Način na koji roditelji komuniciraju sa svojom djecom ostavlja trajne posljedice na ovoj relaciji, dok najveću štetu rade one stvari koje roditelji u ljutnji kažu svojoj djeci. Iako se u velikoj većini slučajeva nešto kasnije pokaju zbog teških riječi izrečenih u trenucima ljutnje, to je već ostavilo ožiljak na djeci kojima su takve riječi bile upućene.
'Riječi bole i ne možete ih povući, pa budite oprezni kako ih koristite', kaže terapeutkinja Debbie Pincus, koja je ovim putem navela najčešće izraze koje roditelji koriste u ljutnji, kao i objašnjenje zbog kojih bi to pod hitno trebali prestati raditi.
Baš me briga
Mala djeca obožavaju dijeliti detalje s igrališta i vrijeme koje su proveli s prijateljima, o formaciji oblaka koju su vidjeli na nebu ili o trenutku kada su slučajno istisnuli cijelu pastu za zube u kupku. S druge strane, roditelji ponekad ne žele čuti baš svaki detalj. No, to nije dopuštenje da svom djetetu govorite – baš me briga! Na taj način nepovratno prekidate komunikaciju s djetetom i dajete mu do znanja da ne marite za nešto što je njemu važno.
'Većina roditelja suočava se s teškim razdobljem kada njihova djeca dosegnu tinejdžersku dob i tada se ponajviše tuže na to da tinejdžeri ne žele komunicirati s njima. U tom slučaju roditelji se moraju zapitati kakva je bila njihova komunikacija dok je dijete odrastalo. Proces komunikacije između roditelja i djeteta mora se razvijati dugi niz godina u dobrom smjeru i tada između njih postoji određena doza povjerenja na temelju koje tinejdžeri i dalje imaju potrebu povjeriti se svojim roditeljima', tvrdi socijalna radnica Melinda Garcia.
Isprobajte ovo: Garcia preporučuje da roditelji djetetu daju do znanja da će o određenim stvarima ili problemima popričati malo kasnije u za to prigodnijem vremenu, kada roditelj bude imao više koncentracije. No, svakako se držite tog dogovora i ne dopustite da prođe cijeli dan bez da ste s djetetom popričali o onome što ga muči.
Ponašaš se kao da su ti tri godine!
Vaša kći ima sedam godina, ali vi smatrate da se ponaša kao da su joj samo tri godine... i to ste joj dali do znanja. Pincus tvrdi da se ovo ne događa toliko zbog djetetovog ponašanja, koliko zbog roditeljske ambicije da kontroliraju svoje dijete i, naposljetku, iskažu vlastite frustracije. Izgovaranje ove rečenice možda će učiniti da se tog trenutka osjećate malo bolje, ali krajnji rezultat će biti takav da će dijete uvidjeti da ga kritizirate u vrijeme kada ima problema i možda treba pomoć pri stjecanju kontrole.
Isprobajte ovo: Kada ste frustrirani, samo uzmite pauzu. U međuvremenu se dosjetite efektnog odgovora umjesto reakcije. Većina onog što radimo zapravo su nesvjesne reakcije, a ova će vam pauza pomoći da spustite adrenalin u svom tijelu kako biste uključili dio mozga koji razmišlja umjesto emocionalnog dijela mozga.
Reci da ti je žao!
Vaš je predškolarac uzeo igračku drugom djetetu koje se zbog toga rasplakao, a vi reagirate tako da tjerate svoje dijete da se ispriča za svoje akcije. Iako na ovaj način pokušavate naučiti dijete da bude suosjećajno, što je pohvalan cilj, to radite na potpuno pogrešan način kojim ga ne učite socijalnim vještinama, tvrdi autor i učitelj Bill Corbett. Mala djeca nisu još sposobna automatski razumjeti za što se točno moraju ispričati, a ako ga prisiljavate da se ispriča za nešto što još nije procesuirao i shvatio u čemu je pogriješio, to će samo odgoditi djetetov prirodni nagon da se ispriča.
Isprobajte ovo: U ime svog djeteta ispričajte se uplakanom djetetu i na taj mu način pokažite model ponašanja koji nastojite potaknuti.
Kako ne shvaćaš!?
Već ste pet puta učili dijete kako da uhvati loptu, ali kada vaše dijete 'žica' da mu pokažete još jednom, vi mu ljutito odbrusite: 'Zar ne shvaćaš?!' Ovakav je komentar iznimno degradirajući, sudeći po izjavama specijalistice i autorice Jill Lauren. 'Ako je dijete shvatilo što mu govorite, što se očajnički trudi napraviti kako bi zadovoljio svoje roditelje, to bi itekako bilo jasno. Postavljanjem ovakvog pitanja zapravo ga pitate – zašto to ne shvaćaš?! Nakon čega slijedi – što nije u redu s tobom da ne shvaćaš?! Iako roditelj možda nema namjeru odaslati takve poruke, one su ono što dijete prima', tvrdi Lauren.
Isprobajte ovo: Uzmite pauzu. Ako ste zapeli na učenje vašeg djeteta jedne te iste stvari, uzmite predah i radite nešto drugo. Ovoj 'lekciji' se vratite kasnije, kada osjetite da ste spremni ponovno probati, možda nakon malog istraživanja alternativnih pristupa u podučavanju onog što vaše dijete pokušava naučiti.
Otići ću bez tebe!
Vaše dijete odbija napustiti trgovinu dječjim igračkama, a vi ćete zakasniti na važan sastanak pa izgovarate ultimatum koji će zasigurno nasmrt preplašiti vaše dijete: 'Otići ću bez tebe!' Za malu djecu strah od roditeljskog odbacivanja vrlo je stvaran, no što se dogodi kada vaša prijetnja ne uspije? 'Najveći je problem u tome što želimo da naša djeca vjeruju u ono što im govorimo. Zbog pregršt razloga potrebno nam je da nam djeca vjeruju. Ako zbilja želite da vam dijete vjeruje, nemojte mu govoriti nešto što je djelomično neistinito', savjetuje obiteljska liječnica i terapeutkinja Deborah Gilboa.
Rezultat ovih vaših riječi je taj što će dijete naučiti da njegovi mama ili tata izgovaraju lažne prijetnje. 'Roditelji ovo govore jer nemaju pojma što više napraviti, ali ovo je u svakom slučaju iznimno loša ideja. Nikako ne biste trebali prosipati lažne prijetnje. Ako razvijete zastavu, tada je morate i braniti. Govorite ono što mislite i držite se obećanja', kaže Gilboa.
Isprobajte ovo: Nemojte reći djetetu da ćete otići bez njega. Umjesto toga, unaprijed planirajte. Velike su šanse da ste već prije svjedočili identičnom ponašanju svog djeteta, pa znate što će pokrenuti njegov napadaj bijesa. Kažite im kako njihovo ponašanje nije prihvatljivo, ali ih istovremeno nečim motivirajte da vam vjeruju i da vas poslušaju kada im kažete da je vrijeme da se krene.
