Pedofilija i seksualno nasilje nad djecom predstavljaju ozbiljne i goruće probleme modernog društva. Mada su oni bili prisutni i kroz povijest, suvremeno društvo suočava se s novim kompleksnijim i raširenijim izazovima, jer su, primjerice, razvojem interneta otvorene nove mogućnosti za zlostavljače putem društvenih mreža, online igrica, raznih grupa i chatova. Mobitel s kamerom danas ima svatko, a njega pedofili koriste za snimanje djece dok se igraju u parku itd. Zlostavljačima je tako olakšan pristup djeci, stoga je vrlo važno znati kako ih prepoznati.
Upravo o tome govori knjiga "Pedofilija i seksualno nasilje nad djecom" urednika izv. prof. prim. dr. sc. Gorana Arbanasa i tima uglednih stručnjaka Klinike za psihijatriju Vrapče koji donose interdisciplinarni pregled ovog izazovnog, najosjetljivijeg i najsloženijeg područja te obrađuju teme poput dijagnostike, liječenja, etičkih dilema i pravnih aspekata.
Ugledni forenzički psihijatar i seksualni terapeut dr. Arbanas za Net.hr objasnio je koja je razlika i poveznica između pedofila i seksualnog zlostavljača, kako ih prepoznati te je otkrio i neke detalje o knjizi.
"Knjiga 'Pedofilija i seksualno nasilje nad djecom' ima sedam autora, od kojih se zapravo svaki bavi nekim posebnim područjem. Primjerice, među autoricama imamo i socijalnu pedagoginju Tinu Slukan, a ne samo psihijatre. Imamo i kolegu Zvonimira Paštara koji inače sad radi doktorat na povijesti psihijatrijske dijagnoze tijekom Nacionalsocijalizma. On je pisao povijesni osvrt i zapravo je svatko od njih iz svog aspekta napisao odgovarajuće poglavlje. Autori knjige su, osim već navedenih Slukan, Paštara i mene, abecednim redom: Andrea Jambrošić Sakoman, Alemka Kulenović Somun, Ante Periša i Aleksandar Savić", rekao je.
Dr. Arbanas je istaknuo da postoje dva motiva zbog kojih je sa suradnicima napisao knjigu.
"Prije dvije godine krenuo je međuresorni nacionalni projekt za borbu protiv seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja pod nazivom Nacionalni plan za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja, a knjiga je nastala u sklopu toga i to je prvi motiv. Najveći dio programa je, naravno, fokusiran na žrtve, ali i jedan dio je usmjeren na počinitelje. Njih smo podijelili u one koji su počinili djela prema odraslim osobama i one koji čine djela prema djeci. Imamo neka ranija istraživanja, čak i istraživanja iz Vrapča, gdje smo pokazali da je to različita populacija počinitelja i u sklopu toga je Vrapče postalo centar za liječenje počinitelja seksualnog nasilja prema djeci", kazao je.
Forenzički psihijatar i seksualni terapeut dr. Goran Arbanas
"Drugi motiv je taj što zapravo na hrvatskom jeziku mi nemamo baš neke stručne literature o pedofilima i seksualnim počiniteljima, pa smo se onda moj tim i ja odlučili prihvatiti tog zadatka", dodao je.
Što je pedofilija
Dr. Arbanas je objasnio da knjiga tumači razliku između pedofilije i seksualnog nasilja nad djecom, "jer se ta dva pojma jednim dijelom preklapaju, a jednim dijelom se i razlikuju".
"Dakle, s jedne strane postoje pedofili koji nikada nisu počinili nikakvo djelo, a s druge strane imamo ljude koji čine seksualno nasilje nad djecom, a nisu pedofili. Pedofilija je više medicinski pojam, a seksualno nasilje nad djecom je pravni pojam. Svaki oblik seksualne aktivnosti s osobom mlađom od 15 godina je kazneno djelo u Hrvatskoj. Knjiga 'Pedofilija i seksualno nasilje nad djecom' je prvenstveno namijenjena stručnjacima koji se susreću s ljudima koji čine seksualno nasilje nad djecom, a ne općoj javnosti. Ljudima koji nisu stručnjaci ova knjiga može pomoći da se upoznaju s terminologijom i da onda, možda, i lakše prepoznaju kod nekog svog člana obitelji ili kod nekog drugog iz okoline da li se radi o pedofiliji ili se radi o drugim uzrocima seksualnog nasilja nad djecom, pa onda i da adekvatno postupe", rekao je psihijatar te je izdvojio dva odlomka iz knjige "Pedofilija i seksualno nasilje nad djecom".
"Tako seksualnu privlačnost prema djeci koja još nisu ušla u pubertet, tj. koja još nemaju sekundarne spolne osobine (Tanner15 I i II) nazivamo pedofilijom. Seksualnu privlačnost prema djeci koja su u pubertetu (Tanner III i IV) nazivamo hebefilija, a seksualnu privlačnost prema odraslim, zrelim osobama (Tanner V) zovemo teleiofilija."
"U slučaju kad se postavi dijagnoza pedofilije ili kad se ona isključi, ali planira se raditi terapijski s počiniteljem, prilikom uzimanja anamneza valja ispitati i racionalizacije i objašnjenja koje osobe imaju za svoje ponašanje. Ova objašnjenja neće imati ulogu u postavljanju dijagnoze, ali mogu biti važna u prevenciji kasnijih recidiva. Naime, počinitelji seksualnih kaznenih djela nad djecom često pronalaze racionalizacije za svoje ponašanje i tako otklanjaju odgovornost sa sebe i prebacuju je na dijete ili na društvo u cjelini. U radu s počiniteljima važno je razotkriti te mehanizme i raditi na njihovu rušenju te suočavanju s posljedicama njihova ponašanja."
Kako prepoznati potencijalnog pedofila
Dr. Arbanas je istaknuo da čitatelj knjige neće dobiti informacije kako prepoznati znakove seksualnog nasilja kod djece.
"Mi se u ovoj knjizi ne bavimo djecom, jer nismo dječji psihijatri, bavimo se počiniteljima, tako da u ovoj knjizi nećete naučiti o tome kako prepoznati znakove seksualnog nasilja kod djece, ali možete naučiti kako prepoznati znakove seksualnog interesa za djecu kod odraslih osoba. Dakle, kako prepoznati potencijalnog pedofila ili počinitelja."
Dr. Arbanas je otkrio da ne postoji psihološki profil pedofila u smislu da svi pedofili imaju neke karakteristične crte ličnosti. Njegovo otkrivanje je vrlo složen proces, jer mnogi pojedinci s pedofilskim sklonostima nastoje prikriti svoje misli i ponašanja.
"Ono što je najbolji znak je pregledati nečije tražilice na internetu, zato što ljudi uglavnom pretražuju one sadržaje koji su im zanimljivi. Nitko ne pretražuje nešto što ga uopće ne zanima. Dakle, pokazatelj da je netko pedofil je kad ta osoba direktno pretražuje dječju pornografiju, ali i kad u prikrivenom obliku, recimo traži nekakve umjetničke radove na kojima se samo pokazuju djeca ili recimo, ako pretražuje, a nema svoju djecu kojoj bi to kupovao, reklame na kojima odjeću ili kupaće kostime nose djeca", rekao je.
"To nam upućuje da postoji jedan taj neprimjereni interes za nešto što ta osoba ne bi trebala imati. Ne postoji neki psihološki profil, odnosno da bi pedofili pokazivali istu strukturu ličnosti, ali postoje pedofili koji uz seksualnu privlačnost imaju i emocionalnu privlačnost prema djeci, tj. doživljavaju se emocionalno bliski s djecom. Oni traže djecu ne samo za seksualne aktivnosti, nego i za nekakav emocionalni odnos koji bi oni zapravo kao odrasle osobe trebale imati s odraslim ljudima. Te osobe koje imaju, uz pedofiliju, i taj emocionalni blizak odnos s djecom imaju veći rizik od recidiviranja", objasnio je psihijatar.
Je li pedofilija izlječiva
Treba razlikovati pedofiliju kao poremećaj od zlostavljačkog ponašanja. Ne djeluje svaki pedofil prema svojim porivima, ali svaki oblik seksualnog zlostavljanja djece je kazneno djelo i društveno neprihvatljiv čin.
"Dakle, seksualno nasilje nad djecom je puno širi pojam. Prema svim istraživanjima u svijetu, otprilike 15 do 20 posto svih počinitelja su pedofili, što znači da ih djeca seksualno privlače, a onda nam ostane još 80 posto ovih počinitelja koji, ustvari, nisu pedofili. Ljudi se često pitaju 'kako je to moguće'. Moguće je zato što ljudi onda zapravo seksualno nasilje koriste iz drugih motiva, a ne prvenstveno seksualnog. To može biti osveta ili kažnjavanje, tj. to može biti bilo koji razlog da se djetetu naudi", kazao je dr. Arbanas.
"Najčešće za počinitelje seksualnog nasilja nad djecom imamo nešto bolje psihološke profile, odnosno jedinstvenije. Počinitelji vrlo često pokazuju antisocijalni poremećaj ličnosti te kombinaciju antisocijalnog i narcističkog poremećaja ličnosti. Ponekad to mogu biti, iako je to rjeđe, osobe koje imaju problema s alkoholom ili drogama, odnosno ljudi koji imaju demenciju. Kod pedofila će rijetko biti u igri alkohol zato što se oni dobro pripremaju, dakle, moraju prikriti tu aktivnost, za razliku, recimo, od počinjenja djela prema odraslim osobama gdje vrlo često alkohol igra ulogu u seksualnom nasilju", objasnio je.
Dr. Arbanas je na pitanje "Može li se pedofilija izliječiti?" odgovorio: "Sama seksualna sklonost prema određenom tipu osoba (u konkretnom slučaju kod pedofilije – prema djeci, a u drugim slučajevima npr. prema muškarcima ili ženama ili prema nekoj posebnoj skupini ljudi) je relativno stabilna tijekom vremena. Stoga cilj nije promijeniti samu orijentaciju, jer je pitanje je li to uopće moguće, već naučiti osobu kako da se nosi s činjenicom da je seksualno privlače djeca i kako da nikada ne počini neko djelo prema djeci. Mogao bih ovo usporediti s liječenjem ovisnosti, gdje ovisnika privlači alkohol, ali treba naučiti živjeti kako da ga ne pije, ili s ljudima koji se muče s tjelesnom težinom, pa trebaju naučiti kako da žive ne jedući hranu u prekomjernoj količini. Cilj liječenja pedofila i počinitelja je spriječiti recidiviranje, odnosno naučiti ih kako izbjegavati situacije koje su rizične i kako stvoriti sustav podrške, vanjski, ali i unutarnji, koji će ih odvratiti od počinjenja djela prema djeci.''
POGLEDAJTE VIDEO: Psihijatar Arnabas o atentatu na Trumpa: 'Kultura nasilja stvara novo'
