To što je umirovljenicima završio radni vijek, ne znači da im je završio život. U novom serijalu Mudrosti naših umirovljenika pričala sam s umirovljenicima o tome kako provode svoje vrijeme, koliko su važni hobiji, a otkrili su nam i jesu li zadovoljni svime što su postigli i žale li za čime. Kako su oni osobe čiji savjeti zlata vrijede, poslali su poruke radnicima i mladima.
Umirovljenik Marin Matošević iz Slavonije ima 68 godina, i iako je već 16 godina u mirovini i dalje svoj život posvećuje vatrogastvu u kojem je član 55 godina. Danas je časnik prve klase i prati stanje u tom području. Kao mlad se bavio i nogometom pa i danas rado odlazi na utakmice, a kao i mnogi radnici u ono doba, išao je i na radne akcije gdje su se radili nasipi. Kako je danas više nego ikad važno jesti zdravu hranu i imati svoje domaće proizvode, tako i on vodi brigu o svom vrtu te uzgaja voće i povrće, a imaju i domaća jaja.
Marin nam je pričao kako su nekad izgledale akcije vatrogasaca, što se sve promijenilo, kako se nekad živjelo i radilo te je naglasio koliko je važno biti koristan društvu, a ne kako mladi danas samo provode vrijeme u kafićima. Također je poslao i poruku mladima.
NET.HR: Jeste li zadovoljni svime što ste postigli?
MATOŠEVIĆ: Zadovoljan sam svojim životom. Moj veliki uspjeh su žena, djeca i unučad. Sretan sam što su sin i kći u sretnim brakovima i imaju svoju djecu. Mislim da sam u životu postigao dosta toga.
Roditelji su mi bili skromni. Otac je radio, majka nije, ali su jako mladi umrli jer su bolovali. Mama je imala 50 godina kad je umrla, a tata 53 godine. Napustio nas je naglo kad mu je pukla žilica u mozgu. Ja sam zato sretan jer sam dočekao skoro 70 godina.
NET.HR: Kako se radilo nekad, a kako danas?
MATOŠEVIĆ: Ljudi su prije više radili i to puno više ručno nego danas. Bili su zadovoljniji i složni. Nikad nije bio problem da netko nekome pomogne, a danas se sve to gleda kroz novac.
U samom kombinatu su bile radničke sportske igre, preko ljeta se igrao mali nogomet, a preko zime je bilo kuglanje. Imali smo ekipe s kojima smo kuglali. Ljudi su bili zadovoljniji. Kud si tu radio i zarađivao novac, tu si imao i neku rekreaciju. Firma je imala i odmarališta na moru pa smo išli svake godine na more. Kombinat je radnicima omogućio prihvatljiv način plaćanja da obitelji mogu ići na more svake godine, ali na kraju je sve propalo.
NET.HR: Kakvi su bili ljudi nekad i kako se živjelo?
MATOŠEVIĆ: Politika je mlade odvukla na krivu stranu. Mi smo prije imali više zanimacija kao mladi, imali smo te radne akcije, izlazilo se van, bili smo od neke koristi za državu i društvo, a danas mladi samo sjede po kafićima. Svaki vikend je bila zabava i ples pa su se mladi skupljali.
Čiji otac je bogatiji, onda taj radi što i kako hoće pa zato dolazi do zbrke u sistemu. Sve se preokrenulo, više nije narod kao što je nekad bio. Sad se svi samo svađaju, prepiru i vrijeđaju. Ljudi su ogorčeni na politiku. Nema više ni prijateljstva, ali život teče dalje.
Ljudi uopće ne shvaćaju što je prije bilo i kako je bilo. Uvijek gledaju na bivšu Jugoslaviju kao negativno vrijeme, a živjelo se lijepo, nije ti falilo ništa. I svaka osoba koja se dokazala svojim radom, bila je cijenjena. Nije bilo važno je li ta osoba u politici ili nije, a danas se samo gleda je li iz vodeće stranke ili nije. Danas su veće privilegije.
NET.HR: Kako su izgledale radne akcije mladih?
MATOŠEVIĆ: Bio sam na dvije radne akcije, u Sisku i na Petrovoj gori. U Sisku smo radili nasip na Savi, a na Petrovoj gori smo sadili borove i zasađivali šumu. Kad smo na radnim akcijama pravili nasipe, oni su držali sve vrijeme - nije bilo toliko poplava, a sad - nakon tih 40 godina, jasno je da ti nasipi više nisu kao što su bili. I onda danas kažu, ‘Ima strojeva, to će ti strojevi napraviti’. Pa gdje će ti mladi biti - po kafićima. Nama je bila uživancija ići na te radne akcije. Što čovjekova ruka može napraviti, to nijedan stroj ne može. Pustite strojeve, njih trebaš platiti, oni su itekako skupi. Ono naše je bilo veće zadovoljstvo.
Za vrijeme radnih akcija je dolazilo po šest brigada iz cijele Jugoslavije, iz svih država i onda su bila natjecanja vatrogasaca. Postojalo je međusobno prijateljstvo, nije bilo nikakve mržnje na nacionalnoj razini, niti spominjanja nacionalnosti. Bila su organizirana predavanja pa su neki išli u autoškolu ili u političke škole. Ja sam dvije godine bio u političkoj školi u Fažani, 1980. i 1981. U Fažani je bilo i odmaralište. Postojale su i radničke sportske igre, koje su se održavale svake godine u Šibeniku. Ondje su dolazili ljudi iz svih država bivše Jugoslavije. Bili smo složniji kao mladež.
NET.HR: Kojim hobijima se bavite?
MATOŠEVIĆ: Moj vrt mi je veliki hobi - košnja i održavanje. Bavim se uzgojem voća i povrća.
U vatrogastvu sam od 1968. godine - znači već 55 godina. To mi je jedan od većih hobija. Često idem u vatrogasni dom na sastanke gdje se sastajem sa svojim prijateljima. Više ne idem na intervencije jer sam sad počasni član, ali sastanemo se pa se kartamo.
Ono vrijeme je bilo drugačije nego ovo danas. Vatrogastvo je bilo više organizirano i vatrogasci su se više poštivali, a danas nije tako jer je vatrogastvo prešlo u profesionalizam, nije više dobrovoljno kao što je nekada bilo. Danas su ljudi plaćeni i školovaniji. Nisu više zaduženi samo za požare - oni su za više namjena, od prometnih nesreća, izvlačenja ljudi iz smrskanih automobila, za potrese i poplave.
U mom gradu se pazilo kad je bila žetva jer je bilo zasijano puno pšenice pa su vatrogasci bili spremni u slučaju požara. Pripremalo se da ne dođe do nekog požara, a i protugradne rakete su se ispaljivale. Kao vatrogasci smo obilazili sve i dežurali. Imali smo 10.000 hektara zemlje, od tih 10 znalo je 4000 hektara biti zasijano pšenicom. Bila je dobra organizacija. Bilo je i žena koje su bile u vatrogascima i u civilnoj zaštiti.
Nekad smo imali općinska i županijska natjecanja vatrogasaca svake godine, a imali smo i prijateljske susrete. Kad je u doba bivše Jugoslavije bila civilna zaštita, održavala se akcija u kojoj su se pokazivale vježbe spašavanja i svašta drugo. To je sve bilo dok nisu ukinuli civilnu zaštitu. I kod nas su u kombinatu bili vatrogasci, na kraju su ih ukinuli. Imali su svoju opremu, kamione i navalna vozila.
Vatrogasno društvo 1983.
Obuka vatrogasaca može puno pomoći u svakodnevnom životu. Onda su bili oficiri, a danas su časnici pa sam i ja danas časnik prve klase. Već sam 55 godina u tome. Itekako pomogne ako možeš nekome nešto pomoći savjetima - obuka je bitna.
Žao mi je što više nitko ne vodi računa o vatrogascima koji su im dali tolike godina i izlazili u susret, koji su ih spašavali. Bio sam na raznim intervencijama, a najgora mi je bila kad je gorio Supermarket u Osijeku. Bilo je užasno. Taj požar se vidio i iz Šaga. Nije bilo pristupa, nije se moglo gasiti, bila je visoka temperatura, željezne stepenice su se užarile, sve se ugrijalo i nije se moglo unutra. Kroz neke prozorčiće smo tiskali vodu iz topova. Bilo je teško. Bilo je gadno i za vrijeme Domovinskog rata, kad smo u štali puštali stoku van, dok su zločinci pucali po nama iz Baranje.
Od drugih hobija sam igrao nogomet i bavio se sportom, a sad samo idem gledati utakmice. Uvijek se toga rado sjećam. Nogomet sam pretežno igrao u NK Croatia Marjančaci pa su se znali šaliti da sam igrao u Croatiji prije Prosinečkog. Ondje sam bio desetak godina, a onda sam u Valpovci bio blagajnik desetak godina. Sad samo idem po utakmicama.
NET.HR: Je li važnije raditi posao koji volite za manju plaću ili posao koji ne volite za veću plaću?
MATOŠEVIĆ: Što se tiče zarade - to nije upitno, uvijek trebaš biti skroman. Imaš koliko imaš, iako je bolje da je veća plaća, ali ne po cijenu svega. Treba biti zadovoljan sa svime pa i s primanjima koja imaš, a onda ih samo ravnomjerno rasporediš.
NET.HR: Koji biste savjet dali mladima?
MATOŠEVIĆ: Poručio bih mladima da najviše trebaju imati strpljenja, trebaju biti skromni i imati vjeru u sebe. Također smatram da treba biti iskren i pošten pa onda dođe sve na svoje.
Važno je poštivati starije jer imaju puno iskustva koje se ne može postići sa školom ili nečim drugim, jedino ga se može steći kroz život. Treba biti skroman i normalan.
POGLEDAJTE VIDEO: 'Cijeli život sam radila, a dobila mirovinu od koje ne mogu živjeti'. Umirovljenici idu u prosvjed?
