"Složni smo, maksimalno se podržavamo i to je najvažnije. Moramo znati da je ono što radimo dobro, da se dobri rezultati ne događaju slučajno, da se sve slaže, i to nas puni samopouzdanjem. Nitko nam ništa nije darovao. Pritisak je uvijek prisutan, no od početka ovog okupljanja govorimo isto – ovo je Svjetsko prvenstvo i moramo uživati.
Da ga možemo igrati svake godine, igrali bismo. Fantastično je koliko se ljudi okuplja diljem svijeta da nas prati, koliko osjećamo njihovo veselje i taj pozitivan pritisak mora postojati. Želimo sve učiniti ponosnima, a ovo je velika, sjajna prilika. Zbog nje smo daleko od obitelji i prijatelja, i nadam se da ćemo se na kraju radovati".
Ovako o svim uzbuđenjima, neizvjesnostima i očekivanjima razmišlja Ivan Rakitić, junak povijesne utakmice s Danskom, dečko iz Sikirevaca kojeg obožava cijela Slavonija, ali i cijela Hrvatska pa i Europa. Uoči, prema mnogima, sudobnosne utakmice s Rusijom, podsjećamo zašto je Raketa nogometaš kojeg se obožava.
Čovjek odluke, kolega prije svega
"Prije raspucavanja okupili smo se i rekao sam: 'Luka nas je spasio toliko puta, a sada je red da mi spasimo njega." Ovo je Ivan Rakitić rekao suigračima nakon što je Luka promašio jedanaesterac, a prije nego što je Rakitić svoj pogodio.
Gospodin finale
U srpnju 2014. za 18 milijuna eura iz Seville je prešao u Barcelonu i u strašnoj konkurenciji nametnuo se kao član udarne postave, a osvojio je osam od mogućih deset trofeja - četiri Kupa kralja, jednu Ligu prvaka, jedno Svjetsko klupsko prvenstvo, jedan Europski superkup... Upravo zbog svega toga Ivan Rakitić dobio je u gradu nogometa nadimak "Gospodin finale".
Izabrao četvorku zbog Guardiole
U Barceloni nosi broj 4, a taj je broj izabrao, kako je rekao, zbog Guardiole. "Kada sam došao u klub izabrao sam dres s brojem 4 zbog njega, dres koji je on nosio ovdje dok je igrao. Bio bih sretan da sam dobio broj 11, no to je bilo malo komplicirano. Znam kako je bilo igrati protiv njegovih ekipa te ga jako poštujem. Svi igrači bi voljeli igrati s Guardiolom", izjavio je Ivan Rakitić.
Domaćice za Neymara i ekipu
Malo tko u Hrvatskoj nije vidio Raketu s kutijom Domaćica. A sve je krenulo spontano i slučajno kada se prije nekoliko godina fotografirao s Neymarom i omiljenim Kraševim keksima i to objavio na svom Instagramu. Konkretno, Rakitić i njegovi suigrači Neymar i Douglas Pereira dos Santos uživali su u Kraševoj Domaćici, i to nakon osvajanja rekordnog trećeg naslova svjetskog klupskog prvaka s Barcelonom 2015. godine.
"Sviđaju mu se moji keksi. Kako voli pojesti Domaćice - Neymar Jr.“, napisao je tada Rakitić na Instagramu. Kako bi slavne kolege nakon pobjede počastio svojim omiljenim keksima, Rakitić će na raspolaganju imati ogromnu količinu Domaćica da uživa u omiljenim keksima. Nakon sutrašnje utakmice s Belgijom, sigurno će Neymar dobiti barem jednu kutiju...
Supruga i djeca uvijek su mu na prvom mjestu
Rakitić zasigurno ima jednu od najljepših ljubavnih priča u nogometu koja mu se dogodila u Sevilli. Bio je previše uzbuđen što će potpisati za taj klub pa nije mogao zaspati. Stoga je s bratom otišao u kafić. Kad im je konobarica donijela piće Raketa se zaljubio do ušiju. Gospodična je bila Raquel Mauri, a dvije godine kasnije postala je gospođa Rakitić. Imaju dvije kćeri, Altheu i Adaru.
'Sretna ti godišnjica, ljubavi. Već tri godine je prošlo, još mnogo njih zajedno. I kao što uvijek kažem: moja si sadašnjost, moja budućnost, ti si najbolje što mi se ikad dogodilo', kada netko ovim riječima uputi čestitku supruzi za godišnjicu braka kao što je to Raketa uputio svojoj Raquel, jasno je o kakvoj je ljubavi riječ. Njihovu je godišnjicu obilježila i Raquel koja je na Instagramu također objavila bajkovite fotografije s vjenčanja i uz njih napisala: 'Sretna ti godišnjica, živote moj.
Ti si moja najbolja odluka. Volim te.' I domaći i svjetski mediji tvrde da je ljubav njegova života sve samo ne tipična žena nogometaša, jednostavna i skromna Andalužanka kojoj Rakitić zahvaljuje mnogo toga pa i to što savršeno govori španjolski. Učiteljica mu je bila Raquel.
Trenira od četvrte godine
Ivan je nogomet službeno počeo trenirati s četiri godine u FC Mohlinu, a zajedno s njim trenirao je i brat Dejan. Nogometni počeci bili su mu laki jer im je trener bio otac Nikola. Prvi profesionalni ugovor potpisao je s 15 godina s nogometnim klubom u Baselu i tada je napustio školu. Već sa 16 godina za njega se počinju zanimati najveći europski klubovi, ali je ostao u Baselu te poslije, na čuđenje mnogih, za profesionalni proboj odabire Schalke. Uzor mu je bio Robert Prosinečki.
Podrijetlom je iz Sikirevaca, sela na krajnjem istoku Slavonije. Kako bi mu odali počast i pokazali ponos, ondje su ga proglasili počasnim građaninom i postavili dva panoa s njegovim likom. Zbog posla se njegov otac Luka s obitelji 1986. godine preselio u Švicarsku, točnije mali grad Mohlin kraj Basela gdje imaju obiteljsku kuću. Ljubav prema nogometu prenio je na sinove s kojima je trenirao u slobodno vrijeme.
Hrvatska na prvom mjestu
Bijes Švicaraca izazvao je kada je s 19. godina umjesto za švicarsku nogometnu vrstu odlučio igrati za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Njegova je obitelj zbog te odluke dobivala brojne prijetnje i neugodne optužbe, no Rakitić nije pokleknuo. Novi uzlet doživljava prelaskom u španjolsku Sevillu s kojom pokorava Europu.
Nogometaš velikog srca
Ivan je veliki dobrotvor i humanist. Za gradnju nogometnog stadiona u Ponijevu, bosanskom selu odakle je njegova majka, donirao je 100.000 maraka, često pomaže djeci s posebnim potrebama, rado dijeli nogometne lopte, dresove i drugu opremu.
Sadržaj donosimo u suradnji s Krašem
