Samouki Tunišanin Muhamed Ghasen Nuira sastavio je dijelove lokalne tajne povezane s drevnim carevima - kako proizvesti dragocjenu purpurnu boju iz utrobe morskog puža.
Opisao je kako na početku ni sam nije znao što mu je činiti. Kaže da bi zdrobio cijelu puževu kućicu nastojeći shvatiti kako tako sitna morska životinja otpušta tako dragocjenu boju.
No nakon godina pokušaja i pogrešaka i nakon što se navikao na smrad, danas zna pažljivo otvoriti kućicu volka, puža koji služi kao 'sirovina' za boju. Ono što uslijedi potom, toliko je dobro čuvana tajna da je već stotinama godina nitko ne zna.
Simbol moći i prestiža, purpurna se boja tradicionalno koristila za odjeću i izradu oprava careva i carica.
Proizvodnja boje bila je među glavnim izvorima prihoda drevnih Feničana, a zatim Kartažana i Rimljana, rekao je Ali Drin, ravnatelj Instituta za tunišku nacionalnu baštinu. Dodaje da je industrija bila pod kontrolom careva jer je donosila puno novca u carske kovčege.
Nuira je u kolovozu 2007. na mjesnoj plaži našao puževu kućicu koja je otpuštala purpurno-crvenu boju, a to ga je podsjetilo na nešto što je učio u školi na satovima povijesti. Potom je od lokalnih ribara kupio još puževa i počeo eksperimentirati u očevoj staroj radionici.
Strogo čuvana tajna
"Pomagali su mi i poticali stručnjaci za boje, arheolozi, kemičari i povjesničari, ali nitko nije poznavao tehniku", ispripovijedao je Nuira.
Drin dodaje da nema povijesnih dokumenata koji bi jasno i detaljno pojasnili proizvodnju purpurnog pigmenta.
"Možda je to zato jer majstori nisu htjeli odati svoja saznanja ili su se to bojali učiniti jer je proizvodnja purpura bila izravno povezana s carevima, a oni nisu tolerirali suparništvo", rekao je.
Jedini tragovi proizvodnje purpune boje mogu se pronaći na arheološkim nalazištima u Sredozemlju, posebno u Tiru u južnom Libanonu.
Feničani iz Tira postavili su temelje onoga što će kasnije postati država Kartaga na današnjim tuniškim obalama. Poznat kao tirski purpur, pigment je i danas na visokoj cijeni i proizvodi ga tek šačica ljudi diljem svijeta. Među njima su njemački slikar i japanski entuzijast, a svaki od njih pritom primjenjuje vlastitu tehniku. Kupuju ga kolekcionari, umjetnici i istraživači.
Gram tirskog purpura može doseći cijenu i do 4.000 dolara. Nuira svoj purpur prodaje za umjereniju cijenu.
"Nije to kulinarski recept"
Nuira je rekao da je u početku tražio pomoć drugih proizvođača boje, na što mu je jedan otvoreno odgovorio: "Nije to kulinarski recept da se dijeli okolo".
No Nuiru je to potaknulo na daljnja istraživanja. Kaže da je stalno otkrivao i usavršavao pravu tehniku te da svoj prvi uspjeh, uzorak boje iz 2009. godine, čuva u drvenoj kutiji. Savršenu tehniku otkrio je 2014.
Za jedan gram čistog purpura treba mu oko 100 kilograma puževa. Najprije ih opere i razvrsta po veličini, a potom pažljivo razbije gornji dio kućice da bi izvadio žlijezdu koja nakon oksidacije ispušta purpurnu boju. Najveća mu je želja da svoj rad jednoga dana vidi izložen u nekom muzeju.
Vjeruje da bi purpurni pigment za Tunis mogao imati velik turistički potencijal, no kaže i da vlasti za to ne pokazuju interes. U međuvremenu i on tajnu svojeg zanata drži za sebe, nadajući se da će je jednog dana prenijeti svojoj djeci.
Kaže da je zadovoljan ali i ponosan što je oživio nešto što ga povezuje s njegovim kartaškim precima.
