo