Školski odmor kao još jedna žrtva pametnih telefona? Dr. Rajović: 'Djeca više ne razgovaraju'

U vremenu kada su pametni telefoni postali gotovo neizostavan dio djetinjstva, sve se češće postavlja pitanje gdje je granica između korisne tehnologije i njezina utjecaja na razvoj djece. Dok brojne zemlje uvode ili razmatraju zabranu pametnih telefona u školama, rasprava se sve intenzivnije vodi i među roditeljima, nastavnicima i stručnjacima.

O toj temi razgovarali smo s dr. Rankom Rajovićem, specijalistom interne medicine, magistrom neurofiziologije, doktorom sportskih znanosti, autorom NTC programa učenja te šefom Katedre za neuroznanost u odgoju i obrazovanju. Već godinama upozorava na posljedice pretjerane izloženosti djece ekranima te zagovara učenje kroz igru, kretanje i aktivno sudjelovanje djece u procesu učenja.

Foto: Privatna arhiva

U razgovoru za Net. hr objašnjava zašto problem ne vidi u telefonu kao sredstvu komunikacije, nego u pametnom telefonu kao izvoru stalnih podražaja, što djeca gube kada slobodno vrijeme provode uz ekran te zašto smatra da je školski odmor postao jedna od najvećih žrtava digitalnog doba. Govori i o tome mogu li djeca danas bez mobitela te zašto zabrane same po sebi nisu dovoljne ako djeci ne ponudimo sadržajniju i poticajniju alternativu.

Foto: Wavebreakmedia

Dr. Rajoviću, više od 15 godina upozoravate na štetnost pametnih telefona, a tek sada se sve češće govori i o njihovoj zabrani u školama. U nekim školama u Hrvatskoj su, istina, zaista i zabranjeni. No, postoji i otpor roditelja. Je li zabrana nužna?

Mislim da prvo moramo jasno definirati o čemu govorimo. Nije problem telefon kao uređaj. Problem je pametni telefon s internetom, aplikacijama i beskrajnim sadržajem. Dijete još nema dovoljno razvijenu samokontrolu i uz pametni telefon lako upadne u dopaminski krug: poruka, video, igrica, skrolanje, još jedan video... i tako unedogled.

Foto: Privatna arhiva

Što se tada događa s djetetom?

Događa se da se smanjuje ono što je za razvoj djeteta presudno: kretanje, trčanje, dosada, razgovor, igra, sukob pa pomirenje, dogovor, čekanje reda, empatija. Sve su to važne životne situacije kroz koje dijete sazrijeva. Ako dijete svaki slobodan trenutak provede uz ekran, ono gubi priliku vježbati život.

Roditelji često kažu da djetetu daju telefon zbog sigurnosti, kako bi ga mogli nazvati. Što biste njima rekli?

Razumijem roditelje. Naravno da žele da ih dijete može nazvati i da budu u komunikaciji. Ali dijete zbog toga ne mora imati internet u džepu. Za sigurnost je dovoljan običan mobilni telefon: poziv, SMS, eventualno lokacija ako je baš potrebno. Djetetu tijekom školskog dana ne trebaju TikTok, YouTube, igrice i beskrajno skrolanje.

Foto:

Dakle, vi ne govorite nužno protiv telefona, nego protiv pametnog telefona u školi?

Tako je. Telefon kao sredstvo komunikacije može imati smisla. Ali pametni telefon s internetom, aplikacijama i stalnim obavijestima uvlači dijete u virtualni svijet. To nije isto. Zato moj prijedlog nije da dijete bude odsječeno od roditelja, nego da ne bude stalno uvučeno u ekran.

Što biste konkretno predložili školama?

Moj je prijedlog jasan - u školi nema pametnih telefona tijekom nastave i odmora. Ne samo zato što ometaju učenje, nego zato što uništavaju odmor.

Zašto posebno naglašavate školski odmor?

Zato što odmor nije pauza za ekran. Odmor je vrijeme za kretanje, razgovor, smijeh, igru, trčanje i rješavanje malih socijalnih situacija. Dijete na odmoru uči kako prići drugom djetetu, kako se dogovoriti, kako čekati red, kako se posvađati pa pomiriti. To su male situacije, ali za razvoj su ogromne.

'TREBAMO DOSLJEDNE ODRASLE' /

Psihologinja o zabranama društvenih mreža za djecu: 'Same po sebi ih neće i ne mogu zaštiti'

Znači, odmor ima mnogo veću ulogu nego što mislimo?

Naravno. Često mislimo da je odmor samo pauza između školskih sati. Ali za dijete je to važan prostor razvoja. Ako dijete izađe iz učionice i odmah pogleda u ekran, ono ne trči, ne razgovara, ne igra se, ne rješava socijalne situacije. Zato kažem: uništili su im školski odmor.

Je li realno očekivati da djeca danas mogu bez telefona?

Jest, i mi to vidimo na NTC kampovima. Tamo djeci pokazujemo da se može bez telefona kada im je dan ispunjen smislenim aktivnostima. Učenje nalikuje igri, djeca se smiju, rade u timu, razmišljaju, kreću se, rješavaju zadatke i kroz takav rad nauče čak i školsko gradivo.

Foto: Privatna arhiva

Kako djeca reagiraju kada im se ograniči telefon?

Zanimljivo je da im na kampovima dopustimo, recimo, pola sata za mobilni telefon. Ali oni to često sami svedu na pet minuta, samo da se jave roditeljima. Nemaju vremena za mobitel jer im dan prolazi u druženju, pokretu, igri i učenju kroz igru. Kada dijete ima bogat stvarni svijet, virtualni svijet mu nije toliko potreban.

IZGUBLJENE GENERACIJE? /

Škola mrcvari, prezaštićeni roditelji guše, ekrani ubijaju: Dr. Rajović otkriva kako spasiti klince dok nije kasno

Znači li to da zabrana sama po sebi nije dovoljna?

Tako je. Nije dovoljno samo reći: ''Nema telefona.” Moramo djeci ponuditi nešto bolje. Moramo im vratiti igru, pokret, razgovor, smijeh, timski rad i učenje koje ima smisla. Kada dijete uči kroz igru, kada misli, povezuje i sudjeluje, onda ono nije pasivni promatrač, nego aktivni sudionik.

Vidite li pomake u obrazovnom sustavu kada je riječ o takvom pristupu učenju?

Da, pomaci postoje i to me posebno veseli. Na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu uveden je predmet NTC u nastavi, tako da će budući učitelji moći ova znanja primijeniti u praksi. To je važan korak jer promjene ne možemo očekivati samo od djece. Potrebno je educirati i učitelje te im dati alate kako bi nastava bila zanimljivija, aktivnija i usklađena s načinom na koji dječji mozak uči i razvija se.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE GALERIJU 

NEMA PRIVATNOSTI /

Pametni telefon o vama zna ovih 27 stvari: Prati gotovo svaki vaš korak, a podaci se pohranjuju