To što je umirovljenicima završio radni vijek, ne znači da im je završio život. U novom serijalu Mudrosti naših umirovljenika pričala sam s umirovljenicima o tome kako provode svoje vrijeme, koliko su važni hobiji, a otkrili su nam i jesu li zadovoljni svime što su postigli i žale li za čime. Kako su oni osobe čiji savjeti zlata vrijede, poslali su poruke radnicima i mladima.
Umirovljenik Željko Križevac iz Slavonije ima 71 godinu, više od pet hobija zbog kojih mu nikad nije dosadno, a svakodnevno vozi bicikl i to čak po 40 km u danu.
Pravnik i politolog se 40 godina bavi proizvodnjom micelija gljive bukovače, berbom gljiva u šumi, ali i berbom ljekovitog bilja i pravljenjem tinktura, uzgojem starih sadnica jabuka, a uživa i u kuhanju pa mu tako nije problem ni u koje doba dana mijesiti tijesto. Vodi brigu o svoja tri tornjaka, a u mirovini je otkrio i svoje umijeće rada u drvu pa je tako izradio klupe i stolove za terasu na svojoj vikendici. On je osoba za koju riječi dosada i mirovanje ne postoje, a nama je ispričao svoju inspirativnu priču.
Radni vijek
ŽELJKO KRIŽEVAC: Počeo sam raditi s 18 godina nakon završene srednje škole. Dok sam radio, ujedno sam i studirao pravo u Zagrebu. Nakon završenog Pravnog fakulteta, upisao sam i Fakultet političkih znanosti, gdje sam kasnije dobio zvanje profesora.
Poslije fakulteta radio sam u kombinatu kao rukovoditelj interne kontrole, a kasnije sam bio načelnik civilne zaštite i voditelj kontrolinga. U civilnoj zaštiti smo imali jedinice koje su bile formirane u prvu medicinsku pomoć, RBK jedinicu, tehničku, jedinicu opće namjene i vatrogasnu jedinicu. Te jedinice su kasnije za vrijeme Domovinskog rata sve bile uključene i davale svoje rezultate.
NET.HR: Jeste li zadovoljni svime što ste postigli?
KRIŽEVAC: Čovjek nikad ne treba biti zadovoljan. Nisam zadovoljan svime što sam postigao u životu jer i nakon moja dva završena fakulteta nisam bio adekvatno plaćen, a radio sam na raznim položajima, od mjesta direktora, rukovoditelja i voditelja. Kad sam dolazio na radna mjesta tih rukovoditelja koji su bili prije mene, uvijek su mi davali plaću upola manju, iako osobe prije mene nisu imale ni završene fakultete. Uvijek se gledalo da u tim situacijama glavni direktori žele imati oko sebe ljude koji znaju manje od njih, koji će biti podložni njihovim pritiscima, koji nemaju neka veća iskustva i znanja. Tako da mnogi nisu mogli, iako su bili školovani i imali znanja, doći na položaje gdje bi pokazali određene rezultate. I ja sam bio zakinut i kad god sam radio, odrađivao sam svoj posao pošteno i savjesno. Zbog toga mi je drago što sam radio na taj način, međutim, žao mi je zbog toga što taj posao koji sam radio mnogi nisu cijenili jer im nisi omogućio da mogu otuđivati imovinu i drugo.
Vodio sam se moralom i pravdom, i nije mi žao. Razmišljao sam pošteno, mirno spavam, imam što imam, što nemam - nemam i to je to.
NET.HR: Je li Vam žao što niste nešto ostvarili?
KRIŽEVAC: Moglo bi se reći da sam ono što sam planirao na kraju i ostvario. Radio sam 37 godina, radio bih i duže da nije došlo do ove privatizacije gdje su se firme dijelile za jednu kunu podobnima. Dolazili su preuzimati firme bez novca, ljude su slali na biro, koje su nakon par godina onda tjerali u prijevremenu mirovinu. Prije nego što su otišli u mirovinu, umanjivali su im 5% po godini, tako da su onom radniku koji je radio 38 godina, a trebao je do 40 - oduzeli 10%. Sve te osobe su završile na birou zbog preuzimanja privatnika jer se nisu složili s nekim stvarima pa su bili oštećeni i na kraju dobili minimalne mirovine.
Žao mi je što nisam promijenio radno mjesto, što nisam otišao dalje jer generalni direktori u svakoj tvrtki postavljaju svoje ljude koji imaju ili manje iskustva ili manje znanja od njih samih, samo kako bi mogli s njima upravljati. Postavljaju ih za menadžere i savjetnike. Mnogi inteligentni mladi ljudi sa završenim fakultetima nisu mogli napredovati jer su bili konkurencija samim rukovoditeljima, koji su pak bili postavljani s političke strane ili preko veze. Većina tih intelektualaca je nakon par godina odlazila u tvrtke gdje su se dokazali kao dobri i vrijedni radnici, a bili su i cijenjeni od strane nadređenih.
NET.HR: Što su Vam ljudi savjetovali kad ste bili na početku karijere?
KRIŽEVAC: Ljudi su mi savjetovali, ‘Idi u školu, uči, budi pošten, radi, budi svoj na svome’ i ja sam se držao toga. Imao sam čast upoznati mnoge dobre profesore i doktore znanosti koji su me savjetovali da nastavim dalje, da poslije prava idem na Fakultet političkih znanosti. Rekli su mi, ‘Završi to, sutra će ti trebati, od viška glava ne boli. Dobar si i pošten, idi dalje.’ Žao mi je što nisam išao dalje i doktorirao, iako u današnje vrijeme imamo više doktora znanosti nego kuhara. Danas se dobivaju fakulteti i doktorati zahvaljujući stranačkoj pripadnosti. Više se ne traže neki kriteriji i znanja.
NET.HR: Je li važnije raditi posao koji volite za manju plaću ili posao koji ne volite za veću plaću?
KRIŽEVAC: U vrijeme kada sam ja bio poslovno aktivan, uvijek se pričalo o tome kome se može povećati plaća, nekima više, nekima manje, nije bilo toliko nezadovoljstva kao sada da zbog te niske plaće od koje se ne može živjeti, ljudi nemaju kuda jer nemaju vezu i nisu u stranci pa jedva preživljavaju. Mladi su zbog toga nezadovoljni. Kad bi se cijenio njihov trud i rad, radnik bi imao izvrsne rezultate, mogao bi postići daleko više nego ljudi koji su nezadovoljni.
Važno je raditi ono što voliš, iako je manja plaća. Nekima se daju povišice, nekima ne i zato danas imamo sve više štrajkova jer su svi nezadovoljni, nitko nikoga ne cijeni. Ljudi se manje i trude.
NET.HR: Kako se radilo nekad, a kako danas?
KRIŽEVAC: Recimo 1976. godine nitko nije bio nezaposlen i nije smjelo biti nezaposlenih. Tko je htio raditi, zaposlio bi se, a onaj koji se htio školovati, išao se obrazovati, nakon čega bi se vratio u radni odnos jer ga je posao čekao. U to vrijeme u našem kraju nije bilo nezaposlenih osoba.
Mladima koji su se htjeli školovati, a dolazili su iz seoskih obitelji i nisu imali dovoljno novca za obrazovanje, kao ni za autobusne karte, odobravao im se novac za putne troškove jer su djeca roditelja lošeg imovinskog stanja. Svi su karte dobivali besplatno. U to vrijeme je bilo besplatno školstvo, zdravstvo, ljudi su bili zadovoljni i radilo se. Plaće nisu bile velike, međutim s tim plaćama se moglo normalno živjeti. Svake godine su si mnogi mogli omogućiti ljetovanje na Jadranu i imali su besplatan prijevoz.
Osamdesetih godina je radnicima bilo omogućeno da lakše mogu otplaćivati stan po puno povoljnijim uvjetima. Danas je jako teška situacija jer je sve privatizirano, a svi oni koji su dobili firme za 1 kn ili nešto više - maltretiraju svoje radnike, koje su prijavili na minimalac, drže ih dvije godine da od države dobiju beneficije i ne moraju plaćati obaveze državi, a nakon dvije godine te radnike otpuste pa zapošljavaju druge radnike i tako u krug. Danas nijedan radnik nije siguran za svoje radno mjesto. Nema kontrole, nitko nikoga ne kontrolira. Mnogi štrajkaju jer su nezadovoljni. Prije se nije štrajkalo. Možda si bio nezadovoljan, ali mogao si to nezadovoljstvo iznijeti. Iako nije bilo ni hrabrosti, ni odlučnosti da se ljudi bore jer zašto da idu protiv nečega kad mu je bilo dobro. Plaća je uvijek bila problem, a razlika predsjednika države i generalnog direktora je bila 3:1, a ne kao sada kad menadžeri imaju nerazmjerne plaće spram radnika. Nitko nije imao puno, a ni malo.
NET.HR: Kakvi su bili ljudi nekad?
KRIŽEVAC: Prije su ljudi bili kao braća, uvijek su si pomagali, nije bilo važno je li to nedjelja. Ako bi se nešto nekome potrgalo, odmah se skakalo u pomoć. Prije su se ljudi više družili, a sada toga više nema. U današnje vrijeme ne možete naći kolegu i prijatelja da vam nešto pomogne, a ne možete naći ni čovjeka kojega bi platili da vam nešto pomogne napraviti. Ne može se više nikome vjerovati jer svatko gleda samo svoj interes.
Prije su svi mladi željeli znati kako se nešto može popraviti. I ako ti se nešto dogodi u stanu, uvijek si imao nekog kolegu koji bi ti došao promijeniti šalter na struji, perilicu, pećnicu, frižider ili nešto drugo. Danas moramo majstore čekati par tjedana, a serviseri koji dođu zapravo ne naprave ništa, još naprave veću štetu nego što je bila. To je takva stvarnost, svatko gleda samo kako bi prevario i zaradio na jadnim umirovljenicima koji nemaju ni za crni kruh. Prije su svi jedni od drugih učili, iako neki nisu bili školovani, ali su naučili raditi i oko struje, auta i svega.
Radna akcija u Sisku 1976.
NET.HR: Kako su izgledale radne akcije mladih?
KRIŽEVAC: Organizirali smo radne brigade tako da smo išli na savezne radne akcije gdje je bilo mladih iz svih dijelova bivše Jugoslavije. Radili smo na nasipima u Petrinji, Sisku i na hidroelektrani u Čakovcu. Tako da ti nasipi koji su se tada radili, 40 godina nisu bili poplavljeni jer su se nasipi radili ručno. Sve se vozilo kolicima, nije bilo čak ni opreme, bio je samo jedan mali stroj koji je ravnao nasipe. Problema nije nikada bilo. Neki mladi su čak išli po pet-šest puta po cijeloj Jugoslaviji.
Bilo je jako dobro organizirano, bio je kulturni program, po tri vrste hrane, postojao je zabavni i politički život, išlo se na predavanja, polagali su se vozački ispiti. Svi su bili zadovoljni i svake godine je bio sve veći odaziv mladih koji su htjeli ići na radne akcije. To su bili mladi koji su radili u radnim organizacijama.
Radna akcija u Sisku 1976.
NET.HR: Koliko su važni hobiji u mirovini?
KRIŽEVAC: Umirovljenik treba imati neki hobi kako bi se opustio i nešto radio, a hobi mu je važan da ne razmišlja o problemima koji se svakodnevno događaju nego da gleda kako će ga usavršiti. Oni koji previše gledaju TV i nemaju neku zanimaciju, mogu si puno ranije ugroziti psihičko zdravlje od onih koji su više na otvorenom, koji se više kreću.
Proizvodim micelij za uzgoj gljive bukovače, sadnice starih sorata voća, svašta radim, ali najviše su me zainteresirale gljive. Pisao sam za razne novine o gljivama, a napisao sam i knjigu o uzgoju gljive bukovače. Pripremio sam i svoju drugu knjigu o jestivim gljivama naših krajeva s 450 recepata. Ljubav prema gljivama mi se razvila kad sam kao malo dijete od sedam godina išao s pokojnim ocem u šumu, brali smo vrganje, mliječnice i lisičice. Od tada sam zavolio gljive i svaki dan sam htio iskoristiti za berbu gljiva. Kasnije sam upoznao doktora Božca, koji me je savjetovao oko proizvodnje micelija za gljive bukovače. Ta proizvodnja micelija mi je veliko zadovoljstvo. Osamdesetih nas je u cijeloj Jugoslaviji bilo oko pet, a u Hrvatskoj nas je bilo troje. Međutim više nema nikoga, ostao sam jedino ja iz te generacije koji radim još micelij.
Proizvodnja micelija za uzgoj gljive bukovače
Osim toga hobi mi je i sakupljanje i proučavanje ljekovitog bilja te pravljenje nekih tinktura, koje upotrebljavamo u obitelji za vlastite potrebe. Npr. tinktura od medvjeđeg luka, vrbovice, gloga, koprive i tako dalje. Osim toga i čajeve koje svakodnevno koristimo. Ljubav prema čajevima gajim od ranih dana jer je djed svake godine brao ljekovito bilje i sušio ga za čajeve pa sam tada to zavolio. Sjećam se da je za doručak pio čaj od hajdučke trave i stolisnika, a jeo bi kruh s masti ili uz jaja i kobasicu, ali čaj od hajdučke trave mu je bio obavezan. Uvijek je dobro koristiti čajeve jer nam oni ne mogu štetiti, mogu samo poboljšati zdravlje i krvnu sliku. U tome se posebno ističe kopriva. Čaj od koprive bi svatko trebao piti svako ujutro, barem jednu šalicu zbog čišćenja toksina u krvi i dobivanja željeza.
Imam stare sorte voća, uglavnom jabuka, koje sam nabavio iz cijele Hrvatske i Njemačke. Imam oko 80 starih sorti koje su otporne na bolesti i to mi je hobi. Nema tretiranja! Dok npr. jabuke danas tretiraju do 35 puta, a lješnjake i šljive 8 puta. Zdrava hrana je važna za zdrav život.
U vojsci sam naučio kuhati mnoga jela pa danas često kuham. Ne postoji jelo koje se ne bih usudio napraviti. Nije mi problem ni u kasne sate mijesiti tijesto jer smo u vojsci radili sve ručno, pravili tijesta i kolače, a sada razvlačim dizana tijesta, radim savijače, pite i štrudle.
NET.HR: Koji je recept za dugovječnost?
KRIŽEVAC: Sjećam se kad nam je jedan profesor u školi rekao tri stvari, ‘Da bi čovjek živio normalno, da bi imao duži vijek života, ne treba konzumirati kavu, cigarete i alkohol.’ Treba se što više kretati, što zdravije živjeti, biti što više u prirodi i biti opušten. Važno je imati neki hobi. Čovjek se može najviše opustiti u prirodi uz svoje kućne ljubimce.
Iako imam 71 godinu, vozim bicikl svaki dan. Dvadeset kilometara vozim u jednom smjeru, zatim obrezujem voćke ili sam u šumi i nakon par sati ponovno sjedam na bicikl i vozim nazad 20 km. To je dobro za srce i kondiciju. Preporuka svima je da što više voze bicikl.
Meni je dobro u mirovini, imam hobije kojima se bavim svakodnevno i nikad mi nije dosadno.
NET.HR: Koji biste savjet dali mladima?
KRIŽEVAC: Moj savjet je da učite i samo učite. Školujte se, završite fakultet i radite. Jednog dana će doći bolje vrijeme za vas koji završite i dobit ćete posao koji volite. Trudite se cijeli život. Nikad ne možete stati na jednom i ne nastaviti dalje. U životu se skroz javljaju novi izazovi koje možete i trebate ostvariti.
Čovjek koji završi školu ili fakultet koji nije volio pa se zaposli, ta osoba nema volju raditi taj posao, ali ga radi jer mora - zbog veće plaće. Uvijek treba raditi ono što voliš i za što imaš volju jer ćeš davati bolje rezultate. Uživat ćeš u onome što radiš i nećeš biti pod velikim stresom.
Izaberite ono što možete. Ako trenutno niste u mogućnosti izabrati ono što želite, ne brinite jer vam cijeli život stoji na raspolaganju. Iskoristite ga, završite ono što želite i vjerujem da jednog dana, ako se ne otvori prilika ovdje, otvorit će se negdje vani pa ćete otići dalje.
POGLEDAJTE VIDEO: Umirovljenici od Vlade traže trajnu pomoć
