Istraživači su otkrili da mogu povećati ili smanjiti užitak glazbe kod ljudi stimulirajući prednji dio mozga magnetom samo nekoliko minuta. Tehnika je čak promijenila i to koliko su novca ljudi bili spremni potrošiti na kupnju pjesama.
Magneti bi mogli jednoga dana pomoći u liječenju simptoma poremećaja koji utječu na sustav nagrađivanja mozga, uključujući depresiju, Parkinsonovu bolest i ovisnost. Istraživači na Sveučilištu McGill u Montrealu, Kanadi, zatražili su od 17 ljudi da samo slušaju glazbu.
Sudionici su trebali ocijeniti koliko su uživali u pjesmama koje su za njih odabrali istraživači. Također su imali priliku kupiti pjesme vlastitim novcem. Tijekom izvođenja svake pjesme, istraživači su koristili tehniku transcranijalne magnetske stimulacije (TMS) za poticanje dijela mozga.
GLAZBA LIJEČI SVE RANE: Za svaku bolest dobar je određen ritam, stručnjaci savjetuju što i kada slušati da se osjećate bolje
Koristeći magnete, istraživači su uzbuđivali ili inhibirali dio mozga koji se zove dorsolateralni prefrontalni korteks. Sudionici su glazbi dali veću ocjenu kada je ova regija bila uzbuđena i bili su spremni potrošiti 10 posto više novca za kupnju pjesama koje nisu odabrali nego što su bili u kontrolnim eksperimentima.
Kada je regija bila potisnuta, dobrovoljci su pjesmama dali nižu ocjenu i bili spremni potrošiti 15 posto manje novca. Prethodna istraživanja pokazala su da primjena TMS-a u dorsolateralni prefrontalni korteks može promijeniti količinu dopamina koji se oslobađa u mozgu.
Naime, tehnika može promijeniti količinu dopamina koji se oslobađa u striatumu, dubokom području mozga koji je uključen u sustav nagrađivanja. Naš striatum aktivan je tijekom vrhunskog iskustva glazbenog užitka, prema prethodnim istraživanjima.
"Fiziologija je uspostavljena, ali ideja da biste mogli utjecati na to koliko će ljudi voljeti koju glazbu zvučala je malo kao znanstvena fantastika", izjavio je za New Scientistdr. Robert Zatorre, voditelj istraživanja.
Ovo bi se straživanje moglo koristiti za liječenje poremećaja mozga kod kojih bolesnici doživljavaju apatiju ili nemogućnost uživanja u iskustvima u kojima su prije uživali.
